Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Je li pronađena Noina arka?

Je li pronađena Noina arka?

SVAKO toliko u medijima se čuju uzbudljive vijesti o potrazi za Noinom arkom. Razumljivo je da se ljudi zanimaju za arku. U njoj su Noa i njegova obitelj preživjeli opći potop, koji je trajao 2370-2369. pr. n. e. Stoga bi otkriće tog golemog plovila bio izuzetno značajan događaj. No unatoč svim nastojanjima potraga za Noinom arkom i dalje se nastavlja. S obzirom na brojna nagađanja i senzacionalne tvrdnje u vezi s arkom, možda se pitate što se doista o njoj zna.

Biblija otkriva da se Noina arka “zaustavila na brdima Ararata” (1. Mojsijeva 8:4). To područje obuhvaća i planinski vrh koji se danas zove Ararat, a nalazi se u istočnoj Turskoj, u blizini granice s Armenijom i Iranom.

Brojne ekspedicije koje su na tom području tražile arku vratile su se sa zanimljivim tvrdnjama, ali ne i s uvjerljivim dokazima. Zagonetne fotografije snimljene iz zraka, pronađeni komadi drva premazanog smolom i izjave nekih ljudi koji su rekli da su vidjeli arku potiču mnoge da tragaju za konkretnim dokazima. No potraga nije nimalo laka. Jedna od lokacija koje se često spominju kao moguće nalazište arke nalazi se na padinama planine Ararata, na visini od otprilike 4 500 metara. Osim toga zbog zategnutih političkih odnosa koji vladaju na tom području ekspedicije iz drugih zemalja ponekad ne mogu dobiti dozvolu da dođu na to područje.

Unatoč tome mnogi koji žele da se arka pronađe voljeli bi da se još ekspedicija uključi u potragu. Oni smatraju da se dijelovi arke još uvijek netaknuti nalaze na vrhu Ararata te da su veći dio godine skriveni pod snijegom i ledom. Tvrde da samo za iznimno vrućih ljeta postoje izgledi da se arka vidi i da se do nje dođe.

Postoje li čvrsti dokazi koji potvrđuju točnost biblijskog izvještaja o općem potopu?

Njihove nade bude i brojni izvještaji o ljudima koji su tvrdili da su vidjeli arku. Josip Flavije, židovski povjesničar iz 1. stoljeća, spomenuo je izvještaje nekih ranijih povjesničara koji su rekli da se arka još uvijek može vidjeti visoko u araratskim brdima. Čak su rekli da su ljudi uzimali s arke komade drva premazanog smolom kao suvenire. Među povjesničarima koje je spomenuo Josip Flavije bio je i Beros, babilonski kroničar iz 3. stoljeća pr. n. e.

Među izvještajima koji su u prošlom stoljeću izazvali veliko zanimanje javnosti ističe se priča jednog Armenca, Georgea Hagopiana. On je ispričao da ga je početkom 20. stoljeća, dok je još bio dječak, njegov stric odveo do arke te da su se čak i popeli na nju. Hagopian je umro 1972, no njegova priča još uvijek u mnogima budi oduševljenje i znatiželju.

Pravi temelj za vjeru?

Možemo li s pravom vjerovati da su istraživači već pronašli arku ili očekivati da bi je mogli pronaći u budućnosti? Možda i postoji temelj za to, no čini se da je više razloga za sumnju. Prije svega, Biblija ne navodi gdje se točno arka zaustavila kad su se vode potopa povukle. Ona samo spominje “brda Ararata”.

 Logično je da su istraživači i ostali koji prate potragu za arkom zaključili da se ona zaustavila na najvišem planinskom vrhu u tom području. No Biblija ne kaže da je Bog zaustavio arku na samom vrhu planine Ararata, na nadmorskoj visini od oko 5 000 metara, gdje je vrlo hladno. * Imajmo na umu da su Noa i njegova obitelj živjeli u arci još nekoliko mjeseci nakon što se zaustavila na kopnu (1. Mojsijeva 8:4, 5). Osim toga malo je vjerojatno da su se oni i mnoge životinje nakon izlaska iz arke morali poput planinara spuštati s vrha planine. Bilo bi logičnije pretpostaviti da je područje na kojem se arka zaustavila bilo pristupačnije nego što to smatraju neki današnji istraživači, no ipak dovoljno visoko da bi odgovaralo opisu iz 1. Mojsijeve 8:4, 5. Bez obzira na to gdje se točno arka u području Ararata zaustavila, nije li logično zaključiti da je već odavno nestala uslijed truljenja i pljačkanja?

Isus Krist jasno je rekao: “Noa je ušao u arku. I došao je potop”

Pored toga tvrdnje o vjerskoj važnosti tih istraživanja vrlo su upitne. Organizator jedne ekspedicije tvrdio je da će pronalazak arke “milijunima ljudi ojačati vjeru (...) a mnogi će postati vjernici”. Godine 2004. na tiskovnoj je konferenciji rekao da će pronalazak arke biti “najznačajniji događaj nakon Kristovog uskrsnuća”. Njegova je ekspedicija kasnije bila otkazana.

Bi li pronalazak Noine arke doista mnogima ojačao vjeru te čak potaknuo neke da postanu vjernici? Biblija pokazuje da prava vjera ne ovisi o predmetima koje možemo vidjeti i dodirnuti (2. Korinćanima 5:7). Neki su ljudi toliko sumnjičavi da kažu kako bi ih samo materijalni dokazi mogli uvjeriti u istinitost nekih biblijskih izvještaja. No takvim pojedincima ni čitavo mnoštvo dokaza zapravo ne bi bilo dovoljno da steknu vjeru. Sam Isus rekao je da se neke ljude naprosto ne može uvjeriti u istinitost onoga o čemu govori Biblija — čak ni kad bi svojim očima vidjeli da je netko ustao iz mrtvih! (Luka 16:31).

S druge strane imati pravu vjeru ne znači biti lakovjeran. Prava vjera temelji se na čvrstim dokazima (Hebrejima 11:1). Postoje li čvrsti dokazi koji mogu pomoći objektivnim osobama da povjeruju u istinitost biblijskog izvještaja o potopu? Da, postoje. Isus Krist jasno je rekao: “Noa je ušao u arku. I došao je potop” (Luka 17:26, 27). To je najbolji mogući dokaz. Zašto to možemo reći?

Prije nego što je došao na Zemlju, Isus je živio na nebu (Ivan 8:58). Promatrao je gradnju arke i vidio je potop. Što je, po vašem mišljenju, bolji temelj za vjeru: svjedočanstvo očevica u čije se riječi možemo potpuno pouzdati i koji je dokazao da je Božji Sin ili pak mala vjerojatnost da će istraživači na vrhu ledom okovane planine pronaći komadiće nekog starog drva? Gledano iz tog ugla, već i sada ima više nego dovoljno dokaza da je Noina arka doista postojala.

^ odl. 10 Planina koja se danas naziva Ararat zapravo je vulkan koji je neaktivan od 1840. Njezin najviši vrh visok je 5 165 metara i cijele je godine prekriven snijegom.