Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  lipanj 2015.

Živimo u skladu s Isusovom uzornom molitvom (2. dio)

Živimo u skladu s Isusovom uzornom molitvom (2. dio)

Otac vaš zna što vam treba (MAT. 6:8)

1-3. Zašto je jedna naša sestra uvjerena u to da Jehova zna što nam je potrebno?

LANA se s radošću prisjeća onoga što joj se dogodilo kad je u ljeto 2012. bila u Njemačkoj. Ta je pionirka uvjerena da joj je Jehova uslišio dvije molitve. Prvu je molitvu uputila dok se vlakom vozila do zračne luke. Zamolila je Jehovu neka joj pruži priliku da nekome svjedoči. Drugu je molitvu uputila nakon što je došla u zračnu luku i saznala da joj je let odgođen za idući dan. Lana se obratila Jehovi za pomoć jer joj nije ostalo gotovo ništa novca, a nije imala gdje prenoćiti.

2 Čim je završila molitvu, netko joj je rekao: “Ćao, Lana, otkud ti ovdje?” Bio je to mladić koji je s njom nekad išao u školu. Čekao je let za Južnoafričku Republiku, a s njim su bile njegova majka i baka, koje su ga došle ispratiti. Kad je njegova majka Elke saznala u kakvoj se situaciji Lana našla, srdačno ju je pozvala da prenoći kod njih. Elke i njena majka bile su gostoljubive prema Lani i postavljale su joj mnogo pitanja o njenoj vjeri i službi Bogu.

3 Sutradan je Lana nakon obilnog doručka odgovorila svojim domaćinima na još neka biblijska pitanja te ih je zamolila  da joj daju broj telefona kako bi ga proslijedila nekome tko će moći nastaviti razgovarati s njima. Lana se sretno vratila kući te još uvijek služi kao stalni pionir. Uvjerena je da je “onaj koji sluša molitvu” vidio što joj je u toj situaciji bilo potrebno te da joj je pomogao (Psal. 65:2).

4. O čemu će biti riječi u ovom članku?

4 Kad se suočimo s nekim neočekivanim problemom, vjerojatno nam nije teško zamoliti Jehovu za pomoć, a on je sretan kad mu se njegovi vjerni sluge obraćaju u molitvi (Psal. 34:15; Izr. 15:8). No ako dobro razmislimo o značenju uzorne molitve, uvidjet ćemo da imamo i neke važnije potrebe za koje se ponekad možda zaboravimo moliti. U ovom članku razmotrit ćemo kako su posljednje tri molbe iz uzorne molitve povezane s našim duhovnim potrebama. Osim toga, možemo razmišljati o tome što bismo još mogli učiniti kako bismo živjeli u skladu s molbom koja se odnosi na naš svakidašnji kruh. (Pročitaj Mateja 6:11-13.)

“KRUH NAŠ ZA OVAJ DAN DAJ NAM DANAS!”

5, 6. Zašto je važno moliti se za “kruh naš” čak i ako u materijalnom pogledu imamo sve što nam je potrebno?

5 Obrati pažnju na to da Isus nije rekao da molimo: “Kruh moj daj meni”, nego: “Kruh naš daj nama”. Victor, koji služi kao pokrajinski nadglednik u Africi, kaže: “Često u molitvi iskreno zahvalim Jehovi na tome što se moja supruga i ja ne moramo previše brinuti hoćemo li imati što jesti niti kako ćemo platiti režije. Naša se braća svaki dan s ljubavlju brinu za nas. No molim Jehovu da njima pomogne nositi se s financijskim problemima.”

6 Ako imamo dovoljno hrane i ne moramo se brinuti što ćemo sutra jesti, možemo razmišljati o našim suvjernicima koji žive u siromaštvu ili koje su zadesile prirodne katastrofe. Trebamo se moliti za njih, ali i postupati u skladu sa svojim molitvama. Naprimjer, mogli bismo ono što imamo podijeliti sa svojim siromašnim suvjernicima. Osim toga, možemo redovito davati priloge za djelo Kraljevstva jer znamo da se ta financijska sredstva mudro koriste (1. Ivan. 3:17).

