Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  lipanj 2014.

Pitanja čitatelja

Pitanja čitatelja

Smiju li kršćani kremirati pokojnike?

Biblija ne sadrži nikakvo temeljno načelo koje bi zabranjivalo kremiranje pokojnika.

Neki biblijski izvještaji govore o tome da su Izraelci spalili tijela nekih mrtvih ljudi ili njihove kosti (Još. 7:25; 2. Ljet. 34:4, 5). Ti izvještaji, po svemu sudeći, ukazuju na to da se one čija su tijela ili kosti bili spaljeni smatralo nedostojnima doličnog pogreba. No spaljivanje nečijeg tijela ili posmrtnih ostataka nije uvijek imalo negativno značenje.

To potvrđuje izvještaj o smrti kralja Šaula i njegova tri sina. Sva četvorica poginula su u bici s Filistejcima. Jedan od Šaulovih sinova bio je Jonatan, koji je vjerno podupirao Davida i bio mu dobar prijatelj. Kad su hrabri stanovnici izraelskog grada Jabeš-Gileada saznali za pogibiju kralja i njegovih sinova, uzeli su njihova tijela i spalili ih, a potom su pokopali njihove kosti. David je kasnije pohvalio te Izraelce za to što su učinili (1. Sam. 31:2, 8-13; 2. Sam. 2:4-6).

Biblija naučava da će mrtvi jednog dana uskrsnuti — da će Bog vratiti u život osobe koje su umrle. Bez obzira na to je li netko bio kremiran ili nije, Jehova svaku osobu može vratiti u život i podariti joj novo tijelo. Trojica bogobojaznih Hebreja koja su po naredbi kralja Nebukadnezara bila bačena u užarenu peć nisu se bojala da ih Bog neće moći uskrsnuti ako u njoj izgore (Dan. 3:16-18). Isti stav imali su i vjerni Jehovini sluge u nacističkim koncentracijskim logorima koji su znali da će biti pogubljeni te da će njihova tijela kasnije biti spaljena u peći. Neki vjerni Božji sluge poginuli su u eksplozijama ili su stradali u nekim drugim nesrećama nakon kojih njihovi posmrtni ostaci nikad nisu bili pronađeni. Unatoč tome Božja Riječ jamči da će oni uskrsnuti (Otkr. 20:13).

Da bi Jehova uskrsnuo neku osobu, ne mora ponovno spojiti atome od kojih je bilo sačinjeno njezino prijašnje tijelo. To možemo bolje razumjeti ako uzmemo u obzir na koji način Bog uskrsava pomazane kršćane koji odlaze na nebo. Poput Isusa, koji je bio “oživljen u duhu”, pomazani kršćani uskrsavaju kao iste osobe, ali dobivaju duhovno tijelo. Oni ne odlaze na nebo u nekadašnjem, materijalnom tijelu (1. Petr. 3:18; 1. Kor. 15:42-53; 1. Ivan. 3:2).

Naša nada u uskrsnuće ne ovisi o tome što će se nakon smrti dogoditi s našim tijelom. Mi imamo nadu u uskrsnuće zato što vjerujemo da Bog može i želi ispuniti svoja obećanja (Djela 24:15). Istina, možda ne razumijemo u potpunosti kako je Bog u prošlosti uskrsavao ljude niti kako će to činiti u budućnosti. Unatoč tome mi vjerujemo da će Jehova održati svoju riječ. On ju je “potvrdio pred svim ljudima” uskrsnuvši Isusa (Djela 17:31; Luka 24:2, 3).

Kad razmišljaju o tome na koji način sahraniti umrlu osobu, kršćani bi trebali uzeti u obzir društvene običaje, stavove ljudi u sredini u kojoj žive i zakonske propise (2. Kor. 6:3, 4). Potom bi odluku o tome hoće li pokojnika kremirati ili neće trebali donijeti sami odnosno u dogovoru s obitelji.