Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Kralj David i glazba

Kralj David i glazba

KAD govorimo o glazbi u biblijska vremena, neminovno se nameće jedno ime. Radi se o Davidu, izuzetnom čovjeku koji je živio prije otprilike 3 000 godina. Ustvari, veći dio onog što znamo o glazbi tog vremena potječe iz biblijskog izvještaja o Davidovom životu — od vremena kad je bio mlad pastir pa sve dok nije postao kralj i sposoban organizator.

Od Davida možemo mnogo toga naučiti o glazbi njegovog vremena, naprimjer koje su vrste instrumenata ljudi svirali i kakve su pjesme pjevali. Iz Biblije saznajemo i kakvu je ulogu glazba imala u Davidovom životu te u životu cijelog izraelskog naroda.

Uloga glazbe u starom Izraelu

Dok izgovaramo tekst neke pjesme, često se sjetimo i njene melodije. Biblija sadrži stihove brojnih pjesama, ali njihova je melodija nažalost ostala nepoznata. No sigurno je bila prekrasna, ako ne i veličanstvena. Poetska uzvišenost knjige Psalmi daje naslutiti da je i glazba kojom su bili popraćeni ti stihovi bila predivna.

Biblija malo govori o glazbalima. (Vidi okvir  “Glazbala u biblijska vremena”.) Čak se ne može sa sigurnošću reći ni kakvu je harfu svirao David. No zanimljivo je da su Izraelci izumili neke instrumente, naprimjer rijetke i dragocjene harfe načinjene od drva (2. Ljetopisa 9:11; Amos 6:5).

Bilo kako bilo, jedno je sigurno — glazba je zauzimala važno mjesto u životu Židova, posebno u njihovom bogoslužju. Glazba se izvodila prilikom krunidbi i vjerskih svečanosti, a imala je svoju ulogu i u ratu.  Osim toga zabavljala je pripadnike kraljevskog dvora, uveseljavala ljude na svadbama i obiteljskim okupljanjima te stvarala ugodnu atmosferu tijekom blagdana kojima se slavila berba i žetva. Nažalost, glazba je bila prisutna i na mjestima koja su bila na lošem glasu. Uza sve to tješila je one kojima je netko umro.

Glazba je u Izraelu imala i druge uloge. Bilo je poznato da ona izoštrava um proroka kako bi mogli primiti duhovne objave. Tako je naprimjer prorok Elizej dobio Božju objavu uz zvuke jednog žičanog glazbala (2. Kraljevima 3:15). Osim toga glazbom su se najavljivali posebni događaji u godini. Na mlađake i blagdane oglasile bi se dvije srebrne trube. Na dan proglašenja oprosne godine zvuk roga objavio bi slobodu robovima i povratak izgubljene zemlje i kuća njihovim vlasnicima. Siromašni su sigurno bili presretni kad su čuli glazbu koja je najavljivala da im se vraća sloboda ili imovina (3. Mojsijeva 25:9; 4. Mojsijeva 10:10).

“Na dan veselja svojega, na blagdane svoje (...) trubite u trube” (4. MOJSIJEVA 10:10)

Neki Izraelci sigurno su bili izvanredni glazbenici ili pjevači. U prilog tome govori jedan asirski reljef, na kojem je prikazano kako kralj Sanherib traži od kralja Ezekije danak u muškim i ženskim glazbenicima. Izgleda da su to bili prvorazredni umjetnici. No među svim vrsnim glazbenicima David se isticao kao pravi virtuoz.

Izvanredan glazbenik

David je bio poseban zato što je bio i glazbenik i pjesnik. Pretpostavlja se da je on napisao više od polovice psalama. Dok je bio dječak, čuvao je ovce, a njegov senzibilan i znatiželjan um upijao je idilične prizore iz pastirskog života provedenog u Betlehemu. Osjetio je koliko čovjeka mogu radovati jednostavne stvari kao što je žubor potoka i blejanje ovaca koje se odazivaju svom pastiru. Ganut ljepotom te “glazbe” koja ga je okruživala uzeo bi svoju harfu i zapjevao Bogu hvaleći ga. Sigurno je bilo dirljivo slušati glazbu koju je David skladao za 23. psalam.