7. Koji je primjer Isus upotrijebio kako bi ukazao na to da ne smijemo biti “zabrinuti za sutrašnji dan”?

7 Kad je rekao da se molimo za “kruh naš za ovaj dan”, Isus je vjerojatno mislio na ono što nam je u tom trenutku potrebno. Kasnije je spomenuo kako Bog oblači cvijeće te je rekao: “Ako Bog tako oblači bilje poljsko, (...) neće li još prije vas, malovjerni? Zato nemojte biti zabrinuti i govoriti: (...) ‘Što ćemo obući?’” Na koncu je ponovio: “Ne budite, dakle, zabrinuti za sutrašnji dan” (Mat. 6:30-34). To pokazuje da ne bismo smjeli biti materijalisti, nego bismo trebali biti zadovoljni time da svaki dan imamo ono što nam je potrebno za život. To može uključivati odgovarajući stambeni prostor, posao koji nam omogućava da skrbimo za obitelj i mudrost pri donošenju odluka u vezi s našim zdravljem. No ako bismo se molili samo za tjelesne potrebe, to ne bi bilo uravnoteženo. Mi imamo i duhovne potrebe, koje su puno važnije od tjelesnih.

8. Na što bi nas trebalo podsjetiti to što je Isus u uzornoj molitvi spomenuo kruh? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

8 To što je Isus u uzornoj molitvi spomenuo kruh trebalo bi nas podsjetiti na to da nam je potrebna i duhovna hrana. Naš je Učitelj rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih” (Mat. 4:4). Stoga bismo se trebali moliti za to da  nam Jehova i dalje pravovremeno daje duhovnu hranu.

“OPROSTI NAM DUGOVE NAŠE!”

9. Zašto se naši grijesi mogu usporediti s dugovima?

9 Zašto je Isus u jednoj prilici upotrijebio izraz “dugovi”, a u drugoj “grijesi”? (Mat. 6:12; Luka 11:4). Prije više od 60 godina u jednoj Stražarskoj kuli bilo je objašnjeno: “Kad čovjek zgriješi tako što prekrši Božji zakon, on ustvari postaje Božji dužnik. (...) Bog bi mogao zahtijevati da svoj grijeh platimo životom (...). Mogao bi nam uskratiti svoj mir i razvrgnuti prijateljstvo s nama. (...) Mi smo dužni ljubiti ga, a ljubav pokazujemo poslušnošću. Ako činimo grijeh, zakidamo Boga, jer mu ne iskazujemo dužnu ljubav. Naime, grijeh je pokazatelj pomanjkanja ljubavi prema Bogu” (1. Ivan. 5:3).

10. Na temelju čega nam Jehova oprašta grijehe i kako bismo na to trebali gledati?

10 Budući da nam je svaki dan potrebno oproštenje, doista smo zahvalni Jehovi na tome što nam otpušta grijehe na temelju Isusove otkupne žrtve. Iako je otkupnina plaćena prije gotovo 2 000 godina, trebali bismo je cijeniti kao da smo danas dobili taj dar. Otkupnina za naše živote “toliko je visoka” da je nijedan nesavršeni čovjek nikad ne bi mogao platiti. (Pročitaj Psalam 49:7-9; 1. Petrovu 1:18, 19.) Doista, nikad ne bismo smjeli prestati zahvaljivati Jehovi za taj dragocjeni dar. Osim toga, to što je Isus rekao da molimo: “Oprosti nama dugove naše”, a ne: “Oprosti meni dugove moje”, trebalo bi nas podsjetiti na to da su Božja milost i oproštenje potrebni i svim našim suvjernicima. Jehova očito ne želi da mislimo samo na svoju duhovnu dobrobit nego i na dobrobit drugih, čak i onih koji su nam možda nešto zgriješili. Ti su grijesi obično samo sitne pogreške i stoga nam pružaju priliku da pokažemo da istinski ljubimo svoju braću te da smo im spremni oprostiti kao što Bog milosrdno oprašta nama (Kol. 3:13).

