Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  srpanj 2014.

“Bit ćete mi svjedoci”

“Bit ćete mi svjedoci”

Isus im je odgovorio: “Bit ćete mi svjedoci (...) sve do kraja zemlje” (DJELA 1:7, 8)

1, 2. (a) Tko je najistaknutiji svjedok Jehove Boga? (b) Što znači ime Isus i kako je Božji Sin pokazao da živi u skladu sa značenjem svog imena?

KAD je Isus Krist bio na suđenju o kojem mu je ovisio život, hrabro je rekao Ponciju Pilatu: “Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu.” (Pročitaj Ivana 18:33-37.) Netom prije toga Isus je tom rimskom upravitelju odvažno dao do znanja da je on kralj. Tridesetak godina kasnije apostol Pavao osvrnuo se na taj događaj rekavši da je Isus “dao dobro svjedočanstvo pred Poncijem Pilatom” (1. Tim. 6:13). Budući da je Sotonin svijet u kojem živimo prepun mržnje, i nama je ponekad potrebna velika hrabrost da bismo svjedočili poput Isusa, koji je “svjedok vjerni i istiniti” (Otkr. 3:14).

2 Svi Židovi bili su svjedoci Jehove Boga. Tako je i Isus postao Božji svjedok samim time što se rodio kao pripadnik židovskog naroda (Iza. 43:10). No Isus je s vremenom postao najveći svjedok kojeg je Jehova izabrao da svjedoči za njegovo ime. On je ozbiljno shvaćao značenje svog imena, koje mu je dao sam Bog. Kad se anđeo ukazao Isusovom poočimu Josipu i objasnio mu da je dijete koje Marija nosi začeto svetim duhom, rekao mu je: “Rodit će [Marija] sina, a ti mu daj ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njihovih” (Mat. 1:20, 21; bilješka). Većina bibličara smatra da ime Isus potječe  od hebrejskog imena Ješua, koje u sebi sadrži skraćeni oblik Božjeg imena, a znači “Jehova je spasenje”. U skladu sa značenjem svog imena, Isus je “izgubljenim ovcama doma Izraelova” pomagao da se pokaju za svoje grijehe kako bi ponovno stekle Jehovino priznanje (Mat. 10:6; 15:24; Luka 19:10). Stoga je revno propovijedao vijest o Božjem Kraljevstvu. Evanđelist Marko napisao je: “Isus je otišao u Galileju, propovijedajući dobru vijest Božju i govoreći: ‘Navršilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje. Pokajte se i vjerujte u dobru vijest!’” (Mar. 1:14, 15). Osim toga, Isus je neustrašivo osudio židovske vjerske vođe, što je bio jedan od razloga zbog kojih su ga na koncu dali pogubiti na stupu (Mar. 11:17, 18; 15:1-15).

“GOVORE O VELIČANSTVENIM DJELIMA BOŽJIM”

3. Što se dogodilo tri dana nakon Isusove smrti?

3 Tri dana nakon Isusove mučne smrti dogodilo se nešto čudesno! Jehova je uskrsnuo svog Sina, ali ne kao čovjeka, nego kao besmrtno duhovno biće (1. Petr. 3:18). Kako bi dokazao da se vratio u život, Gospodin Isus nekoliko je puta uzeo ljudsko tijelo i ukazao se svojim sljedbenicima. Onoga dana kad je uskrsnuo najmanje se pet puta ukazao različitim učenicima (Mat. 28:8-10; Luka 24:13-16, 30-36; Ivan 20:11-18).

