Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Biblija mijenja živote ljudi

Biblija mijenja živote ljudi

Zašto žena koja je izgubila povjerenje u religiju sada provodi velik dio svog vremena poučavajući ljude o Bogu? Što je potaknulo čovjeka koji je volio nasilne sportove da postane miroljubiv? Kako je čovjek koji je bio narkoman, alkoholičar i nasilnik uspio promijeniti svoj način života? Pročitajte što oni kažu o tome.

OSOBNI PODACI

  • IME I PREZIME: PENELOPE TOPLICESCU

  • DOB: 40

  • ZEMLJA: AUSTRALIJA

  • PRIJE: RAZOČARANA RELIGIJOM

MOJ ŽIVOT NEKADA: Rođena sam u Sydneyu, a kad sam imala samo dvije godine, s obitelji sam se preselila u Papuu Novu Gvineju. Skoro dvije godine živjeli smo u Rabaulu, a potom osam u Bougainvilleu. U to vrijeme ondje nije bilo televizije, pa smo brat i ja puno vremena provodili u prirodi. Plivali smo, ronili i kampirali.

Nisam imala ni deset godina kad me počela zanimati religija. Mama je bila katolkinja, pa mi je predložila da idem na vjeronauk kod jedne opatice koja je živjela u blizini. Prihvatila sam katolicizam i s deset godina se krstila.

Nakon nekog vremena vratili smo se u Australiju. U to sam vrijeme bila tinejdžerica i počela sam preispitivati svoja vjerska uvjerenja. U srednjoj školi učila sam o starom vijeku, pa smo tata i ja vodili duge razgovore o porijeklu religija i o biblijskim izvještajima koje smo smatrali mitovima i legendama. Na kraju sam odbacila katolicizam.

Kad sam imala 16 godina, roditelji su se razdvojili. Mama se teško nosila s tom situacijom. Ja sam se s vremenom preselila tati i njegovoj zaručnici, a brat se zajedno s mamom preselio u drugi dio Australije. U tom razdoblju života bila sam vrlo usamljena. Tek nakon dvije godine ponovno sam uspostavila dobar odnos s mamom. No počela sam piti, drogirati se i odlaziti na razuzdane zabave. Prekinula sam školovanje i pronašla posao. Nekoliko godina protratila sam živeći nemoralno.

 S 25 godina ponovno sam počela razmišljati o Bibliji. Počela sam raditi na novom radnom mjestu i ondje sam upoznala Liene, simpatičnu djevojku koja je uvijek bila ljubazna prema svom šefu iako je on prema njoj bio vrlo grub. Kad sam je upitala zašto mu ne vraća istom mjerom, rekla mi je da proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima i da se trudi živjeti po biblijskim načelima. Liene mi je ponudila biblijski tečaj. Nisam je dobro shvatila, pa sam mislila da ću za samo jedan sat naučiti sve što ona zna o Bibliji. No te je večeri Liene tri sata odgovarala na moja pitanja. Taj je razgovor na mene ostavio dubok dojam jer je ona sve svoje odgovore potvrdila biblijskim recima.

“Odlučila sam moliti se prije nego popustim iskušenju, i to mi je jako pomoglo”

Sjećam se kako sam se te večeri nakon razgovora s Liene vozila kući ljuta na Boga što mi nije dozvolio da ranije saznam istinu o njemu. Znala sam da Jehovini svjedoci žive vrlo moralno i mislila sam da je za mene prekasno i da ne mogu promijeniti svoje loše navike. Isto tako smatrala sam da nikad ne bih mogla propovijedati od vrata do vrata poput Jehovinih svjedoka. Nastavila sam proučavati Bibliju, ali moj glavni motiv bio je pronaći pogreške u njihovim učenjima kako bih mogla mirne savjesti prekinuti kontakt s njima. Jednog dana shvatila sam da te pogreške neću pronaći.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Što sam više učila o biblijskim moralnim mjerilima, to me više uznemiravala savjest. Da bih je umirila, prestala sam se drogirati. No tada sam se na neko vrijeme preselila u drugu zemlju. Ponovno sam počela odlaziti na zabave i piti. Svaki put kad bih pokušala živjeti po biblijskim načelima, nakon nekog vremena vratila bih se starom načinu postupanja. U tim sam se trenucima posramljena molila Jehovi, no ipak sam se loše osjećala.

