Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula  |  veljača 2008.

Zašto molitve treba upućivati u Isusovo ime?

Zašto molitve treba upućivati u Isusovo ime?

ISUS je često poučavao o molitvi. U njegovo vrijeme židovski vjerski vođe molili su se “na velikim raskrižjima”. Zašto su to radili? “Da bi ih vidjeli ljudi.” Očito su željeli da se ljudi dive njihovoj pobožnosti. Mnogi od njih izgovarali su dugačke molitve u kojima su ponavljali uvijek jedno te isto kao da je neophodno “koristiti mnogo riječi” da bi molitva bila uslišena (Matej 6:5-8). Isus je objasnio da su takve molitve bezvrijedne i tako je iskrene osobe poučio kako da se ne mole. No nije im samo rekao kakve molitve ne trebaju biti.

Isus je učio da u molitvi trebamo izraziti želju da se sveti Božje ime, da dođe njegovo Kraljevstvo i da se vrši njegova volja. Učio je i da je ispravno moliti Boga da nam pomogne u vezi s osobnim stvarima (Matej 6:9-13; Luka 11:2-4). Koristeći se usporedbama, istaknuo je da trebamo biti ustrajni, pokazivati vjeru i poniznost da bi naše molitve bile uslišene (Luka 11:5-13; 18:1-14). Ono što je učio potkrijepio je i vlastitim primjerom (Matej 14:23; Marko 1:35).

Ove smjernice nesumnjivo su pomogle Isusovim učenicima da njihove molitve budu kvalitetnije. Ipak, tek im je  posljednje noći koju je proveo ovdje na Zemlji pružio najvažniju pouku o molitvi.

“Prekretnica u povijesti molitve”

Isus je veći dio posljednje noći proveo hrabreći svoje vjerne apostole. Bilo je to pravo vrijeme da im otkrije nešto novo. “Ja sam put i istina i život”, rekao je. “Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene.” Nešto kasnije dao im je sljedeće utješno obećanje: “Što god zamolite u ime moje, učinit ću, da se Otac proslavi u Sinu. Ako što zamolite u ime moje, učinit ću.” Potkraj razgovora rekao je: “Dosad niste ništa molili u moje ime. Molite i primit ćete, da vaša radost bude potpuna!” (Ivan 14:6, 13, 14; 16:24).

Bile su to izrazito značajne riječi. Jedan priručnik naziva ih “prekretnicom u povijesti molitve”. Isus time nije mislio reći da se molitve trebaju upućivati njemu umjesto Bogu, već je uveo nov način pristupanja Jehovi Bogu.

Bog je uvijek slušao molitve svojih vjernih slugu (1. Samuelova 1:9-19; Psalam 65:2). No, otkad je Izrael postao Božji saveznički narod, oni koji su željeli da im molitve budu uslišene trebali su priznati Izraela kao Božji izabrani narod. Kasnije, od vremena Salamuna pa nadalje, oni koji su upućivali molitve trebali su prihvatiti hram kao mjesto koje je Bog izabrao da mu se tamo prinose žrtve (5. Mojsijeva 9:29; 2. Ljetopisa 6:32, 33). No, taj sustav obožavanja Boga bio je privremen. Apostol Pavao je napisao da su Zakon dan Izraelu i prinošenje žrtava u hramu predstavljali “tek sjenu budućih blagoslova, a ne same te blagoslove” (Hebrejima 10:1, 2). Sjenu je trebala zamijeniti stvarnost (Kološanima 2:17). Nakon 33. n. e. osobni odnos s Jehovom više nije ovisio o držanju Mojsijevog zakona. On se sada zasnivao na poslušnosti onome prema kome je Zakon usmjeravao — Kristu Isusu (Ivan 15:14-16; Galaćanima 3:24, 25).

Ime “iznad svakog drugog imena”

Isus je postavio daleko bolji temelj za pristupanje Jehovi, predstavljajući se kao prijatelj koji ima moć otvoriti put našim molitvama kako bi ih Bog čuo i uslišio. Zašto je Isus u mogućnosti činiti to za nas?

