Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  prosinac 2014.

Cijeniš li ono što ti je Bog podario?

Cijeniš li ono što ti je Bog podario?

Mi smo primili duh koji je od Boga, da spoznamo ono što nam je Bog podario (1. KOR. 2:12)

1. Kako mnogi ljudi gledaju na ono što imaju?

JESI li ikad čuo da netko kaže: “Čovjek ne zna cijeniti ono što ima dok to ne izgubi”? Slažeš li se s tom tvrdnjom? Nažalost, kad ljudi nešto posjeduju od djetinjstva, često ne cijene dovoljno to što imaju. Naprimjer, netko tko je odrastao u imućnoj obitelji možda većinu onoga što ima uzima zdravo za gotovo. Osim toga, zbog nedostatka životnog iskustva neki mladi možda nisu u stanju dobro razumjeti što je u životu istinski važno.

2, 3. (a) Na što mladi kršćani trebaju paziti? (b) Što nam može pomoći da razvijemo cijenjenje prema svom duhovnom nasljeđu?

2 Ako si u tinejdžerskim godinama ili u ranim dvadesetima, kako bi odgovorio na pitanje: Što ti je važno u životu? U svijetu se mnogim mladima život okreće oko materijalnih stvari — najvažnije im je imati dobru plaću, lijep stan ili neki najnoviji elektronički uređaj. No ako bi to bilo jedino što želimo u životu, onda bismo zaboravili nešto vrlo važno — duhovno blago. Nažalost, u današnje vrijeme milijunima ljudi uopće nije stalo do takvog blaga. Stoga ako si mlada osoba koja je odgojena u kršćanskom domu, pazi da ne izgubiš iz vida vrijednost duhovnog nasljeđa koje su ti prenijeli roditelji  (Mat. 5:3). Ako ne bi pokazao cijenjenje prema svom duhovnom nasljeđu, to bi te moglo skupo koštati i ostaviti posljedice koje će te pratiti do kraja života.

3 Naravno, ti ne moraš tako postupiti. Što ti može pomoći da svoje duhovno nasljeđe smatraš dragocjenim? Razmotrimo neke biblijske primjere koji nam mogu pomoći da uvidimo zašto trebamo cijeniti svoje duhovno nasljeđe. Primjeri koje ćemo razmotriti mogu svim kršćanima, a ne samo mladima, pomoći da razviju cijenjenje prema darovima koje nam je dao Jehova.

NISU CIJENILI DAROVE KOJE SU DOBILI

4. Što nam 1. Samuelova 8:1-5 otkriva o Samuelovim sinovima?

4 U Bibliji su zapisani izvještaji o nekim osobama koje su u nasljeđe dobile veliko duhovno blago, ali ga nisu cijenile. To se dogodilo i nekim članovima obitelji proroka Samuela, koji je od djetinjstva služio Jehovi i ostao mu vjeran cijeli život (1. Sam. 12:1-5). Samuel je pružio dobar primjer svojim sinovima, Joelu i Abiji. Oni su se stoga trebali ugledati na svog oca. No nisu cijenili službu Bogu te su počeli činiti zlo. Biblija kaže da su oni, za razliku od svog oca, “izvrtali pravdu”. (Pročitaj 1. Samuelovu 8:1-5.)

5, 6. Što nam Biblija govori o Jošijinim sinovima i unuku koji su ga naslijedili na prijestolju?

5 Slično je bilo i sa sinovima kralja Jošije. Njihov im je otac pružio izvrstan primjer jer je vjerno služio Jehovi. Kad je Jošija čuo što piše u knjizi Božjeg zakona koju je veliki svećenik pronašao u hramu, revno je izvršio sve što je Jehova bio zapovjedio svom narodu. Uklonio je idole iz zemlje i istrijebio one koji su prizivali duhove te je poticao narod da poslušno služi Jehovi (2. Kralj. 22:8; 23:2, 3, 12-15, 24, 25). Njegovi su sinovi doista dobili bogato duhovno nasljeđe! S vremenom su tri Jošijina sina i jedan unuk postali kraljevi, ali nijedan od njih nije cijenio duhovno blago koje je naslijedio.