Jako me ohrabrio biblijski izvještaj o milosrđu koje je Jehova pokazao kralju Davidu i Bat-Šebi kad su zgriješili. Kada je dobio savjet, David je bio dovoljno hrabar da prizna svoju pogrešku i pritom se nije ni pokušavao opravdati. Osim toga ponizno je prihvatio ukor (2. Samuelova 12:1-13). Svaki put kad sam zgriješila, sjetila sam se tog izvještaja te mi je bilo lakše obratiti se Jehovi i reći mu koliko mi je žao. Potom sam odlučila moliti se prije nego popustim iskušenju, i to mi je jako pomoglo.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Oduvijek sam bila nagle naravi. No riječi iz poslanice Efežanima 4:29-31 pomogle su mi da shvatim koliko je važno čuvati se “gorčine i gnjeva i srdžbe”. Naučila sam kontrolirati svoju narav i svoj jezik. Osim toga Isusov savjet: “Kad kažete: ‘Da’, neka to znači ‘da’”, pomogao mi je da postanem dosljednija (Matej 5:37).

Moja mama u početku se protivila mom druženju s Jehovinim svjedocima, no kasnije mi je rekla da je ponosna na mene. Čak je rekla: “Znam da nisi postala ovakva osoba zahvaljujući odgoju, nego onome što si naučila o Jehovi.” Njene su me riječi jako obradovale.

Sada osjećam da moj život ima smisao. Posljednjih devet godina moj muž i ja smo punovremeni propovjednici. Da, propovijedam od vrata do vrata i mislim da je to najkorisniji posao koji sam dosad radila.

 OSOBNI PODACI

  • IME I PREZIME: DENIS BUSIGIN

  • DOB: 30

  • ZEMLJA: RUSIJA

  • PRIJE: LJUBITELJ KARATEA

MOJ ŽIVOT NEKADA: Rođen sam u Permu, a odrastao u Furmanovu, gradu s oko 40 000 stanovnika u Ivanovskoj oblasti. Furmanov je živopisan grad s mnogo prekrasnog drveća čije lišće u jesen poprimi žutu i crvenu boju. Tijekom 1980-ih i 1990-ih u gradu je porasla stopa kriminala. Moja obitelj imala je mala primanja i živjeli smo jako skromno. S roditeljima i mlađim bratom živio sam u jednosobnom stanu, pa nam je bilo prilično tijesno.

Kad sam imao sedam godina, počeo sam trenirati karate. Volio sam taj sport. Ustvari, cijeli moj život okretao se oko karatea. Budući da sam sve slobodno vrijeme provodio na treninzima, svi moji prijatelji bili su sportaši. S 15 godina dobio sam crveni pojas, a godinu dana kasnije smeđi. Sa svojim sam karate-klubom nastupao na državnim i međunarodnim natjecanjima. Izgledalo je da je preda mnom svijetla budućnost. No kad sam navršio 17 godina, život mi se potpuno promijenio.

S nekolicinom prijatelja počinio sam jedno krivično djelo. Bili smo uhićeni, a ja sam bio osuđen na dvogodišnju zatvorsku kaznu. Život u zatvoru bio je težak. No ondje sam prvi put vidio Bibliju. Pročitao sam 1. Mojsijevu, Psalme i Novi zavjet. Čak sam naučio napamet molitvu Očenaš i ponavljao je svake večeri prije spavanja. Mislio sam da će mi to pomoći.

Godine 2000. pušten sam iz zatvora, no nisam imao nikakvog cilja i život mi se činio besmislen. Počeo sam se drogirati. U to mi je vrijeme umrla mama. Budući da sam je jako volio, teško sam podnio taj gubitak. Ipak, uspio sam se osloboditi ovisnosti o drogi i ponovno sam počeo trenirati. Osim toga preselio sam se u grad Ivanovo i pronašao posao u trgovini mješovite robe. Žena koja je ondje radila kao poslovođa bila je Jehovin svjedok. Objasnila mi je neke osnovne biblijske istine i dogovorila da jedan Jehovin svjedok sa mnom redovito proučava Bibliju.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Na biblijskom tečaju saznao sam da Bog namjerava Zemlju pretvoriti u raj. To me duboko dirnulo, pa sam želio napraviti sve što je potrebno kako bih i ja to doživio. Uskoro sam shvatio da Jehova Bog želi da ljudi žive po njegovim visokim moralnim mjerilima. Velik dio svog života mislio sam samo na sebe. No naučio sam da Jehova želi da razmišljam o drugima i da razvijam osobine koje dotada nisam imao, između ostalog dobrotu i miroljubivost.

