Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula  |  2010-11-01

Je li Biblija prorekla osnivanje suvremene Države Izrael?

Je li Biblija prorekla osnivanje suvremene Države Izrael?

SVIJET danas sa strahom promatra što se zbiva na Bliskom istoku. Raketni napadi, oružani sukobi i teroristički bombaški napadi događaju se gotovo svakodnevno. Uza sve to postoji i stvarna opasnost da neka od sukobljenih strana upotrijebi nuklearno oružje. Stoga nimalo ne iznenađuje činjenica da su ljudi diljem svijeta zabrinuti.

Svijet je i u svibnju 1948, prije 62 godine, sa strepnjom pratio zbivanja na Bliskom istoku. U to vrijeme istjecao je britanski mandat nad područjem tadašnje Palestine te je rat između Arapa i Židova bio neizbježan. Krajem 1947. Ujedinjeni narodi odobrili su stvaranje nezavisne židovske države na jednom dijelu područja koje je dotad bilo pod vlašću Velike Britanije. Susjedne arapske države zaklele su se da će to spriječiti pod svaku cijenu. “Granica će biti poprište stalnih sukoba i krvoprolića”, upozorila je Arapska liga.

U petak 14. svibnja 1948. otkucavali su posljednji sati britanskog mandata. Tog dana u 16 sati u Muzeju Tel Aviva okupilo se oko 350 ljudi koji su u tajnosti dobili poziv da prisustvuju događaju koji se s nestrpljenjem iščekivao — službenom proglašenju Države Izrael. Bile su poduzete stroge mjere osiguranja kako brojni neprijatelji nove države ne bi izvršili napad na taj skup.

David Ben Gurion, 14. svibnja 1948.

Predsjednik Židovskog narodnog vijeća David Ben Gurion prisutnima je pročitao Deklaraciju o utemeljenju Države Izrael. U njoj je, između ostalog, stajalo: “Mi, članovi Narodnog vijeća, predstavnici židovske zajednice u Erec Izraelu [Palestini] (...), na temelju našeg prirodnog i povijesnog prava te Rezolucije koju je donijela Glavna skupština Ujedinjenih naroda proglašavamo utemeljenje židovske države u Erec Izraelu pod nazivom Država Izrael.”

Je li to ispunjenje biblijskog proročanstva?

Neke evangeličke protestantske zajednice smatraju da se osnivanjem izraelske države ispunilo jedno biblijsko proročanstvo. Naprimjer u knjizi Jerusalem Countdown pastor John Hagee napisao je: “Taj značajan događaj  prorekao je Izaija, napisavši: ‘Narod će se roditi u jedan dan.’ (Vidi Izaiju 66:8.) (...) To je bilo najveće ispunjenje biblijskog proročanstva u 20. stoljeću, živi dokaz za sve ljude da izraelski Bog još uvijek postoji.”

Je li ta izjava točna? Da li riječi iz Izaije 66:8 doista ukazuju na uspostavljanje današnje Države Izrael? Je li događaj koji se odigrao 14. svibnja 1948. uistinu bilo “najveće ispunjenje biblijskog proročanstva u 20. stoljeću”? Ako je Izrael još uvijek Božji izabrani narod i ako se Bog njime služi kako bi ispunio biblijska proročanstva, to bi svakako trebalo zanimati sve one koji proučavaju Bibliju.

U Izaijinom proročanstvu stoji: “Tko je takvo što čuo? Tko je takvo što vidio? Hoće li se zemlja roditi u jedan dan? Hoće li se narod odjednom roditi? A Sion je trudove dobio i rodio sinove svoje” (Izaija 66:8). Ovaj redak jasno ukazuje na to da se jedan cijeli narod trebao roditi iznenada, takoreći u jedan dan. No tko je trebao prouzročiti rođenje tog naroda? To otkriva sljedeći redak: “‘Zar ću ja maternicu otvoriti, a ne dati joj da rađa?’ kaže Jehova. ‘Zar ću joj dati da rađa, a istovremeno je zatvoriti?’ kaže Bog tvoj.” Jehova Bog jasno je rekao da će čudesno rođenje tog naroda biti njegovo djelo.

Suvremenom Državom Izrael upravlja sekularna demokratska vlast koja nijednom svojom službenom izjavom nije dala do znanja da se oslanja na Boga o kojem govori Biblija. Jesu li Izraelci 1948. Jehovi Bogu pripisali zaslugu za osnivanje svoje države? Nisu. Božje ime, pa čak niti riječ “Bog”, nije bilo navedeno nigdje u izvornom tekstu Deklaracije. U knjizi Great Moments in Jewish History o konačnoj verziji njenog teksta stoji sljedeće: “Kad se tog važnog dana u 13 sati sastalo Narodno vijeće, njegovi se članovi još uvijek nisu mogli složiti oko toga kako će glasiti konačna verzija teksta deklaracije o proglašenju države. (...) Ortodoksni Židovi željeli su da se u tekstu spomene ‘Bog Izraelov’. Sekularisti su se tome usprotivili. Da bi udovoljio i jednima i drugima, Ben Gurion odlučio je da se riječ ‘Bog’ zamijeni izrazom ‘Stijena’.”

Braneći svoje pravo na nezavisnu vlast, suvremena Država Izrael poziva se na Rezoluciju Ujedinjenih naroda i ono što naziva prirodnim i povijesnim pravom židovskog naroda. Je li onda razumno zaključiti da bi Bog učinio “čudo”, najveće ispunjenje biblijskog proročanstva u 20. stoljeću, za narod koji mu uopće ne pripisuje zaslugu za osnivanje svoje države?