6 Nakon Jošijine smrti kralj je postao njegov sin Joahaz. Biblija za njega kaže: “Činio je što je zlo u očima Jehovinim.” Nakon što je kraljevao samo tri mjeseca, egipatski faraon bacio ga je u okove i odveo u zatočeništvo, gdje je na koncu i umro (2. Kralj. 23:31-34). Zatim je na prijestolje sjeo Jojakim te vladao 11 godina. Ni on nije cijenio duhovno nasljeđe svog oca. Činio je zlo, pa je Jeremija za njega prorekao: “Sahranit će ga kao što se magarca sahranjuje” (Jer. 22:17-19). Ni ostali Jošijini nasljednici — njegov sin Sidkija i unuk Jojakin — nisu bili ništa bolji. Nijedan od njih nije se ugledao na bogobojaznog Jošiju (2. Kralj. 24:8, 9, 18, 19).

7, 8. (a) Kako je Salamun odbacio svoje duhovno nasljeđe? (b) Što možemo naučiti iz iskustva osoba spomenutih u Bibliji koje su odbacile svoje duhovno nasljeđe?

7 Salamun je bio kralj kojem je njegov otac, David, u duhovnom pogledu ostavio veliko nasljeđe. U početku je Salamun vjerno služio Jehovi, no kasnije je prestao cijeniti svoje duhovno nasljeđe. Biblija kaže: “Kad je Salamun ostario, žene su njegove navele srce njegovo da se okrene drugim bogovima i srce njegovo više nije bilo potpuno odano Jehovi, Bogu njegovu, kao što je bilo srce Davida, oca njegova” (1. Kralj. 11:4). Zato je Salamun izgubio Jehovinu naklonost.

8 I Salamun i drugi pojedinci koje smo dosad spomenuli bili su odmalena poučavani o Jehovi i imali su priliku činiti ono što je ispravno. Nažalost, nisu iskoristili tu priliku, nego su odbacili svoje duhovno nasljeđe! Ipak, nisu svi mladi u staro doba okrenuli leđa Bogu, a ni danas to ne čine svi. U nastavku ćemo razmotriti neke dobre primjere mladih  osoba na koje se današnji mladi Božji sluge mogu ugledati.

CIJENILI SU DAROVE KOJE SU DOBILI

9. Kako su nam Noini sinovi pružili izvrstan primjer? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

9 Noini sinovi pružili su nam izvrstan primjer. Njihov je otac dobio zapovijed da sagradi arku i da u nju uvede svoju obitelj. Noini sinovi očito su shvatili da trebaju poslušati Jehovu. Nesumnjivo su surađivali sa svojim ocem. Pomogli su mu da sagradi arku i potom su ušli u nju (1. Mojs. 7:1, 7). S kojim su ciljem to učinili? U 1. Mojsijevoj 7:3 piše da su uveli životinje u arku “da im se sačuva vrsta na zemlji”. Naravno, i ljudi su bili spašeni. Budući da su Noini sinovi cijenili svoje duhovno nasljeđe, pridonijeli su očuvanju ljudskog roda i sudjelovali u ponovnom uspostavljanju prave religije na Zemlji (1. Mojs. 8:20; 9:18, 19).

10. Kako su četvorica mladih Hebreja u Babilonu pokazala da cijene pouke koje su primila u svojoj domovini?

10 Oko 1 700 godina kasnije četvorica mladih Hebreja pokazala su da su naučila što je u životu istinski važno. Godine 617. pr. n. e. Hananija, Mišael, Azarija i Danijel bili su odvedeni u Babilon. Ti su mladići bili lijepi i pametni te su se mogli lako uklopiti u babilonsko društvo i prihvatiti tamošnji način života. No oni to nisu učinili. Iz njihovih je postupaka jasno vidljivo da nisu zaboravili svoje nasljeđe — ono što su naučili u svojoj domovini. Sva su četvorica bila bogato blagoslovljena zbog toga što su primjenjivala pouke koje su primila u djetinjstvu i ranoj mladosti. (Pročitaj Danijela 1:8, 11-15, 20.)

11. Kako su drugi imali koristi od Isusovog duhovnog nasljeđa?

11 Naravno, u navođenju dobrih primjera onih koji su cijenili svoje duhovno nasljeđe ne smijemo izostaviti Božjeg Sina, Isusa. On je od svog Oca primio izuzetne pouke i doista ih je cijenio. To se jasno vidi iz njegove izjave: “Govorim onako kako me Otac naučio” (Ivan 8:28). Isus je htio da i drugi imaju koristi od njegovog nasljeđa — od onoga što je naučio od Oca. Ljudima koji su ga slušali rekao je: “I drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o kraljevstvu Božjem, jer sam radi toga poslan” (Luka 4:18, 43). Pomagao je ljudima da uvide koliko je važno ne biti dio svijeta, koji, općenito uzevši, ne cijeni duhovne stvari (Ivan 15:19).