Počeo sam duboko razmišljati o svemu što je Jehova napravio za mene, naprimjer o tome da je bio spreman dati svog Sina kao žrtvu za moje grijehe. Zahvalnost za ljubav koju mi je Bog pokazao potaknula me da u životu napravim velike promjene. Naprimjer iz Psalma 11:5 naučio sam da Jehova  mrzi nasilje. Stoga sam prestao gledati televizijske programe koji veličaju nasilje i mržnju. Teška srca prestao sam se baviti nasilnim sportovima. Načelo iz 1. Korinćanima 15:33 pomoglo mi je shvatiti da ljudi s kojima se družim imaju velik utjecaj na mene. Činjenica da sam završio u zatvoru dokazala je koliko je to načelo istinito. Stoga sam odlučio da se više neću družiti s onima koji se bave nasilnim sportovima.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Druženje s Jehovinim svjedocima i proučavanje Biblije pomoglo mi je da postanem pošten. Naprimjer iz poslanice Hebrejima 13:5 naučio sam da se trebam boriti protiv ljubavi prema novcu i biti zadovoljan onim što imam. Taj mi je savjet pomogao da prestanem lagati i krasti.

Prijateljstvo mi je oduvijek bilo jako važno. U prošlosti sam vidio kako pohlepa ili strah od ljudi razaraju prijateljstva. Jehovini svjedoci nisu savršeni, no uvjerio sam se da poštuju Božja mjerila i istinski se trude primjenjivati njegove savjete u ophođenju s drugima. Među njima sam stekao prave prijatelje.

Mogu samo pretpostaviti kakav bi moj život bio da nisam počeo živjeti po biblijskim načelima. Vjerojatno bih opet završio u zatvoru ili drugima nanosio bol i patnje. No sada imam prekrasnu ženu i dva sina te zajedno s njima rado pomažem drugima saznati istinu o Bogu.

OSOBNI PODACI

  • IME I PREZIME: JOSÉ CARLOS PEREIRA DA SILVA

  • DOB: 31

  • ZEMLJA: BRAZIL

  • PRIJE: NASILNIK

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrastao sam u prljavoj sirotinjskoj četvrti u Americani, gradu u saveznoj državi São Paulo. Nismo imali pitku vodu ni kanalizaciju. Osim toga to je područje bilo poznato po nasilju i kriminalu.

U mladosti sam bio nasilan i ratoboran. Često sam sudjelovao u uličnim tučnjavama, pa su me se ljudi bojali. Moja odjeća, izgled i ponašanje odavali su dojam da sam opasan. Puno sam pio, i to često sve dok ne bih izgubio svijest. Usto sam se drogirao. To su činila i moja braća, a jedan od njih predozirao se i umro.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Kada sam upoznao Jehovine svjedoke, oni su mi na temelju Biblije objasnili da će Bog cijelu Zemlju pretvoriti u raj (Luka 23:42, 43; Otkrivenje 21:3, 4). Također sam saznao da mrtvi nisu ničega svjesni te da Bog ne kažnjava zle ljude u paklu (Propovjednik 9:5, 6). Zbog toga sam osjetio veliko olakšanje. Ono što sam naučio o Bogu bilo mi je snažan poticaj da promijenim svoj način života. No to nije bilo nimalo lako. Trebao sam se osloboditi ovisnosti o drogi, prestati piti, tući se i psovati.

 Jako su me ohrabrile riječi apostola Pavla zapisane u 1. Korinćanima 6:9-11. Ti reci pokazuju da su neki kršćani iz prvog stoljeća u jednom razdoblju svog života imali iste loše navike kao i ja. No ondje također piše: “Takvi su bili neki od vas, ali oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našega Gospodina Isusa Krista i duhom našega Boga.” Te su mi riječi davale nadu da i ja mogu napraviti potrebne promjene kako bih ugodio Bogu.

Kad sam se počeo družiti s Jehovinim svjedocima, uvjerio sam se da su oni zaista pravi kršćani. Znali su da sam u prošlosti bio nasilan, no ipak su me srdačno i s puno ljubavi prihvatili.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Da nisam proučavao Bibliju i promijenio svoj način života, vjerojatno bih već bio mrtav. Umjesto toga imao sam priliku pomoći jednom svom bratu da upozna Bibliju i da se oslobodi ovisnosti o drogi. Potaknuo sam i druge rođake da počnu proučavati Bibliju. Jako sam sretan što mogu posvetiti svoj život služenju Bogu, kojemu je toliko stalo do nas.