BESALELU i Oholiabu građevinski poslovi nisu bili nimalo strani. Dok su bili robovi u Egiptu, vjerojatno su izradili toliko opeka da im ih je bilo dosta za cijeli život. No te mučne godine bile su iza njih. Sad su trebali postati vrhunski zanatlije jer su dobili zadatak da obavljaju poslove povezane s izgradnjom svetog šatora (2. Mojs. 31:1-11). Ipak, samo je šačica ljudi vidjela njihova umjetnička djela. Jesu li bili razočarani zbog toga što nisu dobili priznanje od naroda? Je li doista bilo važno tko je vidio ono što su učinili za Jehovu? Je li važno tko vidi ono što ti činiš za Jehovu?

REMEK-DJELA KOJA JE MALOTKO VIDIO

Neki predmeti koji su se nalazili u svetom šatoru bili su prava remek-djela. Uzmimo za primjer zlatne kerube na poklopcu kovčega saveza. Apostol Pavao nazvao je te kerube “slavnima” (Hebr. 9:5). Ti su kipovi od kovanog zlata sigurno bili neopisivo lijepi! (2. Mojs. 37:7-9).

Kad bi netko pronašao predmete koje su načinili Besalel i Oholiab, oni bi sigurno bili izloženi u uglednim muzejima te bi se mnogi divili njihovoj ljepoti. No koliko se ljudi moglo diviti njihovoj ljepoti u vrijeme kad su bili izrađeni? Zlatni kerubi nalazili su se u Svetinji nad svetinjama, što znači da ih je vidio samo veliki svećenik, i to samo jednom godišnje, kad bi na Dan očišćenja ušao u taj dio svetog šatora (Hebr. 9:6, 7). Stoga ih je vidjelo vrlo malo ljudi.

KAKO BITI ZADOVOLJAN BEZ PRIZNANJA DRUGIH LJUDI

Da si bio na mjestu Besalela ili Oholiaba i da si naporno radio kako bi načinio takva predivna umjetnička djela, kako bi se osjećao zbog toga što ih vidi vrlo mali broj ljudi? U današnje vrijeme ljudi imaju osjećaj da su nešto postigli kad ih drugi hvale i odaju im priznanje za njihov rad. Oni na temelju toga procjenjuju koliko se njihov trud isplatio. No Jehovini sluge ne razmišljaju na takav način. Poput Besalela i Oholiaba, mi smo sretni zbog toga što možemo vršiti Jehovinu volju i što imamo njegovo priznanje.

U Isusovo doba mnogi su vjerski vođe svojim molitvama nastojali zadiviti druge. No Isus je  ljudima rekao da se trebaju moliti iskreno, a ne sa željom da ih drugi vide i zaključe da su jako pobožni. Do čega će to dovesti? Isus je kazao: “Tada će ti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratiti” (Mat. 6:5, 6). Dakle, nije važno što drugi misle o našim molitvama, nego što Jehova misli o njima. Naše su molitve dragocjene zato što ih on smatra dragocjenima. Isto je sa svim drugim što činimo dok mu služimo. Vrijednost naših postignuća u službi Jehovi ne mjeri se po tome koliko nas drugi hvale. Ona su vrijedna jer su po volji Jehovi, “koji vidi u tajnosti”.

Kad je sveti šator bio dovršen, oblak je “prekrio šator sastanka i slava Jehovina ispunila je šator” (2. Mojs. 40:34). To je bio jasan znak Jehovinog priznanja! Što misliš, kako su se Besalel i Oholiab osjećali u tom trenutku? Premda njihova imena nisu bila napisana na predmetima koje su izradili, nesumnjivo su bili zadovoljni jer su znali da je Bog blagoslovio sav njihov trud (Izr. 10:22). Tijekom narednih godina sigurno im je bilo drago vidjeti da se ti predmeti koriste u službi Jehovi. Kad Besalel i Oholiab uskrsnu u novom svijetu, nesumnjivo će biti presretni kad saznaju da se sveti šator koristio za štovanje pravog Boga čak pola tisućljeća!

Čak i ako nitko od ljudi ne vidi kako ponizno i marljivo radiš, Jehova to vidi!

U današnje su vrijeme svi animatori, crtači, slikari, glazbenici, fotografi, prevoditelji i pisci koji služe u Jehovinoj organizaciji potpuno anonimni. U tom smislu nitko ne “vidi” što oni rade. Isto se može reći za većinu poslova što se obavljaju u skupštinama diljem svijeta, kojih ima više od 110 000. Tko vidi kako blagajnik na kraju svakog mjeseca ispunjava obrasce skupštinskog računovodstva? Tko vidi kako tajnik sastavlja skupštinski izvještaj o službi propovijedanja? Tko vidi kako neki brat ili sestra obavljaju popravke u dvorani?

Potkraj svog života Besalel i Oholiab nisu imali nikakve pehare, medalje ili plakete kako bi se mogli hvaliti svojim izvanrednim postignućima u izradi nacrta za sveti šator i u njegovoj gradnji. No oni su stekli nešto puno vrednije — Jehovino priznanje. Nema sumnje, Jehova je vidio sve što su učinili za njega. Ugledajmo se i mi na te ponizne i marljive Božje sluge!