4. Kakav je sastanak Isus održao na dan svog uskrsnuća i koji je zadatak povjerio svojim učenicima?

4 Kad se Isus na dan svog uskrsnuća peti put ukazao svojim sljedbenicima, prisutni su bili njegovi apostoli i neki drugi učenici. Isus im je tom prilikom počeo tumačiti Božju Riječ, slično kao što to mi danas činimo kad vodimo biblijske tečajeve. Biblija kaže: “Tada im je otvorio um da razumiju Pisma.” Na taj su način oni shvatili kako je u Pismima bilo prorečeno da će Božji neprijatelji ubiti Krista te da će on potom na čudesan način biti vraćen u život. Pri kraju tog važnog sastanka Isus je svojim učenicima jasno dao do znanja što su dužni činiti. Rekao im je da će se “u njegovo ime po svim narodima propovijedati o pokajanju koje je potrebno za oproštenje grijeha”, počevši od Jeruzalema. Zatim je dodao: “Vi ćete biti svjedoci toga” (Luka 24:44-48).

5, 6. (a) Zašto je Isus svojim učenicima rekao da će biti njegovi svjedoci? (b) O kojem su novom obilježju Jehovinog nauma Isusovi učenici trebali govoriti ljudima?

5 Stoga su apostoli, kad im se Isus 40 dana kasnije posljednji put ukazao, sigurno dobro razumjeli što im je htio reći kad im je dao ovu jednostavnu, ali snažnu zapovijed: “Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). No zašto im je Isus rekao da će biti njegovi svjedoci, a ne Jehovini? Isus im je mogao reći da će biti Jehovini svjedoci, ali ti su učenici bili Izraelci i stoga su već svjedočili za Jehovu.

Poput Isusovih učenika iz 1. stoljeća, Jehovini svjedoci govore ljudima o tome što će Bog učiniti u budućnosti (Vidi 5. i 6. odlomak)

6 Sada su Isusovi učenici trebali početi govoriti ljudima o jednom novom obilježju Jehovinog nauma — o nečemu što je puno značajnije od izbavljenja Izraelaca iz ropstva u Egiptu i iz zatočeništva u Babilonu. Smrt i uskrsnuće Isusa Krista pružili su temelj za oslobođenje od najgoreg oblika ropstva — ropstva grijehu i smrti. Na Pedesetnicu 33. godine Isusovi učenici koji su upravo bili pomazani svetim duhom počeli su govoriti ljudima o “veličanstvenim djelima Božjim” te su mnogi od njih prihvatili istinu. Tako je uskrsnuli Isus, koji je sjeo zdesna svom Ocu, s neba promatrao kako njegovo ime poprima veće značenje jer  su se tisuće ljudi pokajale za svoje grijehe i povjerovale u to da će ih Jehova izbaviti putem Isusove otkupne žrtve (Djela 2:5, 11, 37-41).

OTKUPNINA “ZA MNOGE”

7. Što su pokazali događaji koji su se odigrali na Pedesetnicu 33. godine?

7 Događaji koji su se odigrali na Pedesetnicu 33. godine pokazali su da je Jehova milosrdno prihvatio Isusovu savršenu žrtvu kao otkupninu i time ljudima omogućio oproštenje grijeha (Hebr. 9:11, 12, 24). Sam je Isus objasnio kako “nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:28). Izraz “mnogi” ne odnosi se samo na Židove koji su se pokajali za svoje grijehe. Naime, Bog “želi da se sve vrste ljudi spase” jer otkupnina “odnosi grijeh svijeta” (1. Tim. 2:4-6; Ivan 1:29).

8. U kojem su obimu Isusovi učenici svjedočili u 1. stoljeću i kako su to uspjeli?

8 Jesu li Isusovi učenici u 1. stoljeću imali hrabrosti svjedočiti za njega? Doista jesu, ali nisu to činili vlastitom snagom. Jehovin moćan sveti duh poticao ih je na svjedočenje i davao im je snage da ustraju u tome. (Pročitaj Djela apostolska 5:30-32.) Otprilike 27 godina nakon što su Isusovi učenici počeli svjedočiti moglo se reći da se dobra vijest “propovijedala među svim stvorenjima pod nebom”, što se odnosilo i na Židove i na pripadnike drugih naroda (Kol. 1:5, 23).

9. Što se s vremenom dogodilo s kršćanskom skupštinom?

