“KAD sam čuo obavijest da je isključen naš sin, imao sam osjećaj da mi se cijeli svijet srušio”, kaže Julian. “On nam je bio najstarije dijete i bili smo vrlo bliski. Puno toga radili smo zajedno. Uvijek je bio uzoran, a onda je odjednom počeo činiti stvari koje su neprihvatljive za kršćane. Moja je žena neprestano plakala, a ja nisam znao kako bih je utješio. Stalno smo se pitali jesmo li kao roditelji u nečem pogriješili.”

Kako možemo reći da je isključenje disciplinska mjera koja se temelji na ljubavi kad Božjim slugama nanosi toliku bol? Koje razloge Biblija navodi za poduzimanje tako drastičnog koraka? Što zapravo dovodi do toga da netko bude isključen iz kršćanske skupštine?

DVA ČIMBENIKA KOJA UVJETUJU ISKLJUČENJE

Da bi kršteni Jehovin svjedok bio isključen iz skupštine, moraju istovremeno biti prisutna dva čimbenika: (1) počinio je težak grijeh i (2) ne kaje se za počinjeni grijeh.

Jehova od nas ne očekuje da budemo savršeni, ali on ima određena mjerila o svetosti, odnosno čistoći, kojima njegovi sluge moraju udovoljavati. Naprimjer, Jehova nam izričito kaže da ne smijemo činiti teške grijehe kao što su blud, idolopoklonstvo, krađa, iznuda, ubojstvo i prizivanje duhova (1. Kor. 6:9, 10; Otkr. 21:8, bilješka).

Slažeš li se s tvrdnjom da su Jehovina mjerila o čistoći razumna i da nas štite? Tko ne bi volio živjeti među miroljubivim, poštenim ljudima koji su dostojni povjerenja? Takve osobine imaju naša duhovna braća i sestre zato što su prilikom svog predanja Bogu obećali da će živjeti u skladu sa zapovijedima i načelima koji su zapisani u njegovoj Riječi.

No što ako kršteni kršćanin zbog slabosti počini neki težak grijeh? Vjerni Jehovini sluge u prošlosti činili su takve prijestupe, no Bog ih nije odmah odbacio. Kralj David istaknuti je primjer u tome. On je počinio preljub i ubojstvo. Unatoč tome prorok Natan rekao mu je: “Jehova ti je oprostio grijeh tvoj” (2. Sam. 12:13).

Bog je Davidu oprostio grijehe jer se on iskreno pokajao (Psal. 32:1-5). Isto vrijedi i danas — Jehovin sluga bit će isključen iz skupštine samo ako se ne kaje za grijeh koji je počinio ili ako ga i dalje čini (Djela 3:19; 26:20). Ako starješine koji služe u pravnom odboru ne vide kod prijestupnika znakove iskrenog pokajanja, moraju ga isključiti.

Isprva bi nam se moglo činiti da je odluka o isključenju te osobe prestroga ili čak bezobzirna, naročito ako smo bliski s njom. Unatoč tome Jehovina Riječ pruža nam dobre razloge zbog kojih možemo biti uvjereni u to da je takva odluka odraz ljubavi.

 ISKLJUČENJE MOŽE MNOGIMA DONIJETI DOBRO

Isus je istaknuo da “mudrost opravdavaju djela njezina”, odnosno dobri rezultati koje ona donosi (Mat. 11:19). Mudru odluku o isključenju prijestupnika koji se ne kaje za svoj grijeh opravdavaju dobrobiti koje se njome postižu. Razmotrimo neke od njih:

Isključenjem prijestupnika slavi se Jehovino ime. Budući da nosimo Jehovino ime, naši postupci neminovno utječu na to što će drugi misliti o Jehovi (Iza. 43:10). Kao što ljudi mogu steći dobru ili lošu sliku o roditeljima na temelju ponašanja njihove djece, tako i o Jehovi mogu steći određeno mišljenje na temelju dobrih ili loših postupaka onih koji nose njegovo ime. Jehovino se ime slavi ako oni koji ga nose žive u skladu s Jehovinim moralnim mjerilima. Mi imamo sličnu odgovornost kakvu su imali Židovi koji su živjeli u Ezekijelovo vrijeme jer su ljudi iz drugih naroda Jehovino ime povezivali s njima (Ezek. 36:19-23).

