Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  studeni 2014.

Pitanja čitatelja

Pitanja čitatelja

Kako se u skupštinama Jehovinih svjedoka braća imenuju za starješine i sluge pomoćnike?

U 1. stoljeću apostol Pavao rekao je starješinama koji su služili u efeškoj skupštini: “Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh postavio nadglednicima, da pasete Božju skupštinu koju je kupio krvlju svojega Sina!” (Djela 20:28). Koju ulogu sveti duh danas ima u postavljanju, odnosno imenovanju, braće za starješine i sluge pomoćnike?

Kao prvo, sveti duh potaknuo je pisce Biblije da zapišu preduvjete kojima moraju udovoljiti oni što žele služiti kao starješine i sluge pomoćnici. U 1. Timoteju 3:1-7 navedeno je 16 preduvjeta za one koji žele služiti kao starješine. Još neki preduvjeti za tu službu navedeni su u Titu 1:5-9 i u Jakovu 3:17, 18. Preduvjeti kojima trebaju udovoljiti sluge pomoćnici zapisani su u 1. Timoteju 3:8-10, 12, 13. Kao drugo, oni koji daju prijedloge za imenovanja i oni koji imenuju braću mole se Jehovi da ih vodi svojim duhom dok procjenjuju udovoljava li neki brat u razumnoj mjeri biblijskim preduvjetima. Kao treće, braća koju starješine predlažu za izvršavanje odgovornih zaduženja u skupštini trebaju u svom životu pokazivati plodove Božjeg svetog duha (Gal. 5:22, 23). Dakle, Božji duh uključen je u sve što je povezano s nečijim imenovanjem.

No tko zapravo imenuje braću za starješine i sluge pomoćnike? Prije su starješine sve prijedloge za takva imenovanja slali podružnici koja nadgleda djelo propovijedanja u njihovoj zemlji. U podružnicama su braća koju je imenovalo Vodeće tijelo bila zadužena da razmotre prijedloge starješina i imenuju braću koja udovoljavaju preduvjetima. Zatim bi podružnica o svojoj odluci obavijestila starješinstvo. Starješine bi potom obavijestili braću da su imenovana za određenu službu te bi ih upitali žele li je prihvatiti i udovoljavaju li doista preduvjetima za nju. Nakon toga u skupštini bi se pročitala obavijest o imenovanju.

No kako su braća bila imenovana za starješine i sluge pomoćnike u 1. stoljeću? Ponekad su apostoli imenovali braću za neka konkretna zaduženja, naprimjer kad su postavili sedmoricu muškaraca da vode računa o svakodnevnom dijeljenju hrane udovicama (Djela 6:1-6). No ta su braća možda služila kao starješine i prije nego što su dobila taj dodatni zadatak.

Premda Biblija ne opisuje podrobno kako je svaki brat bio imenovan u to vrijeme, ona nam u određenoj mjeri otkriva na koji su način braća  bila postavljana za starješine. Naprimjer, kad su se Pavao i Barnaba vraćali kući sa svog prvog misionarskog putovanja, “u svakoj skupštini postavili su im starješine te su ih uz molitvu i post povjerili Jehovi, u kojega su povjerovali” (Djela 14:23). Nekoliko godina kasnije Pavao je svom suputniku Titu napisao: “Ostavio sam te na Kreti zato da ispraviš ono što je manjkavo i da imenuješ starješine po gradovima, kao što sam te ja uputio” (Titu 1:5). Izgleda da je i Timotej, koji je puno putovao s apostolom Pavlom, dobio slično ovlaštenje (1. Tim. 5:22). Dakle, očito je da su braću tada imenovali putujući nadglednici, a ne apostoli i starješine u Jeruzalemu.

Imajući na umu te biblijske primjere, Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka promijenilo je način na koji se braća imenuju za starješine i sluge pomoćnike. Od 1. rujna 2014. imenovanja se provode na sljedeći način: Svaki pokrajinski nadglednik pomno razmatra prijedloge koje dobiva od starješinstava u svojoj pokrajini. Dok posjećuje skupštine, on nastoji upoznati braću koja su predložena za imenovanje i, ako je ikako moguće, ide s njima u službu propovijedanja. Nakon što zajedno sa starješinstvom razmotri prijedloge za imenovanje, pokrajinski nadglednik ima odgovornost odlučiti hoće li neki brat u skupštini unutar njegove pokrajine biti imenovan za starješinu odnosno slugu pomoćnika. Na taj je način postupak imenovanja sličniji onome iz 1. stoljeća.