CIJENI DAROVE KOJE SI DOBIO

12. (a) Kako se riječi iz 2. Timoteju 3:14-17 mogu u današnje vrijeme primijeniti na mnoge mlade? (b) O kojim bi pitanjima mladi kršćani trebali razmisliti?

12 Ako tvoji roditelji vjerno služe Jehovi Bogu, onda si i ti, poput mladih osoba koje smo dosad spomenuli, dobio duhovno nasljeđe. U tom bi se slučaju i na tebe moglo primijeniti ono što Biblija kaže o Timoteju. (Pročitaj 2. Timoteju 3:14-17.) Od svojih roditelja saznao si tko je pravi Bog i kako mu možeš ugoditi. Oni su te možda počeli učiti o Bogu još dok si bio jako mali. To ti je sigurno pomoglo da postaneš mudar i nadaš se spasenju “po vjeri koja je u Kristu Isusu” te da budeš “potpuno opremljen” za službu Bogu. No ključno je pitanje: Da li istinski cijeniš ono što si dobio od svojih roditelja? Da bi mogao odgovoriti na to pitanje, potrebno je da preispitaš samoga sebe. To možeš učiniti tako da sebi postaviš ova ili slična pitanja: Kako se osjećam zbog toga što, poput brojnih vjernih Božjih slugu koji su živjeli u prošlosti, i ja mogu svjedočiti za Jehovu? Kako se osjećam zbog toga što sam jedan od malobrojnih ljudi na Zemlji koje  Bog smatra svojim prijateljima? Jesam li svjestan toga koliko je velika čast znati istinu iz Božje Riječi?

Kako se osjećaš zbog toga što, poput brojnih vjernih Božjih slugu koji su živjeli u prošlosti, i ti možeš svjedočiti za Jehovu? (Vidi odlomke 9, 10 i 12)

13, 14. S kakvim se iskušenjem suočavaju neki mladi kršćani i zašto bi se trebali odupirati tome? Navedi primjer koji to potvrđuje.

13 Neki mladi koji odrastaju u kršćanskom domu možda ne vide jasno razliku između našeg duhovnog raja i Sotoninog iskvarenog svijeta. Neki čak dolaze u iskušenje da isprobaju kako je to živjeti u svijetu. No razmisli o sljedećem: Bi li stao pred automobil koji se kreće velikom brzinom kako bi provjerio hoće li te ozlijediti ili čak ubiti kad te udari? Naravno da ne bi! Slično tome nije potrebno da isprobamo kako je to biti u “kaljuži raskalašenosti” ovoga svijeta kako bismo na svojoj koži osjetili koliko nam to boli može nanijeti (1. Petr. 4:4).

14 Gener, koji živi u jednoj azijskoj zemlji, odrastao je u kršćanskoj obitelji. Krstio se kad je imao 12 godina. No kad je zašao u tinejdžerske godine, privukao ga je ovaj svijet. On kaže: “Htio sam osjetiti ‘slobodu’ koju imaju ljudi u svijetu.” Gener je počeo živjeti dvostrukim životom. U dobi od 15 godina počeo je činiti neke loše stvari koje su činili i njegovi vršnjaci s kojima se družio. Počeo je piti i psovati poput njih. Sa svojim je prijateljima igrao nasilne kompjuterske igre te se kući često vraćao kasno navečer. No nakon nekog vremena uvidio je da takav način života, iako izgleda privlačno, zapravo ne donosi pravu sreću. Takav je život isprazan. Gener se vratio u skupštinu te kaže: “I dalje se moram boriti protiv mnogih iskušenja, ali blagoslovi koje dobivam od Jehove uvelike nadmašuju sve što mi nudi ovaj svijet.”