Budući da smo svi rođeni u grijehu, nikakvim djelima ni žrtvama ne možemo se   očistiti od grijeha niti možemo zaslužiti pravo na dobar odnos s našim svetim Bogom, Jehovom (Rimljanima 3:20, 24; Hebrejima 1:3, 4). Međutim, Isus je kao savršen čovjek dao svoj život kako bi ljudima koje je moguće otkupiti bili pokriveni grijesi (Rimljanima 5:12, 18, 19). Stoga sada svi koji žele da im grijesi budu očišćeni imaju priliku postati čisti u Jehovinim očima i obratiti se Bogu sa ‘slobodom govora’ — no to mogu samo ako pokazuju vjeru u Isusovu žrtvu i mole se u njegovo ime (Efežanima 3:11, 12).

Time što molitve upućujemo u Isusovo ime, iskazujemo vjeru najmanje u tri uloge koje on ima u ispunjenju Božjeg nauma: (1) On je “Janje Božje”, čija je žrtva temelj za oproštenje grijeha. (2) Jehova ga je uskrsnuo i on je sada “veliki svećenik”, koji nam omogućuje da na temelju otkupnine primimo blagoslove. (3) On je jedini “put” kojim možemo pristupati Jehovi u molitvi (Ivan 1:29; 14:6; Hebrejima 4:14, 15).

Kad se molimo u Isusovo ime, time mu iskazujemo čast. Ispravno je iskazivati mu takvu čast, jer je Jehovina volja da se “u Isusovo ime prigne svako koljeno (...) i da svaki jezik javno prizna Isusa Krista za Gospodina na slavu Boga, Oca” (Filipljanima 2:10, 11). Što je još važnije, upućivanjem molitvi u Isusovo ime slavi se Jehovu, onoga koji je dao svog Sina za nas (Ivan 3:16).

Molitve trebamo upućivati “iz svega srca”, a ne mehanički

Kako bismo bolje razumjeli koliko važnu ulogu ima Isus, Biblija za njega koristi razne titule i imena. To nam pomaže bolje shvatiti koje sve blagoslove uživamo zahvaljujući tome što je Isus učinio, što čini i što će tek učiniti za nas. (Vidi okvir  “Isusova važna uloga”.) Da, Isusu je dano “ime koje je iznad svakog drugog imena”. * Dana mu je sva vlast na nebu i na Zemlji (Filipljanima 2:9; Matej 28:18).

Više od formalnog završetka

Dakle, želimo li da Jehova čuje naše molitve, moramo ih upućivati u Isusovo ime  (Ivan 14:13, 14). No riječi “u ime Isusa Krista” nikada ne bismo smjeli ponavljati samo iz navike. Zašto?

Navedimo jedan primjer. Kad od nekog poslovnog čovjeka primite pismo, ono obično završava riječima “Srdačan pozdrav”. Smatrate li da je taj čovjek to napisao da bi izrazio svoju srdačnost prema vama ili jednostavno zato što je to uobičajena formulacija kojom završavaju poslovna pisma? Kad u molitvi kažemo da je upućujemo u Isusovo ime, za nas to treba imati daleko veće značenje nego što ga ima formalan svršetak poslovnog pisma. Nas se potiče da se “neprestano molimo”, no to trebamo činiti “iz svega srca”, a ne mehanički (1. Solunjanima 5:17; Psalam 119:145).

Što možete učiniti da riječi “u ime Isusa Krista” ne biste izgovarali samo rutinski? Zašto ne biste razmišljali o Isusovim divnim osobinama? Razmišljajte o tome što je on već učinio za vas i što još namjerava učiniti. Zahvalite Jehovi u molitvi što svog Sina koristi na takav divan način i iskažite mu hvalu zbog toga. Budete li to činili, steći ćete još veće pouzdanje u Isusovo obećanje: “Ako zamolite što od Oca, dat će vam u moje ime” (Ivan 16:23).

^ odl. 14 Grčka riječ prevedena s “ime” može se odnositi na “sve što neko ime obuhvaća — autoritet, osobnost, položaj, čast, moć [i] vrline” (Vineov Expository Dictionary of New Testament Words).