Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  rujan 2014.

Cijenimo one koji su u punovremenoj službi

Cijenimo one koji su u punovremenoj službi

Neprestano imamo na umu vaša djela potaknuta vjerom i vaš trud potaknut ljubavlju (1. SOL. 1:3)

1. Kako je Pavao gledao na one koji su revno služili Jehovi?

APOSTOL Pavao cijenio je one koji su davali sve od sebe kako bi propovijedali dobru vijest. Napisao je: “Neprestano imamo na umu vaša djela potaknuta vjerom i vaš trud potaknut ljubavlju i vašu ustrajnost koja proizlazi iz vaše nade u našega Gospodina Isusa Krista, pred našim Bogom i Ocem” (1. Sol. 1:3). I Jehova cijeni sve što njegovi vjerni sluge s ljubavlju čine za njega, bez obzira na to koliko mogu učiniti u službi (Hebr. 6:10).

2. O čemu će biti riječi u ovom članku?

2 Mnogi Jehovini sluge koji su živjeli u prošlosti bili su spremni na velike žrtve kako bi u većoj mjeri služili Bogu, a slično je i danas. U nastavku ćemo vidjeti kako su se neki kršćani u 1. stoljeću stavili na raspolaganje. Potom ćemo se bolje upoznati s nekim oblicima punovremene službe koji postoje u današnje vrijeme te razmotriti kako možemo pokazati da cijenimo našu dragu braću i sestre koja služe Jehovi na takav način.

KRŠĆANI U 1. STOLJEĆU

3, 4. (a) Na koje su načine neki kršćani u 1. stoljeću služili Jehovi? (b) Kako su ti propovjednici zbrinjavali svoje materijalne potrebe?

3 Isus je ubrzo nakon svog krštenja započeo propovjedničko djelo koje se s vremenom trebalo proširiti po cijelom svijetu (Luka 3:21-23; 4:14, 15, 43). Nakon Isusove smrti njegovi su apostoli preuzeli vodstvo u širenju tog djela (Djela 5:42; 6:7). Neki su  kršćani, poput Filipa, služili kao propovjednici i misionari u Palestini (Djela 8:5, 40; 21:8). Pavao i neki njegovi suvjernici otišli su propovijedati u daleke krajeve (Djela 13:2-4; 14:26; 2. Kor. 1:19). Neki kršćani, naprimjer Marko, Luka i Silvan (odnosno Sila), napisali su neke biblijske knjige ili su piscima Biblije pomagali kao pisari (1. Petr. 5:12). S tom su vjernom braćom surađivale i njihove sestre u vjeri (Djela 18:26; Rim. 16:1, 2). Pravi je užitak čitati uzbudljiva iskustva tih kršćana koja su zapisana u grčkim knjigama Biblije. Ta iskustva ujedno pokazuju da Jehova cijeni svoje sluge i pomaže im.

4 Kako su ti propovjednici, koje bismo mogli usporediti s današnjim punovremenim slugama, zbrinjavali svoje materijalne potrebe? Ponekad su ih suvjernici ugošćivali i pomagali im na druge načine, ali oni nisu zahtijevali da im se pruža takva pomoć (1. Kor. 9:11-15). Neki pojedinci, a i cijele skupštine, spremno su pomagali tim Božjim slugama. (Pročitaj Djela apostolska 16:14, 15; Filipljanima 4:15-18.) Pavao i njegovi suputnici ujedno su radili dio dana kako bi zbrinuli svoje potrebe.

PUNOVREMENI SLUGE U DANAŠNJE VRIJEME

5. Što je jedan bračni par rekao o tome kako se osjeća zbog toga što je u punovremenoj službi?