David je kao mladić tako lijepo svirao harfu da su ga podanici kralja Šaula preporučili kralju, koji ga je potom uzeo u svoju službu. Kad bi Šaul bio zlovoljan i tjeskoban, došao bi David i svirao mu harfu. Milozvučni i umirujući zvuci harfe smirili bi kralja. Nestale bi crne misli i nemir koji su ga progonili (1. Samuelova 16:16).

Međutim glazba, koju je David toliko volio i koja ga je činila sretnim, znala je  izazvati i probleme. Jednom su se prilikom David i Šaul vraćali kao pobjednici iz borbe s Filistejcima. Do kraljevih su ušiju doprli zvuci pobjedničke i radosne pjesme. Žene su pjevale: “Šaul je pobio tisuće, a David desetke tisuća neprijatelja svojih.” Šaul se nato silno razgnjevio i postao ljubomoran, pa je od toga dana “nepovjerljivo gledao na Davida” (1. Samuelova 18:7-9).

Glazbom je izražavao najdublje osjećaje

Davidove skladbe nadahnuo je Bog i one su po mnogočemu bile posebne. Njegovi su psalmi puni dubokih misli, ali opisuju i jednostavne prizore iz pastirskog života. Neki sadrže hvalospjeve upućene Bogu, drugi opisuju povijesne događaje i radost koja vlada u vrijeme berbe ili pak raskošnu svečanost otvorenja dvora. David se u nekim svojim napjevima prisjećao pojedinih događaja iz svog života, govorio je o svojoj nadi te upućivao usrdne molitve Bogu. (Vidi Psalam 32, 23, 145, 8, 30, 38, 72, 51, 86 i njihove naslove.) Nakon pogibije Šaula i njegovog sina Jonatana, David je skladao tužaljku “Luk”, koja započinje riječima: “Ljepota je tvoja, Izraele, pobijena na uzvišicama tvojim!” Ugođaj te pjesme bio je tužan. David je znao izraziti različite osjećaje, kako svojim stihovima tako i glazbom koju je izvodio na svojoj harfi (2. Samuelova 1:17-19).

“Jehova je Pastir moj. Ništa mi neće nedostajati. Na pašnjacima zelenim počinak mi daje, vodi me na počivališta što vodom obiluju” (PSALAM 23:1, 2)

David je bio pun života i volio je veselu, živu i ritmičnu glazbu. Dok je prenosio kovčeg saveza na Sion, poskakivao je i plesao iz sve snage kako bi proslavio taj događaj. Iz biblijskog izvještaja može se zaključiti  da je glazba koja je svirala tom prilikom bila vrlo živa i vesela. Možete li zamisliti taj prizor? Davidu se njegova žena Mikala čak rugala zbog toga. No njemu to nije bilo važno. On je ljubio Jehovu, a ta ga je glazba toliko radovala da je poskakivao od sreće pred svojim Bogom (2. Samuelova 6:14, 16, 21).

Uza sve to David je bio poznat i po tome što je izumio neke vrste glazbala (2. Ljetopisa 7:6). David je po svemu sudeći bio izuzetno darovit umjetnik — izrađivao je glazbala, bio je pjesnik, skladatelj i izvođač. Međutim David je učinio i nešto još značajnije.

Pjevanje i sviranje u hramu

David je organizirao pjevanje i sviranje u Jehovinom hramu. Za voditelje 4 000 pjevača i glazbenika postavio je Asafa, Hemana i Jedutuna (koji se po svoj prilici zvao i Etan). David im je pridružio 288 iskusnih pjevača, koji su uvježbavali i nadgledavali ostale. Svih 4 000 pjevača i glazbenika bilo je u hramu u vrijeme proslave tri velika godišnja blagdana. Taj je zbor sigurno zvučao veličanstveno (1. Ljetopisa 23:5; 25:1, 6, 7).