9 Nažalost, kršćanska se skupština s vremenom iskvarila i prestala je zastupati istinu iz Božje Riječi (Djela 20:29, 30; 2. Petr. 2:2, 3; Juda 3, 4). Kao što je Isus bio prorekao, pod utjecajem Zloga, Sotone Đavla, pojavio se otpad koji je zahvatio cijelu skupštinu. Tako je pravo kršćanstvo bilo zasjenjeno sve do “svršetka ovoga poretka” (Mat. 13:37-43). U listopadu 1914. Jehova je Isusa postavio za kralja Božjeg Kraljevstva. Time su započeli posljednji dani Sotoninog zlog svijeta (2. Tim. 3:1).

10. (a) Na što su pomazani kršćani krajem 19. i početkom 20. stoljeća ukazivali ljudima? (b) Što se dogodilo u listopadu 1914. i kako to znamo?

10 Krajem 19. i početkom 20. stoljeća pomazani kršćani govorili su o tome da će se u listopadu 1914. dogoditi nešto značajno. Do tog su zaključka došli proučavajući  Danijelovo proročanstvo o velikom drvetu koje je bilo posječeno, ali je trebalo ponovno narasti kad prođe “sedam vremena” (Dan. 4:16). U proročanstvu o svojoj prisutnosti i “svršetku ovoga poretka” Isus je to isto razdoblje nazvao “vremena neznabožaca”. Događaji koji se u svijetu odvijaju od 1914. godine jasan su “znak [Kristove] prisutnosti” jer svim ljudima ukazuju na to da je Isus ustoličen za kralja (Mat. 24:3, 7, 14; Luka 21:24). Otada “veličanstvena djela Božja” uključuju i činjenicu da je Jehova postavio Isusa za kralja svog Kraljevstva.

11, 12. (a) Što se dogodilo poslijeratne 1919. godine? (b) Što je postalo očito sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

11 Kao kralj Božjeg Kraljevstva, Isus Krist ubrzo je počeo svoje pomazane sljedbenike izbavljati iz zarobljeništva “Babilona Velikog” (Otkr. 18:2, 4). Poslijeratne 1919. pomazanim se kršćanima pružila prilika da po cijelom svijetu počnu svjedočiti o spasenju koje Bog ljudima nudi na temelju Isusove otkupnine i propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu koje je uspostavljeno na nebu. Oni su iskoristili tu priliku i tako im se pridružilo na tisuće novih pomazanih Božjih slugu koji su postali Kristovi sunasljednici.

12 Sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća postalo je očito da je Krist počeo sakupljati i milijune “drugih ovaca”, koje sačinjavaju “veliko mnoštvo” ljudi iz svih naroda. Pod vodstvom pomazanih kršćana to veliko mnoštvo po uzoru na Isusa također hrabro propovijeda te obznanjuje ljudima da svoje spasenje duguje Bogu i Kristu. Druge ovce znaju da će, budu li ustrajno svjedočile i iskazivale vjeru u Kristovu otkupninu, preživjeti “veliku nevolju”, u kojoj će Sotonin svijet biti uništen (Ivan 10:16; Otkr. 7:9, 10, 14).

HRABRO PROPOVIJEDAJMO DOBRU VIJEST

13. Što smo odlučni činiti kao Jehovini svjedoci i kako možemo steći snagu koja nam je potrebna?

13 Trebamo smatrati velikom čašću to što ljudima možemo svjedočiti o “veličanstvenim djelima” koja je Jehova Bog učinio i koja je obećao učiniti u budućnosti. Istina, nije uvijek lako svjedočiti za Jehovu. U službi propovijedanja mnogu našu braću ljudi dočekuju s ravnodušnošću, rugaju im se ili ih čak otvoreno progone. Ako i mi imamo takva iskustva, možemo se ugledati na apostola Pavla i njegove suradnike. Pavao je rekao: “Uz Božju pomoć, hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor” (1. Sol. 2:2, Novi zavjet — suvremeni prijevod). Stoga nikad nemojmo posustati! Budimo odlučni živjeti u skladu sa svojim predanjem i svjedočiti za Jehovu dok čekamo da Sotonin svijet bude  uništen (Iza. 6:11). Naravno, to ne možemo vlastitom snagom. Stoga, poput kršćana u 1. stoljeću, moramo moliti Jehovu da nam putem svog svetog duha podari iznimnu snagu. (Pročitaj 2. Korinćanima 4:1, 7; Luka 11:13.)