5 I danas mnogi kršćani revno služe Jehovi u raznim vidovima punovremene službe. (Vidi okvir  “Razni oblici punovremene službe.”) Što oni misle o životnom putu koji su odabrali? Slobodno im postavi to pitanje — njihov će te odgovor sigurno ohrabriti. Uzmimo za primjer jednog brata koji je nekad služio kao stalni pionir, specijalni pionir i misionar, a danas služi u Betelu u jednoj stranoj zemlji. On kaže: “Mislim da je odluka da započnem s punovremenom službom jedna od najboljih koje sam ikad donio. Kad sam imao 18 godina, morao sam odlučiti hoću li otići na fakultet, potražiti posao s punim radnim vremenom ili započeti s pionirskom službom. Danas vidim da Jehova ne zaboravlja žrtve koje činimo radi punovremene službe. Talente i sposobnosti koje mi je dao Jehova imao sam priliku koristiti onako kako to nikad ne bih mogao da sam odlučio postati netko i nešto u ovom svijetu.” Njegova supruga dodaje: “Svaki vid službe pomogao mi je da napredujem. Puno smo se puta osvjedočili u to da nas Jehova vodi i štiti na razne načine, a to nikad ne bismo mogli da smo težili za lagodnim životom. Svaki dan zahvaljujem Jehovi na tome što možemo biti u punovremenoj službi.” Želiš li i ti biti tako zadovoljan svojim životom?

6. Kako Jehova gleda na našu revnu službu?

6 Naravno, nekima okolnosti trenutno ne dopuštaju da započnu s punovremenom službom. No možemo biti sigurni da Jehova i njih cijeni jer se trude služiti mu cijelom dušom. Naprimjer, Pavao je u Filemonu 1-3 pozdravio sve članove skupštine u Kolosima, a neke od njih spomenuo je poimence. (Pročitaj.) Pavao je cijenio tu braću i sestre, a cijenio ih je i Jehova. Naš nebeski Otac cijeni i tvoju službu. No kako ti možeš pokazati da cijeniš punovremene sluge?

POMAŽIMO PIONIRIMA

7, 8. Kako pioniri služe Jehovi i kako im drugi članovi skupštine mogu pomagati?

7 Poput revnih propovjednika koji su živjeli u 1. stoljeću, pioniri su veliko ohrabrenje za braću u skupštini. Mnogi od njih nastoje svaki mjesec u službi propovijedanja provesti 70 sati. Kako im možeš pomagati?

8 Naša sestra Shari, koja služi kao pionir, kaže: “Braći se obično čini da su pioniri jaki jer su svaki dan u službi. No i njima je potrebno ohrabrenje” (Rim. 1:11, 12). Jedna sestra koja je više godina služila kao pionir ovako je rekla o pionirima u svojoj skupštini: “Oni naporno i neumorno rade. Kad im netko ponudi prijevoz, pozove ih na ručak ili im da nešto novca za gorivo ili za neke  druge potrebe, oni su na tome vrlo zahvalni. Pionirima to pokazuje da je drugima jako stalo do njih.”

9, 10. Kako neki kršćani pomažu pionirima u svojoj skupštini?

9 Pionirima možeš pomagati i tako da s njima ideš u službu propovijedanja. Naša sestra Bobbi, koja služi kao pionir, kaže: “Potrebna nam je veća podrška radnim danima.” Jedna pionirka koja služi s njom u istoj skupštini dodaje: “Jako je teško naći suradnike za službu u poslijepodnevnim satima.” Jedna naša sestra koja danas služi u bruklinskom Betelu ima lijepa sjećanja na pionirsku službu. Ona kaže: “Jedna sestra koja je imala automobil rekla mi je: ‘Kad god ostaneš bez suradnika, nazovi me i ja ću ići u službu s tobom.’ Ona mi je puno pomogla da izvršim službu.” Shari kaže: “Pioniri koji nisu u braku često budu sami nakon službe propovijedanja. Takvu braću i sestre mogli bismo s vremena na vrijeme pozvati da nam se pridruže na obiteljskom proučavanju. Mogli bismo ih uključiti i u neke druge aktivnosti. To će im pomoći da ostanu duhovno jaki.”

10 Jedna sestra koja je u punovremenoj službi već gotovo 50 godina prisjeća se vremena kad je s još nekoliko neudanih sestara služila kao pionir. Ona kaže: “Naši starješine posjećivali su pionire svakih nekoliko mjeseci. Upitali bi nas kako stojimo sa zdravljem, kako nam je na poslu te imamo li kakvih problema. Bilo im je iskreno stalo do nas. Dolazili su k nama kući kako bi vidjeli je li nam potrebna kakva pomoć.” To nas iskustvo možda podsjeća na Onezifora, kršćanina koji je živio u Efezu. Premda se morao brinuti za obitelj, puno je pomogao Pavlu, što je on jako cijenio (2. Tim. 1:18).