15. O čemu bi svi mladi trebali razmišljati, bez obzira na to jesu li im roditelji u istini ili nisu?

15 Naravno, u skupštini ima i mladih kojima roditelji nisu u istini. Ako si i ti među njima, razmisli o tome koliko veliku čast imaš zbog toga što poznaješ Stvoritelja i služiš mu! Na Zemlji ima preko 7 milijardi ljudi. Stoga je doista pravi blagoslov biti među onima koje je Jehova s ljubavlju privukao k sebi i kojima je otkrio istinu iz svoje Riječi (Ivan 6:44, 45). Danas na Zemlji otprilike svaka tisućita osoba zna istinu, a među njima si i ti. Nije li to svima nama, bez obzira na to kako smo upoznali istinu, velik razlog za radost? (Pročitaj 1. Korinćanima 2:12.) Govoreći o tome koliko je  velika čast poznavati Jehovu, Gener kaže: “Sav se naježim kad razmišljam o tome. Tko sam ja da bi me Jehova, Gospodar cijelog svemira, smatrao svojim prijateljem?” (Psal. 8:4). Jedna naša sestra koja živi u istom kraju kaže: “Učenici se osjećaju ponosnima već kad im učitelj zapamti ime. A koliko je veća čast to što Jehova, Veliki Učitelj, zna naše ime i smatra nas svojim prijateljima!”

ŠTO ĆEŠ UČINITI?

16. Što bi mladi kršćani trebali činiti?

16 Budući da ti je Jehova ukazao tako veliku čast, budi još odlučniji ostati među onim relativno malobrojnim ljudima koji svojim životom slave Boga. Ugledaj se na vjerne Božje sluge iz prošlosti. Nemoj biti poput većine mladih koji trate svoj život i zajedno s ovim svijetom polako, ali sigurno, odlaze u propast (2. Kor. 4:3, 4).

17-19. Zašto je dobro biti drugačiji od svijeta?

17 Naravno, nije uvijek lako biti drugačiji od svijeta. No ako razmisliš o tome, uvidjet ćeš da je doista mudro biti drugačiji. Predočimo to jednim primjerom: Atletičar koji se želi natjecati na Olimpijskim igrama nedvojbeno mora biti drugačiji od svojih vršnjaka. On mora izbjegavati puno toga što bi mu moglo oduzeti vrijeme i odvratiti ga od vježbanja. Ako je spreman biti drugačiji od drugih, moći će više vježbati i posvetiti se ostvarenju svog cilja.

18 Većina ljudi u svijetu ne razmišlja puno o posljedicama svojih postupaka, ali Jehovini sluge to čine. Ako se trudiš biti drugačiji od svijeta i paziš da ne bi učinio nešto nemoralno ili na neki drugi način razorio svoj odnos s Jehovom, sigurno ćeš “osvojiti pravi život” (1. Tim. 6:19). Sestra koju smo ranije spomenuli kaže: “Ako se čvrsto držiš svojih uvjerenja, na kraju dana osjećaš se odlično. Takvim načinom života pokazuješ da imaš snage oduprijeti se utjecaju Sotoninog svijeta. Što je najvažnije, tada možeš, slikovito govoreći, vidjeti kako te Jehova Bog gleda i zadovoljno se smiješi jer je ponosan na tebe! Tada se jako dobro osjećaš zbog toga što si drugačiji od drugih!”

19 Ako je čovjek usredotočen samo na ono što može dobiti istog časa, život mu je isprazan (Prop. 9:2, 10). Ako si mlad te ozbiljno razmišljaš o smislu svog života i o tome koliko bi on mogao trajati, slažeš li se da je mudrije voditi život koji je istinski smislen nego “živjeti kao što žive neznabošci”? (Efež. 4:17; Mal. 3:18).

20, 21. Čemu se možemo nadati ako u životu budemo donosili ispravne odluke i što trebamo činiti da bismo dobili blagoslove koje nam Jehova obećava?

20 Budemo li u životu donosili ispravne odluke, bit ćemo sretni već danas i imat ćemo nadu u to da ćemo biti među onima koji će “naslijediti zemlju”, to jest dobiti vječni život. U budućnosti nas čeka toliko predivnih blagoslova da ih ne možemo sve ni zamisliti (Mat. 5:5; 19:29; 25:34). Naravno, Bog te blagoslove neće dati bilo kome, nego samo onima koji mu budu poslušni. (Pročitaj 1. Ivanovu 5:3, 4.) Sasvim sigurno, isplati se vjerno služiti Jehovi!

21 Doista smo sretni što nam je Bog toliko toga podario! Omogućio nam je da dobro razumijemo njegovu Riječ te da saznamo istinu o njemu i o njegovim naumima. Radosni smo jer imamo čast nositi njegovo ime i biti njegovim svjedocima. Bog nam jamči da će uvijek biti uz nas i pomagati nam (Psal. 118:7). Stoga, bili mi mladi ili stari, pokažimo da cijenimo svoje duhovno nasljeđe i da od sveg srca želimo slaviti Jehovu “u svu vječnost” (Rim. 11:33-36; Psal. 33:12).