Ako bismo nemoralno živjeli, nanosili bismo sramotu Božjem svetom imenu. Apostol Petar rekao je kršćanima: “Kao poslušna djeca, nemojte dozvoliti da vas i dalje oblikuju želje kakve ste imali dok ste bili u neznanju, nego, kao što je svet onaj koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu što činite, jer je pisano: ‘Budite sveti, jer sam ja svet!’” (1. Petr. 1:14-16). Čistim, svetim vladanjem slavimo Božje ime.

No ako neki Jehovin svjedok čini nešto što je loše, vjerojatno će njegovi prijatelji i poznanici to saznati. Isključenje takve osobe pokazuje da je Jehovin narod moralno čist i da živi u skladu s biblijskim načelima jer želi ostati čist, odnosno svet. Jednom je u Švicarskoj neki čovjek došao na sastanak u našu dvoranu i rekao da želi postati Jehovin svjedok. Njegova je sestra bila isključena iz skupštine jer je počela nemoralno živjeti. Čovjek je rekao da se želi pridružiti organizaciji koja kod svojih članova “ne tolerira loše vladanje”.

Isključenjem se čuva čistoća kršćanske skupštine. Apostol Pavao upozorio je Korinćane na to koliko bi bilo opasno dopustiti onima koji namjerno čine grijeh da ostanu u skupštini. Loš utjecaj koji bi takve osobe vršile na druge usporedio je s kvascem koji uzrokuje da se cijelo tijesto ukiseli. Rekao je: “Malo kvasca ukvasa sve tijesto.” Zatim je savjetovao svojim suvjernicima: “Uklonite zloga iz svoje sredine!” (1. Kor. 5:6, 11-13).

Iz konteksta je očito da je kršćanin kojeg je Pavao nazvao “zlim” živio vrlo nemoralno, a neki članovi skupštine čak su počeli opravdavati njegovo ponašanje (1. Kor. 5:1, 2). Da su starješine jednostavno prešli preko tako velikog grijeha, drugi bi se kršćani možda poveli za nemoralnim postupcima razvratnih stanovnika grada u kojem su živjeli. Toleriranje namjernih grijeha navodi ljude na to da počnu olako shvaćati Božja moralna mjerila (Prop. 8:11). Osim toga, prijestupnici koji se ne kaju za svoje grijehe mogu na druge djelovati kao “stijene skrivene pod vodom” te kod njih uzrokovati brodolom vjere (Juda 4, 12).

Isključenje može potaknuti prijestupnika da se urazumi. Isus je jednom prilikom ispričao poučnu priču o mladiću koji je napustio dom svog oca i rasuo svoje nasljedstvo živeći raskalašeno. Rasipni je sin na težak način shvatio da je život izvan očevog doma isprazan te da su ljudi koji mu nisu obitelj bezdušni prema njemu. Sin se na koncu urazumio i pokajao te se odlučio vratiti svojoj obitelji (Luka 15:11-24). Isusov opis oca punog ljubavi koji se obradovao kad je vidio da se njegov sin promijenio pomaže nam razumjeti Jehovine osjećaje. Bog nam jamči: “Nije mi drago da zlikovac umre, nego da se zlikovac odvrati od puta svojega i da ostane na životu” (Ezek. 33:11).

Slično tome oni koji su isključeni iz kršćanske skupštine, odnosno odvojeni od svoje duhovne obitelji, s vremenom bi mogli uvidjeti što su zapravo izgubili. Loše posljedice njihovog grešnog načina života i lijepa sjećanja na to kako su bili sretni dok su bili u dobrom odnosu s Jehovom i njegovim slugama mogli bi ih potaknuti da se urazume.

