AKO Jehova Bog ima osjećaje, nameće se pitanje utječe li naše vladanje na njega. Drugim riječima, možemo li ga svojim postupcima obradovati ili povrijediti? Neki filozofi starog doba smatrali su da na Boga ništa ne utječe, pa su iz te pretpostavke izvukli zaključak da on nema osjećaje. No iz Biblije dobivamo posve drugačiju sliku o njemu. Ona o Jehovi kaže da mu je jako stalo do nas te da duboko proživljava svaki naš postupak. Tu misao potvrđuju i riječi zapisane u Psalmu 78:40, 41.

U 78. psalmu opisano je kako se Bog ophodio sa starim Izraelcima. Nakon što ih je izveo iz egipatskog ropstva, pozvao ih je da stupe u poseban odnos s njim. Obećao im je da će biti njegovo “najdraže vlasništvo” te da će preko njih na izvanredan način ispuniti svoju volju budu li se vjerno držali njegovih zakona. Što su Izraelci rekli kad su čuli što njihov Bog očekuje od njih? Obećali su da će činiti sve što im on zapovjedi te su s njime sklopili savez Zakona. Jesu li održali obećanje koje su dali Bogu? (2. Mojsijeva 19:3-8).

Nije li lijepo znati da čestitim životom radujemo svog Boga, Jehovu?

Odgovor nalazimo u 78. psalmu. Ondje stoji: “Koliko su se puta protiv njega bunili u kraju pustome” (redak 40). U sljedećem retku piše: “Uvijek su iznova iskušavali Boga” (redak 41). Tim riječima psalmist zorno opisuje drzak i buntovan stav koji su Izraelci pokazali nedugo nakon što ih je Jehova izbavio ih egipatskog ropstva. Dok ih je sigurno vodio prema Obećanoj zemlji, počeli su gunđati i otvoreno omalovažavati sve što je za njih učinio, smatrajući da se ne može, pa čak i ne želi, brinuti za njihovu dobrobit (4. Mojsijeva 14:1-4). U jednom priručniku za prevoditelje Biblije stoji da bi se riječi ‘bunili su se protiv njega’ mogle “slikovito prevesti izrazom ‘učinili su svoja srca tvrdima i okrenuli leđa Bogu’ ili ‘odbacili su Boga’”. Iako su Izraelci svojim vladanjem često vrijeđali Jehovu, on je pokazao veliko milosrđe i opraštao im je kad god bi se pokajali. Nažalost, oni bi se nakon nekog vremena opet vratili svojim prijašnjim grijesima i ponovno se pobunili protiv njega (Psalam 78:10-19, 38).

Je li Jehova samo ravnodušno promatrao svoj prevrtljiv narod kako se uvijek iznova buni? Nikako ne. Riječi iz 40. retka otkrivaju nam da ga je takvo postupanje žalostilo. U jednom prijevodu Biblije stoji da su ga Izraelci “duboko povrijedili”. Jedan biblijski priručnik ovako objašnjava taj redak: “Hebreji su bili toliko ogrezli u grijehu da su svojim vladanjem Bogu zadavali tešku bol, slično kao što dijete svojom neposlušnošću i buntovnošću žalosti svoje roditelje.” Da, Jehovi je njegov buntovni narod ‘nanosio bol’ (redak 41).

Što učimo iz 78. psalma? On nam otkriva da je Jehovi veoma stalo do njegovih slugu i da ih ne odbacuje čim zgriješe. Osim toga pokazuje da on ima osjećaje te da ga svojim vladanjem možemo obradovati ili ražalostiti. Kako bi ta spoznaja trebala djelovati na nas? Zar nas ne bi trebala potaknuti da činimo ono što je Bogu po volji i izbjegavamo postupke kojima bismo mu nanijeli bol?

Nemojmo dozvoliti da našim životom upravljaju grešna naginjanja, već dajmo sve od sebe kako bismo svojom vjernošću i uzornim vladanjem radovali njegovo srce. Sam Jehova potiče nas da tako postupamo. Srdačno nas poziva: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce” (Mudre izreke 27:11). Nije li lijepo znati da čestitim životom radujemo svog Boga, Jehovu?

Prijedlog za čitanje Biblije u srpnju