11. Što je zadatak specijalnih pionira?

11 U nekim skupštinama služe specijalni pioniri, što je za članove skupštine pravi blagoslov. Mnogi od njih nastoje svaki mjesec u službi propovijedanja provesti 130 sati. Budući da u službi provode puno vremena i da na razne druge načine pomažu skupštini, oni nisu u radnom odnosu ili rade samo povremeno. Od podružnice svaki mjesec dobivaju skromnu novčanu pomoć  kako bi se mogli usredotočiti na svoju službu.

12. Kako starješine i drugi članovi skupštine mogu pomagati specijalnim pionirima?

12 Kako možemo pomagati specijalnim pionirima? Jedan starješina koji služi u podružnici i kontaktira s mnogima od njih rekao je: “Starješine trebaju razgovarati s njima i upoznati se s njihovim okolnostima te zatim utvrditi kako im mogu pomagati. Neki smatraju da specijalnim pionirima ništa ne treba jer dobivaju novčanu pomoć, ali braća u skupštini mogu im pomagati na razne načine.” Poput stalnih pionira, i specijalni pioniri jako cijene kad braća i sestre s njima idu u službu propovijedanja. Možeš li im pomoći u tom pogledu?

POMAŽIMO PUTUJUĆIM NADGLEDNICIMA

13, 14. (a) Što bismo trebali imati na umu u vezi s pokrajinskim nadglednicima? (b) Što misliš, kako bi mogao pomagati putujućim nadglednicima i njihovim suprugama?

13 Pokrajinske nadglednike i njihove supruge obično se smatra duhovno jakim osobama koje su uvijek spremne ohrabriti druge. No ne smijemo smetnuti s uma da je i njima potrebno ohrabrenje. Osim toga, drago im je kad mogu ići s braćom u službu propovijedanja te kad se s njima mogu družiti i rekreirati. Što ako se razbole i završe u bolnici te možda trebaju ići na operaciju ili fizikalnu terapiju? Sigurno su presretni kad im braća s područja u kojem služe priskoče u pomoć i pokažu da im je stalo do njih! “Ljubljeni liječnik” Luka, pisac Djela apostolskih, sigurno se s puno pažnje brinuo za Pavla i druge svoje suputnike (Kol. 4:14; Djela 20:5–21:18).

14 Putujućim nadglednicima i njihovim suprugama potrebna je ljubav i podrška bliskih prijatelja. Jedan pokrajinski nadglednik napisao je: “Imam osjećaj da moji prijatelji uvijek znaju kad mi je potrebno ohrabrenje. Postavljaju mi pronicljiva pitanja, a to mi pomaže da im kažem što me muči. Puno mi pomažu već samim time što me pažljivo slušaju.” Pokrajinski nadglednici i njihove supruge jako cijene to što se njihovi suvjernici iskreno zanimaju za njih.

PRUŽAJMO PODRŠKU ČLANOVIMA BETELSKE OBITELJI

15, 16. Zašto su poslovi koje obavljaju braća u Betelima i kongresnim dvoranama važni i kako im možemo pružati podršku?

15 Braća i sestre koji služe u Betelima i kongresnim dvoranama diljem svijeta svojim radom uvelike podupiru djelo propovijedanja u zemljama koje nadgledaju njihove podružnice. Ako u tvojoj skupštini ili pokrajini ima betelskih radnika, kako možeš pokazati da misliš na njih?

16 Novim betelskim radnicima, naročito onima koji su došli izdaleka, možda jako nedostaju obitelj i prijatelji. Oni su jako sretni kad se drugi betelski radnici i članovi njihove nove skupštine sprijatelje s njima! (Mar. 10:29, 30). Njihovo uobičajeno radno vrijeme omogućava im da svaki tjedan idu na skupštinske sastanke i u službu propovijedanja. No betelski radnici ponekad imaju i dodatne obaveze u Betelu. Ako članovi skupštine imaju razumijevanja prema njima i daju im do znanja da ih cijene zbog njihovog truda, od toga svi imaju koristi. (Pročitaj 1. Solunjanima 2:9.)