Može li se današnji Izrael usporediti s drevnim Izraelom?

Današnja izraelska država sa svojim izrazito svjetovnim političkim stavovima posve se razlikuje od Izraela u drevno doba. Godine 537. pr. n. e. izraelski narod uistinu je bio “ponovno rođen”, takoreći u jedan dan, nakon što su Babilonci 70 godina ranije opustošili njegovu zemlju, a stanovnike odveli u ropstvo. Riječi iz Izaije 66:8 ispunile su se na doista zadivljujući način kad je perzijski osvajač Kir Veliki pokorio Babilon te dozvolio Židovima da se vrate u svoju domovinu (Ezra 1:2).

Perzijski kralj Kir prepoznao je u svemu tome Jehovinu ruku. Osim toga Židovi koji su se 537. pr. n. e. vratili u Jeruzalem učinili su to prvenstveno zato da ponovno počnu služiti Jehovi Bogu na ispravan način i da obnove njegov hram. Današnja Država Izrael nije nikada objavila da ima želju ili namjeru učiniti nešto slično.

Jesu li Židovi još uvijek Božji izabrani narod?

Godine 33. n. e. Židovi su izgubili čast da budu Božji izabrani narod jer su odbacili Jehovinog Sina, Mesiju. Sam Mesija je rekao: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! (...) Evo, vaš se dom napušta i ostavlja vama”  (Matej 23:37, 38). Isusove su se riječi obistinile kad je 70. godine rimska vojska razorila Jeruzalem i njegov hram, čime je bila ukinuta i svećenička služba. No kako se onda ispunio Božji naum o tome da će određena grupa ljudi biti njegovo “najdraže vlasništvo između svih drugih naroda, (...) kraljevstvo svećenika i sveti narod”? (2. Mojsijeva 19:5, 6).

Apostol Petar, koji je porijeklom bio Židov, odgovorio je na to pitanje u poslanici koju je uputio kršćanima, među kojima je bilo i ne-Židova i Židova. Napisao je: “Vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje’ (...). Nekada niste bili narod, a sada ste narod Božji. Prije vam nije bila iskazana milost, a sada vam je iskazana milost” (1. Petrova 2:7-10).

Dakle, kršćani koje izabere sveti duh postaju dio duhovnog naroda, a njihova pripadnost tom narodu nije uvjetovana rođenjem niti mjestom gdje žive. Apostol Pavao opisao je to sljedećim riječima: “Nije važno ni obrezanje ni neobrezanje, nego novo stvorenje. A na svima koji budu po ovom pravilu živjeli, na njima neka bude mir i milosrđe — na Izraelu Božjem” (Galaćanima 6:15, 16).

Današnji Izrael nudi državljanstvo svakome tko je rođeni Židov ili se obratio na židovstvo, dok građanin “Izraela Božjeg”, kako ga naziva Biblija, može postati samo onaj tko je poslušan Bogu i “poškropljen krvlju Isusa Krista” (1. Petrova 1:1, 2). Govoreći o pripadnicima “Izraela Božjeg”, odnosno o onima koji su Židovi u duhovnom pogledu, Pavao je napisao: “Pravi Židov nije onaj koji je to izvana niti je pravo obrezanje ono koje je izvana, na tijelu, nego je pravi Židov onaj koji je to u nutrini i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu, a ne po pisanom zakonu. On ne dobiva pohvalu od ljudi, nego od Boga” (Rimljanima 2:28, 29).

Ti nam reci pomažu razumjeti jednu Pavlovu izjavu koja je bila povod mnogim polemikama. U poslanici Rimljanima Pavao je rekao da su Židovi koji nisu povjerovali u Krista poput grana simboličnog stabla masline koje su bile odrezane kako bi se na njega mogle pricijepiti grane “divlje masline”, odnosno ne-Židovi (Rimljanima 11:17-21). U zaključku te usporedbe rekao je: “Nekima od Izraela otvrdnulo je srce dok ne uđe puni broj ljudi iz drugih naroda. I tako će sav Izrael biti spašen” (Rimljanima 11:25, 26). Je li Pavao time prorekao da će se u nekom periodu Židovi masovno preobratiti na kršćanstvo? Takvo masovno preobraćenje očito se nije dogodilo.

Što znači Pavlova usporedba o stablu masline?

Upotrijebivši izraz “sav Izrael”, Pavao je mislio na sve pripadnike duhovnog Izraela — kršćane koji su bili izabrani svetim duhom. Rekao je da to što Židovi nisu prihvatili Mesiju neće poremetiti Božji naum da se duhovna “maslina” u potpunosti razgrana i donese svoj plod. To je u skladu s jednom drugom usporedbom u kojoj je Isus za sebe kazao da je trs vinove loze te da će mladice tog trsa koje ne donose plod biti uklonjene. Rekao je: “Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar. Svaku mladicu na meni koja ne donosi plod on uklanja, a svaku koja donosi plod čisti, kako bi donijela još više ploda” (Ivan 15:1, 2).

Dakle, osnivanje današnje Države Izrael očito nije bilo prorečeno u Bibliji. No ona jest prorekla rođenje duhovnog Izraela! Pronađete li taj duhovni narod i odlučite li zajedno s njim služiti Bogu, i vi možete dobiti vječne blagoslove (1. Mojsijeva 22:15-18; Galaćanima 3:8, 9).