Život u biblijsko doba: Glazba i glazbeni instrumenti

“Hvalite [Boga] zvucima roga! Hvalite ga psaltirom i harfom! Hvalite ga defom i plesom u kolu! Hvalite ga žicama i frulom! Hvalite ga činelama skladna zvuka! Hvalite ga činelama koje zveče!” (PSALAM 150:3-5)

GLAZBA je od davnina imala važnu ulogu u štovanju Jehove Boga. Kad je on na čudesan način izbavio Izraelce od Egipćana i proveo ih kroz Crveno more, Mojsijeva sestra, Mirjam, i mnoge žene iz naroda uzele su svoje defove te počele pjevati i plesati slaveći pobjedu koju im je dao Bog. Taj događaj pokazuje da je glazba bila važan dio života Izraelaca. Tek su bili umaknuli egipatskoj vojsci, a mnoge su žene u tili čas izvukle defove koje su ponijele sa sobom iz Egipta i počele udarati u njih (2. Mojsijeva 15:20). Kasnije je kralj David odredio da glazba bude sastavni dio svete službe Jehovi. Dao je načiniti glazbala kojima je na tisuće glazbenika davalo hvalu Bogu u svetom šatoru, a potom u hramu što ga je nakon njegovog života izgradio njegov sin, Salamun (1. Ljetopisa 23:5).

Od čega su stari Izraelci izrađivali glazbala? Kako su ona izgledala i kakav su zvuk proizvodila? U kojim su se prilikama koristila?

Vrste glazbala

Glazbala koja se spominju u Bibliji bila su načinjena od kvalitetnog drva, životinjske kože, raznih kovina te kosti. Neka od njih bila su ukrašena umecima od bjelokosti. Žice na žičanim glazbalima obično su se izrađivale od biljnih vlakana ili životinjskih crijeva. Gotovo nijedno glazbalo iz tog doba nije ostalo sačuvano do danas. Ipak, na temelju drevnih zapisa i slika što su odoljeli zubu vremena  može se steći određena predodžba o tome kako su ona izgledala i zvučala.

Glazbala koja su postojala u biblijsko doba mogu se podijeliti u tri skupine. To su žičana glazbala, primjerice harfa, lira (1) i psaltir (2), zatim puhaća glazbala u koja spadaju rog, odnosno šofar (3), truba (4) i frula (5) te udaraljke, naprimjer def (6), zvečka (7), činele (8) i zvonca (9). Uz zvuk tih glazbala ljudi su pjevali, plesali i slušali recitiranje prekrasno napisanih stihova (1. Samuelova 18:6, 7). Pored toga koristila su se u bogoslužju, što je doista bilo prikladno budući da je Bog ljude stvorio sa zadivljujućom sposobnošću da stvaraju milozvučnu glazbu i uživaju u njoj (1. Ljetopisa 15:16). Razmotrimo pobliže neka od tih glazbala.

Žičana glazbala. Harfa i lira bile su lagana glazbala koja su se mogla nositi u ruci. Imala su drveni okvir unutar kojeg su bile napete žice. David je vjerojatno svirao harfu kako bi udobrovoljio kralja Šaula kada bi ga obuzela zlovolja (1. Samuelova 16:23). Prilikom svečanog otvorenja Salamunovog hrama svirači su svirali žičana glazbala, a ona su se koristila i u drugim prilikama, primjerice tijekom slavljenja blagdana (2. Ljetopisa 5:12; 9:11).

Psaltir je također bio žičano glazbalo, ali ponešto drugačijeg oblika od harfe. Nekoliko je žica bilo napeto preko drvene površine koja je služila kao rezonantna kutija. Trzanjem žica stvarao se melodičan zvuk, po svoj prilici, sličan zvuku klasične gitare. Žice su bile načinjene od biljnih vlakana ili životinjskih crijeva.

Puhaća glazbala. Ta se glazbala spominju na mnogim mjestima u Bibliji. Jedan od najstarijih instrumenata bio je šofar, odnosno izdubljen ovnujski rog koji je proizvodio dubok i prodoran zvuk. Njime se u Izraelu davao znak vojnicima da se okupe za boj ili se sazivao narod (Suci 3:27; 7:22).

Još jedan puhaći instrument koji se često koristio bila je truba. Jedan zapis pronađen među Svicima s Mrtvog mora pokazuje da su trube imale zadivljujuće velik raspon tonova. Jehova je naložio Mojsiju da načini dvije srebrne trube koje su se trebale koristiti u svetom šatoru (4. Mojsijeva 10:2-7). Proslavu  koja je bila organizirana povodom svečanog otvorenja Salamunovog hrama uveličalo je 120 svećenika koji su trubili u trube (2. Ljetopisa 5:12, 13). Graditelji su izrađivali trube različitih veličina. Neke su od usnika do zvonastog kraja bile dugačke i više od metra.

Ipak, Izraelcima je najdraže puhaće glazbalo bila frula. Njen prpošan, melodičan zvuk uveseljavao je narod na obiteljskim skupovima, gozbama i svadbama (1. Kraljevima 1:40; Izaija 30:29). Nježan zvuk frule mogao se čuti i na pogrebima, budući da je u Izraelu glazba bila sastavni dio pogrebnog obreda (Matej 9:23; vidi članak na 14. stranici).

Udaraljke. Izraelci su imali i različite vrste udaraljki koje su koristili obično u veselim prigodama. Ritmičan zvuk tih glazbala budio je snažne osjećaje. Def je primjerice bio načinjen od drvenog obruča preko kojeg je bila razvučena životinjska koža. Kad bi svirač dlanom udario po defu, stvarao se zvuk sličan onome koji proizvodi bubanj. Na obruču su bila ovješena zvonca koja su zveckala kada bi se def zatresao.

Sličan zvuk stvarala je i zvečka. Ona se sastojala od ovalnog metalnog okvira nasađenog na dršku i šipki na kojima su se nalazile okrugle metalne pločice. Tresenjem zvečke stvarao se oštar i zvonak zvuk.

Brončane činele proizvodile su još zvonkije tonove. Činele su bile okrugle metalne ploče različitih veličina. Kad je koristio velike činele, svirač je udarao jednom činelom o drugu kako bi dobio snažan, zvonak zvuk. Manje činele proizvodile su zveckav zvuk i držale su se između prstiju (Psalam 150:5).

Glazba i hvaljenje Boga u današnje vrijeme

Jehovini svjedoci svoje vjerske sastanke započinju i završavaju pjesmom. Na njihovim kongresima i ostalim većim skupovima mogu se čuti snimke prekrasne glazbe koju izvodi orkestar svirajući na različitim žičanim, puhaćim i drugim glazbalima.

Time što koriste glazbu u svom bogoslužju, Jehovini svjedoci postupaju po uzoru na stare Izraelce te kršćane iz 1. stoljeća (Efežanima 5:19). Poput Božjih slugu iz drevnog doba, Jehovini svjedoci glazbom i pjesmama hvale svog Boga, Jehovu.

[Slike na stranici 23]

(glazbala nisu prikazana u prirodnoj veličini)

(Vidi publikaciju)