14, 15. (a) Kako su ljudi u 1. stoljeću gledali na kršćane i što je Petar napisao svojim suvjernicima? (b) Što bismo trebali imati na umu ako nam se ljudi protive zbog toga što smo Jehovini svjedoci?

14 Danas se milijuni ljudi izjašnjavaju kao kršćani, ali se “odriču [Boga] svojim djelima, jer su odvratni i neposlušni i nesposobni za bilo kakvo dobro djelo” (Titu 1:16). Dobro je imati na umu da su u 1. stoljeću prave kršćane mrzili mnogi ljudi, a možda i većina njih. Zato je apostol Petar napisao: “Ako vam se rugaju zbog Kristova imena, sretni ste, jer duh slave — duh Božji — počiva na vama” (1. Petr. 4:14).

15 Mogu li se te nadahnute riječi danas primijeniti na Jehovine svjedoke? Naravno, jer mi svjedočimo ljudima da Isus na nebu vlada kao kralj. Dakle, kad nas ljudi mrze zato što nosimo Jehovino ime, time nam se ujedno “rugaju zbog Kristova imena”. Naime, Isus je rekao svojim protivnicima: “Ja sam došao u ime Oca svojega, ali vi me ne primate” (Ivan 5:43). Stoga budi hrabar kad se idući put suočiš s protivljenjem u službi propovijedanja. Imaj na umu da je to zapravo dokaz da imaš Božje priznanje i da na tebi “počiva” njegov duh.

16, 17. (a) Kakva iskustva u službi propovijedanja imaju naša braća u mnogim dijelovima svijeta? (b) Što bismo trebali činiti?

16 Osim toga, dobro je imati na umu da u mnogim dijelovima svijeta puno ljudi prihvaća istinu iz Božje Riječi. Čak i na područjima koja su dobro obrađena još uvijek nalazimo ljude koji žele čuti dobru vijest i kojima možemo prenijeti divnu nadu u spasenje. Stoga dajmo sve od sebe kako bismo ponovno posjećivali ljude koji su pokazali zanimanje za istinu i trudimo se započeti s njima biblijski tečaj te im pomagati da napreduju prema predanju i krštenju. Sestra Sarie iz Južnoafričke Republike već više od 60 godina svjedoči ljudima. Ona kaže: “Jako sam sretna zbog toga što mi Isusova otkupna žrtva omogućava da budem u dobrom odnosu s Jehovom, vrhovnim vladarem svemira, i jako mi je drago što mogu govoriti drugima o njegovom uzvišenom imenu.” Sarie i njen suprug, Martinus, pomogli su svom sinu, dvjema kćerima i mnogim drugim ljudima da postanu Jehovini sluge. Sarie kaže: “Ništa drugo ne donosi čovjeku toliko radosti i zadovoljstva, a Jehova nam putem svog svetog duha svima daje snagu koja nam je potrebna da ustrajemo u toj službi i pomažemo ljudima da se spase.” Sigurno se i ti slažeš s njenim riječima.

17 Bez obzira na to jesmo li kršteni Božji sluge ili još napredujemo prema krštenju, imamo puno razloga biti zahvalni Jehovi na tome što nam je omogućio da budemo dio velikog međunarodnog bratstva koje sačinjavaju njegovi svjedoci. Stoga dajmo sve od sebe kako bismo i dalje temeljito svjedočili ljudima, a pritom pazimo da se ne bismo okaljali ničim što nudi Sotonin iskvareni svijet. Time ćemo služiti na čast našem brižnom nebeskom Ocu, čije uzvišeno ime nosimo kao njegovi svjedoci.