Ako želimo da nam Bog oprosti grijehe, trebamo i sami opraštati drugima (Vidi 11. odlomak)

11. Zašto trebamo opraštati drugima?

11 Nažalost, zbog svoje nesavršenosti ponekad se ljutimo na nekog suvjernika ili mu nešto zamjeramo (3. Mojs. 19:18). Kad bismo drugima pričali o onom što nam je  učinio, oni bi nas možda počeli podržavati i tako bi u skupštini došlo do podjele. Ako bismo dopustili da takva situacija potraje, pokazali bismo da ne cijenimo Božje milosrđe i otkupninu. Ako ne bismo opraštali drugima, naš nebeski Otac više ne bi nama opraštao grijehe na temelju žrtve svog Sina (Mat. 18:35). Isus je to vrlo jasno istaknuo odmah nakon što je izrekao uzornu molitvu. (Pročitaj Mateja 6:14, 15.) I na koncu, želimo li da nam Bog oprašta “dugove”, moramo paziti da ne činimo teške grijehe. A nastojanje da ne hodimo u grijehu vodi nas do iduće molbe iz uzorne molitve (1. Ivan. 3:4, 6).

“NE UVEDI NAS U ISKUŠENJE!”

12, 13. (a) Što se Isusu dogodilo kratko nakon krštenja? (b) Zašto bismo sami bili krivi ako bismo podlegli iskušenju? (c) Što je Isus postigao time što je do smrti ostao vjeran Bogu?

12 Razmatranje izvještaja o tome što se Isusu dogodilo kratko nakon krštenja može nam pomoći da razumijemo zašto je važna molba: “Ne uvedi nas u iskušenje!” Isusa je Božji duh odveo u pustinju. S kojim ciljem? “Da ga Đavo iskuša” (Mat. 4:1; 6:13). Bi li nas to trebalo iznenaditi? Ne bi ako znamo koji je glavni razlog zbog kojeg je Bog poslao svog Sina na Zemlju. Učinio je to kako bi se riješila prijeporna pitanja koja su se pojavila kad su Adam i Eva odbacili Boga kao vladara. Ta su pitanja, između ostalog, glasila: Je li Bog prilikom stvaranja čovjeka u nečemu pogriješio? Može li savršen čovjek ostati vjeran Bogu i prihvatiti ga za svog vladara unatoč iskušenjima što ih stvara Sotona? Bi li ljudima bilo bolje ako Jehova ne bi bio njihov vladar, kao što je Zli neizravno kazao? (1. Mojs. 3:4, 5). Da bi se dobili odgovori na ta pitanja, trebalo je proći dosta vremena. No kad ona jednom zauvijek budu riješena, sva razumom obdarena stvorenja bit će svjesna toga da je Jehova najbolji vladar.

13 Jehova je svet i zato nikoga ne dovodi u iskušenje da učini zlo. Đavo je onaj koji druge navodi na zlo i zato ga Biblija naziva “Kušačem” (Mat. 4:3). On može stvoriti okolnosti u kojima netko može doći u iskušenje da počini grijeh. No svatko može sam odlučiti hoće li se oduprijeti iskušenju ili neće. (Pročitaj Jakova 1:13-15.) Isus je odmah odbio svaku Đavlovu ponudu da postupi protivno Jehovinoj volji, pri čemu je citirao odgovarajuće misli iz Božje Riječi. Time je pokazao da priznaje Jehovu za svog vladara. No Sotona nije odustao. Čekao je “do neke druge prilike” (Luka 4:13). Isus se do kraja svog života na Zemlji odupirao svim Sotoninim pokušajima da ga navede na neposlušnost Bogu. Podržao je Jehovu kao vrhovnog vladara i dokazao da mu savršen čovjek može biti vjeran čak i kad se nađe u najtežim kušnjama. No Sotona pokušava navesti na zlo i Isusove sljedbenike, pa tako i tebe.