Da bi disciplinske mjere urodile željenim plodom, potrebno ih je provoditi s ljubavlju, ali i odlučno. Psalmist David rekao je: “Ako me udari  pravednik, to je vjerna ljubav, ako me ukori, to je ulje za glavu moju” (Psal. 141:5, bilješka). Da bismo razumjeli te riječi, razmotrimo jedan primjer: Zamisli planinara koji se srušio od iscrpljenosti i ostao ležati u dubokom snijegu. Kako vrijeme prolazi, snižava mu se tjelesna temperatura i počinje mu se spavati. Ako zaspi u snijegu, umrijet će od hladnoće. Njegov prijatelj pozove službu spašavanja i ostane uz njega. Kad primijeti da je počeo tonuti u san, pljusne ga kako bi ga razbudio. Takva pljuska može zaboljeti planinara, ali mu ujedno može pomoći da ostane na životu. Slično tome David je bio svjestan da će ga možda nekad u životu neki pravedan čovjek trebati na bolan način ukoriti, ali je shvaćao da bi to bilo za njegovo dobro.

Isključenje često djeluje kao odgojna mjera na one koji su skrenuli s pravog puta. Desetak godina nakon isključenja sin brata Juliana, kojeg smo spomenuli u uvodu, promijenio je svoj način života i vratio se u skupštinu te danas služi kao starješina. On kaže: “Isključenje me natjeralo da se suočim s posljedicama svog načina života. Trebala mi je takva odgojna mjera” (Hebr. 12:7-11).

KAKO MOŽEMO POKAZATI LJUBAV PREMA ISKLJUČENIMA

Istina, isključenje je u duhovnom pogledu doista velika tragedija, ali ona se ne mora pretvoriti u potpunu katastrofu. Svi mi možemo pridonijeti tome da isključenje ispuni svoju svrhu.

Starješine pomažu onima koji se kaju da se vrate Jehovi

Starješine koji imaju nemilu dužnost priopćiti prijestupniku odluku o isključenju nastoje iskazati mu ljubav po uzoru na Jehovu. Nakon što ga obavijeste o isključenju, oni mu jasno i obzirno objasne koje korake treba poduzeti kako bi bio ponovno primljen u skupštinu. Da bi isključene podsjetili na to što mogu učiniti kako bi se vratili Jehovi, starješine mogu s vremena na vrijeme posjetiti one kod kojih ima naznaka da su se promijenili. *

Članovi obitelji mogu pokazati ljubav prema skupštini i prema prijestupniku tako da poštuju odluku o isključenju. “On je i dalje bio naš sin”, kaže Julian, “ali svojim je načinom života podignuo zid između sebe i nas.”

Svi članovi skupštine mogu pokazati ljubav koja se temelji na biblijskim načelima tako da ne razgovaraju i ne kontaktiraju s isključenom osobom (1. Kor. 5:11; 2. Ivan. 10, 11). Na taj način oni osnažuju disciplinsku mjeru koju joj je Jehova odredio preko starješina. Osim toga, oni mogu dodatno iskazati ljubav i podršku članovima obitelji isključene osobe. Njima je ionako vrlo teško zbog te situacije i ne bi bilo ispravno ponašati se prema njima kao da su i oni isključeni (Rim. 12:13, 15).

“Isključenje je disciplinska mjera koju je nekad nužno poduzeti jer nam pomaže da živimo u skladu s Jehovinim moralnim mjerilima”, kaže Julian. “Ono u početku čovjeku nanosi bol, ali dugoročno gledano donosi dobre rezultate. Da sam tolerirao loše postupke svog sina, on se nikad ne bi duhovno oporavio.”

^ odl. 24 Vidi Stražarsku kulu od 15. travnja 1991, stranice 21-23.