“Bilo je (...) četiri tisuće onih koji su trebali hvaliti Jehovu uz glazbala za koja je David rekao da ih je načinio za davanje hvale” (1. LJETOPISA 23:4, 5)

U hramu su pjevali samo muškarci. Izraz “za ‘Djevojke’” u naslovu 46. psalma ukazuje na visok ton glasa ili glazbala. Pjevači su pjevali skladno. To se može zaključiti iz 2. Ljetopisa 5:13, gdje stoji: “Pjevači su složno u jedan glas hvalili Jehovu.” Mnogi Davidovi psalmi nazivaju se napjevima, naprimjer 3. psalam. Psalmi su ponekad imali pripjeve, poput onog iz Psalma 42:5, 11 i 43:5. Vrlo se cijenilo i antifonijsko pjevanje, kod kojeg zborovi i/ili solisti pjevaju naizmjence. Na takav se način pjevao 24. psalam, koji je David nesumnjivo skladao povodom prenošenja kovčega saveza na Sion (2. Samuelova 6:11-17).

Međutim nisu pjevali samo oni koji su služili u hramu. I obični su ljudi pjevali kad su se uspinjali u Jeruzalem na godišnje blagdane. Otuda vjerojatno naslov “Pjesma za uspinjanje” (Psalmi 120–134). Takav je  i 133. psalam, u kojem David veliča bratsku povezanost koju su Izraelci osjećali u tim trenucima. Taj psalam započinje sljedećim riječima: “Gle, kako je dobro i kako je krasno kad braća žive zajedno u jedinstvu!” Pokušajte zamisliti glazbu koja je pratila te stihove!

Glazba i obožavanje Jehove

Pjesme sačinjavaju jednu desetinu Biblije. Knjiga Psalmi potiče sve ljude da hvale Boga (Psalam 150). Glazba može pomoći ljudima da zaborave životne probleme, a pjevanje je melem za ranjenu dušu. No Biblija potiče i one koji su veseli da pjevaju psalme (Jakov 5:13).

Pjevanjem možemo Bogu izraziti svoju vjeru i ljubav. U noći prije Isusovog pogubljenja Isus i njegovi apostoli zajedno su večerali, a nakon toga otpjevali hvalospjeve (Matej 26:30). Isus, kojeg se naziva i Sinom Davidovim, sigurno je imao divan glas. On je čak znao kako zvuči veličanstveni zbor Božjih nebeskih stvorenja. Isus i apostoli vjerojatno su pjevali Psalme 113–118, koji se zovu Halel. Ako se doista radilo o tim psalmima, Isus je zajedno s apostolima, koji nisu znali što će se uskoro dogoditi, glasno pjevao: “Ljubav se u meni budi, jer Jehova čuje glas moj, usrdne molbe moje. (...) Užad smrti obavila me, tjeskobe grobne snašle su me. (...) ‘O, Jehova, izbavi dušu moju!’” (Psalam 116:1-4).

David je znao izraziti različite osjećaje, kako stihovima tako i glazbom

Glazbu nije izumio čovjek. Biblija kaže da duhovna stvorenja sviraju simbolične harfe i pjevaju hvalospjeve Jehovi, okupljeni oko njegovog nebeskog prijestolja (Otkrivenje 5:9; 14:3; 15:2, 3). Jehova Bog dao je ljudima glazbu. U srce im je usadio osjećaj za glazbu i neodoljivu želju da izražavaju svoje osjećaje pjevajući i svirajući neki instrument. Bogobojazni ljudi glazbu prije svega smatraju darom od Boga (Jakov 1:17).

[Slika na stranici 30]

“Hvalite Jaha! Hvalite ga defom i plesom u kolu! Sve što diše neka hvali Jaha!”

[Slika na stranici 30]

(PSALAM 150:1, 4, 6)