14. Što trebamo činiti da ne bismo podlegli iskušenju?

14 Budući da prijeporna pitanja u vezi s Božjim pravom vladanja još nisu riješena, Jehova dopušta Kušaču da nas putem ovog svijeta dovodi u iskušenje da činimo zlo. No Bog nas ne navodi na zlo. On ima povjerenja u nas i želi nam pomoći. Ipak, Jehova poštuje našu slobodnu volju, pa nas ne sprečava da podlegnemo iskušenju. Da bismo se oduprli iskušenjima, trebamo ostati duhovno budni i moliti Jehovu za pomoć. No kako on uslišava naše molitve?

Pazi na svoju duhovnost i budi revan u službi propovijedanja (Vidi 15. odlomak)

15, 16. (a) Navedi neka iskušenja kojima se trebamo odupirati. (b) Tko je kriv ako netko podlegne iskušenju?

15 Jehova nam daje svoj moćni sveti duh, koji nam može dati snage i pomoći  nam da se odupremo iskušenjima. Osim toga, Bog nas preko svoje Riječi i skupštine upozorava na ono što bismo trebali izbjegavati, primjerice da trošimo previše vremena, novca i snage na materijalne stvari koje nam nisu nužne za život. Espen i Janne žive u jednoj bogatoj europskoj zemlji. Godinama su služili kao stalni pioniri u kraju u kojem ima malo objavitelja. Kad im se rodio sin, morali su prestati služiti kao pioniri, a kasnije su dobili i kćer. Espen kaže: “Budući da sad više nemamo toliko vremena za teokratske aktivnosti, često molimo Jehovu neka nam pomogne da ne bismo podlegli iskušenjima. Molimo ga i da nam pomogne sačuvati duhovnost i revnost u službi propovijedanja.”

16 U novije vrijeme gledanje pornografije mnogima postaje sve veće iskušenje. Ako bismo podlegli tom iskušenju, ne bismo mogli kriviti Sotonu. Zašto? Zato što nas Sotona i njegov svijet ne mogu prisiliti da učinimo nešto loše ako mi to ne želimo. Neki su podlegli iskušenju da gledaju pornografiju zato što su razmišljali o onom što je zlo. No na tisuće naših suvjernika oduprlo se tom iskušenju, a to možemo i mi (1. Kor. 10:12, 13).

“IZBAVI NAS OD ZLOGA!”

17. (a) Što trebamo činiti da bismo živjeli u skladu s molbom: “Izbavi nas od Zloga”? (b) Kakvo će olakšanje uskoro nastupiti?

17 Da bismo živjeli u skladu s molbom: “Izbavi nas od Zloga”, moramo paziti da ne budemo “dio svijeta” čiji je vladar Sotona. Ne smijemo ljubiti “ni svijet ni ono što je u svijetu” (Ivan 15:19; 1. Ivan. 2:15-17). To od nas zahtijeva neprestanu borbu. Kad Jehova usliši naše molitve i odstrani Sotonu te uništi njegov zli svijet, nastupit će veliko olakšanje! No moramo biti svjesni toga da Sotona zna da mu je nakon zbacivanja s neba preostalo još malo vremena. Stoga je jako gnjevan i čini sve što može kako bi nas naveo na neposlušnost Bogu. Zato moramo moliti Jehovu neka nas izbavi od Zloga (Otkr. 12:12, 17).

18. Što moramo činiti da bismo preživjeli uništenje Sotoninog svijeta?

18 Želiš li živjeti u svijetu u kojem nema Sotone? Ako želiš, moli se za to da Božje Kraljevstvo posveti Božje ime i postigne da se na Zemlji vrši Božja volja. Moli Jehovu neka se brine za tvoje duhovne i tjelesne potrebe. Daj sve od sebe kako bi živio u skladu s uzornom molitvom.