Starješine s pokrajinskim nadglednikom razmatraju udovoljava li jedan brat biblijskim preduvjetima za imenovanje (Malavi)

Tko je sve uključen u proces imenovanja? Kao i uvijek, “vjerni i razboriti rob” prvenstveno je odgovoran davati hranu gospodarevim slugama (Mat. 24:45-47). Ta odgovornost uključuje i istraživanje Biblije pod vodstvom svetog duha s ciljem da se Božjim slugama daju upute o tome kako primjenjivati biblijska načela koja se odnose na organiziranje skupština diljem svijeta. Osim toga, vjerni rob imenuje sve pokrajinske nadglednike i članove Odbora podružnica. Potom svaka podružnica pomaže skupštinama da primjenjuju upute koje dolaze od Vodećeg tijela. Svako starješinstvo ima veliku odgovornost temeljito ispitati da li braća koju predlažu za starješine odnosno sluge pomoćnike udovoljavaju biblijskim preduvjetima za vršenje takve službe u Božjoj skupštini. Svaki pokrajinski nadglednik ima ozbiljnu odgovornost da pomno i pod molitvom razmotri prijedloge starješina te da zatim imenuje braću koja udovoljavaju preduvjetima.

Kad razumijemo na koji se način braću imenuje za starješine i sluge pomoćnike, jasnije nam je kakvu ulogu u tome ima sveti duh. Tada više poštujemo one koji izvršavaju odgovorna zaduženja u skupštini i imamo više povjerenja u njih (Hebr. 13:7, 17).

 Tko su dva svjedoka o kojima se govori u 11. poglavlju Otkrivenja?

U Otkrivenju 11:3 prorečeno je da će se pojaviti dva svjedoka koja će prorokovati 1 260 dana. U proročanstvu nadalje piše: “Zvijer koja izlazi iz bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti.” No u Otkrivenju dalje stoji da će “nakon tri i pol dana” ta dva svjedoka oživjeti te da će svi koji ih budu gledali biti zapanjeni (Otkr. 11:7, 11).

Tko su ta dva svjedoka? Pojedinosti koje su navedene u tom proročanstvu pomažu nam da to utvrdimo. Kao prvo, iz Biblije saznajemo da “njih predočavaju dvije masline i dva svijećnjaka” (Otkr. 11:4). To bi nas moglo podsjetiti na Zaharijino proročanstvo u kojem se spominju svijećnjak i dvije masline. Ondje piše da te dvije masline predočavaju “dva pomazanika” — upravitelja Zerubabela i velikog svećenika Jošuu — “koji stoje uz Gospodara cijele zemlje” (Zah. 4:1-3, 14). Kao drugo, u Otkrivenju se za dva svjedoka kaže da čine znakove slične onima koje su činili Mojsije i Ilija. (Usporedi Otkrivenje 11:5, 6 s 4. Mojsijevom 16:1-7, 28-35 i 1. Kraljevima 17:1; 18:41-45.)

Što je zajedničko tim proročanstvima iz Otkrivenja i Zaharije? Oba govore o Božjim pomazanicima koji su predvodili Božji narod u vrijeme teških kušnji. U skladu s time, proročanstvo iz 11. poglavlja Otkrivenja ispunilo se tako što su pomazana braća koja su predvodila Božji narod u vrijeme uspostave Božjeg Kraljevstva na nebu 1914. propovijedala “u kostrijeti” tri i pol godine.

Kad je završilo razdoblje tijekom kojeg su propovijedali u kostrijeti, ti su pomazanici u simboličnom smislu bili ubijeni tako što su na relativno kratko vrijeme — na simbolična tri i pol dana — bili bačeni u zatvor. Neprijatelji Božjeg naroda mislili su da je njihovo djelovanje zaustavljeno, pa su se radovali i veselili (Otkr. 11:8-10).

No u skladu s proročanstvom, nakon tri i pol dana dva svjedoka vratila su se u život. Međutim, ti pomazanici nisu samo bili pušteni iz zatvora. Bog je ujedno pomazanicima koji su mu ostali vjerni odlučio preko njihovog Gospodina, Isusa Krista, povjeriti poseban zadatak. On je 1919. njih i neke druge pomazane kršćane postavio da služe kao “vjerni i razboriti rob” kako bi se brinuli za duhovne potrebe Božjeg naroda tijekom posljednjih dana (Mat. 24:45-47; Otkr. 11:11, 12).

Zanimljivo je da se u Otkrivenju 11:1, 2 ti događaji povezuju s vremenom u kojem se mjeri, odnosno ispituje, duhovni hram. U 3. poglavlju Malahije spominje se slično pregledavanje duhovnog hrama, nakon kojeg usljeđuje vrijeme čišćenja (Mal. 3:1-4). Koliko je trajalo to pregledavanje i čišćenje? Ono je započelo 1914. i završilo tijekom prve polovice 1919. To razdoblje obuhvaća 1 260 dana (42 mjeseca) i simbolična tri i pol dana iz 11. poglavlja Otkrivenja.

Doista smo sretni što se Jehova pobrinuo da se u duhovnom pogledu očisti narod koji “čini dobra djela”! (Titu 2:14). Osim toga, uistinu cijenimo vjerne pomazanike koji su predvodili Božji narod u vrijeme teških kušnji i tako služili kao simbolična dva svjedoka. *