POMAŽIMO PUNOVREMENIM SLUGAMA KOJI SLUŽE U STRANIM ZEMLJAMA

17, 18. Koje zadatke imaju braća i sestre koji služe u stranim zemljama?

17 Oni koji odluče služiti u nekoj stranoj zemlji možda se moraju priviknuti na hranu, jezik, običaje i životne uvjete koji se uvelike razlikuju od onih koje su imali kod kuće. Zašto su spremni prihvatiti tako drastične promjene?

 18 Neki od njih služe kao misionari i prvenstveno propovijedaju na području na kojem mogu primijeniti ono što su naučili u misionarskoj školi te tako pomoći velikom broju ljudi. Misionarima podružnica osigurava skroman smještaj te im daje novčanu pomoć za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Druga braća i sestre koji služe u nekoj stranoj zemlji rade u podružnici ili pomažu u izgradnji objekata podružnice, prevoditeljskih ureda, kongresnih dvorana i dvorana za skupštinske sastanke. Svima njima osigurani su hrana i smještaj te su im zbrinute ostale potrebe. Poput betelskih radnika, i oni redovito idu na sastanke i u službu propovijedanja, tako da tamošnjoj braći pomažu na razne načine.

19. Što bismo trebali imati na umu u vezi s punovremenim slugama koji su došli iz neke druge zemlje?

19 Kako možeš pokazati da cijeniš te punovremene sluge? Imaj na umu da možda nisu naviknuti na hranu koja se jede u tvojoj zemlji, pogotovo ako su se tek nedavno doselili. To možeš uzeti u obzir kad ih pozoveš na ručak ili večeru — mogao bi ih upitati koje bi jelo rado probali te ima li možda nešto što ne vole jesti. Budi strpljiv s njima dok uče novi jezik i privikavaju se na nove običaje. Možda će im trebati nešto vremena dok te ne budu mogli potpuno razumjeti, no u međuvremenu im možeš ljubazno pomagati da nauče tvoj jezik. Budi uvjeren da oni žele učiti!

20. Kako možemo pokazati da cijenimo punovremene sluge i njihove roditelje?

20 Kako vrijeme prolazi, punovremeni sluge postaju sve stariji, pa tako i njihovi roditelji. Ako su oni Jehovini svjedoci, sigurno bi jako voljeli da njihova djeca ostanu u punovremenoj službi (3. Ivan. 4). Naravno, punovremeni će sluge učiniti sve što mogu kako bi zbrinuli potrebe svojih roditelja i posjećivat će ih koliko god mogu. No braća i sestre koji žive blizu njihovih roditelja mogu pružiti podršku punovremenim slugama tako da im ponude pomoć u brizi za roditelje ako je to potrebno. Imajmo na umu da punovremeni sluge izvršavaju važne zadatke koji su povezani s najznačajnijim djelom u ljudskoj povijesti (Mat. 28:19, 20). Bi li ti ili braća iz tvoje skupštine mogli priskočiti u pomoć roditeljima punovremenih slugu ako je to potrebno?

21. Kako punovremeni sluge gledaju na pomoć i ohrabrenje koje im pružaju braća i sestre?

21 Oni koji su stupili u punovremenu službu nisu to učinili zato što su se htjeli obogatiti, nego zato što su htjeli učiniti nešto lijepo za Jehovu i za svoje bližnje. Oni jako cijene sve što činimo kako bismo im pomogli. Jedna sestra koja služi u stranoj zemlji kaže: “Čak i pisamce s par riječi zahvale pokazuje da drugi misle na tebe i da cijene tvoj trud.” Mnogi punovremeni sluge složili bi se s njom.

22. Kako gledaš na punovremenu službu?

22 Punovremena služba doista donosi čovjeku mnoštvo blagoslova i ispunjava ga dubokim osjećajem zadovoljstva. Premda je ta služba zahtjevna, u njoj se može puno toga naučiti i osjetiti istinska radost. Pod vlašću Božjeg Kraljevstva svi će Jehovini sluge u čitavu vječnost izvršavati zadatke koji će im donositi radost, a punovremena služba uvelike nam pomaže da se pripremimo za te zadatke. Stoga pokažimo da cijenimo punovremene sluge te njihova “djela potaknuta vjerom” i njihov “trud potaknut ljubavlju” (1. Sol. 1:3).