Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

“Taj dan neka vam bude za spomen”

“Taj dan neka vam bude za spomen”

Taj dan neka vam bude za spomen i slavite ga kao blagdan u čast Jehovi (2. MOJS. 12:14)

1, 2. Koja bi obljetnica trebala biti posebno zanimljiva svim kršćanima i zašto?

ČEGA se najprije sjetiš kad razmišljaš o važnim događajima koji se obilježavaju svake godine? Onaj tko je u braku možda prvo pomisli na svoju godišnjicu braka. Drugima možda padne na pamet neki značajan povijesni događaj, naprimjer datum kad je njihova zemlja postala neovisna. No znaš li neku nacionalnu obljetnicu koja se obilježava već više od 3 500 godina?

2 Takva obljetnica doista postoji — radi se o Pashi. To je blagdan kojim se obilježava oslobođenje starih Izraelaca iz egipatskog ropstva. Taj bi događaj trebao biti važan i tebi. Zašto to kažemo? Zato što Pasha značajno utječe na tvoj život. No možda misliš: “To je židovski blagdan, a ja nisam Židov. Zašto bi me onda Pasha trebala zanimati?” Odgovor na to pitanje možemo pronaći u ovim upečatljivim riječima: “Krist, naša pashalna žrtva, već je žrtvovan” (1. Kor. 5:7). Da bismo shvatili koliko su važne te riječi, trebamo saznati nešto više o židovskoj Pashi i o tome kako je ona povezana s jednom zapovijedi koju su dobili svi kršćani.

ZAŠTO SU IZRAELCI SLAVILI PASHU?

3, 4. Koji su događaji prethodili prvoj Pashi?

3 Stotine milijuna ljudi širom svijeta koji nisu Židovi donekle su upoznati s događajima koji su prethodili onome što bi se moglo nazvati prvom Pashom. Možda su o tome čitali u Bibliji, u 2. Mojsijevoj, a možda im je netko pričao o tome ili su gledali film koji je snimljen prema tom događaju.

4 Izraelci su mnogo godina bili robovi u Egiptu, a onda je Jehova poslao Mojsija i njegovog brata Arona da zatraže od faraona da oslobodi njegov narod. Taj oholi egipatski vladar nije želio osloboditi Izraelce, pa je Jehova nanio Egipćanima niz teških  nevolja. Kad je Bog prouzročio desetu nevolju u kojoj su bili pobijeni egipatski prvorođenci, faraon je odlučio osloboditi izraelski narod (2. Mojs. 1:11; 3:9, 10; 5:1, 2; 11:1, 5).

5. Što su Izraelci morali učiniti prije nego što su bili oslobođeni? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

5 No što su Izraelci trebali učiniti prije svog oslobođenja? Bilo je to nekako u vrijeme proljetne ravnodnevnice 1513. pr. n. e., u židovskom mjesecu abibu, koji je kasnije nazvan nisan. * Bog je rekao Izraelcima da se desetog dana tog mjeseca počnu pripremati za događaj koji se trebao odigrati 14. nisana nakon zalaska sunca. Zašto baš u to doba dana? Zato što je Židovima dan počinjao zalaskom sunca i trajao do idućeg zalaska sunca. Svaka je obitelj 14. nisana trebala zaklati muško janje (ili jare) i njegovom krvlju poškropiti oba dovratnika i nadvratnik svoje kuće (2. Mojs. 12:3-7, 22, 23). Trebali su jesti pečeno janje s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. Božji je anđeo prošao cijelu zemlju i pobio egipatske prvorođence, dok su poslušni Izraelci bili zaštićeni. Nakon toga bili su oslobođeni (2. Mojs. 12:8-13, 29-32).

6. Zašto je Božji narod trebao svake godine slaviti Pashu?

6 Izraelci su se trebali sjećati svog oslobođenja. Bog im je rekao: “Taj dan neka vam bude za spomen i slavite ga kao blagdan u čast Jehovi iz naraštaja u naraštaj. Slavite ga po trajnoj odredbi.” Nakon proslave koja se održavala 14. nisana slavio se sedmodnevni blagdan. Iako se sama Pasha slavila 14. nisana, taj se naziv može odnositi i na svih osam dana blagdana (2. Mojs. 12:14-17; Luka 22:1; Ivan 18:28; 19:14). Pasha je bila jedan od propisanih blagdana koji su Židovi trebali slaviti svake godine (2. Ljet. 8:13).

7. Koju je svečanost Isus uspostavio prilikom proslave posljednje Pashe?

7 Budući da su Isus i njegovi apostoli bili Židovi i da su se držali Mojsijevog zakona, slavili su Pashu svake godine (Mat. 26:17-19). Kad su je slavili posljednji put, Isus je uspostavio novu svečanost koju su njegovi sljedbenici trebali obilježavati svake godine. Bila je to Gospodinova večera. No kojeg su je dana trebali slaviti?

KOJEG JE DANA USPOSTAVLJENA GOSPODINOVA VEČERA?

8. Što se neki pitaju u vezi s datumom Pashe i Gospodinove večere?

8 Budući da je Isus uspostavio Gospodinovu večeru odmah nakon proslave Pashe, ta se nova svečanost trebala slaviti istog dana. No možda si primijetio da se u nekim današnjim kalendarima datum židovske Pashe ponekad razlikuje za jedan ili više dana od datuma kada mi obilježavamo Kristovu smrt. Zašto se ti datumi ne poklapaju? Zapovijed koju je Bog dao Izraelcima može nam pomoći da dobijemo odgovor na to pitanje. Nakon što je Mojsije prenio narodu zapovijed da “sav zbor zajednice izraelske” mora zaklati janje 14. nisana, jasno im je rekao i u koje doba dana to moraju učiniti. (Pročitaj 2. Mojsijevu 12:5, 6.)

9. Kada je trebalo zaklati pashalno janje prema 2. Mojsijevoj 12:6? (Vidi okvir “ U koje je doba dana trebalo prinijeti pashalnu žrtvu?”)

9 U bilješci za 2. Mojsijevu 12:6 stoji da se janje moralo zaklati “između dvije večeri”. Neki prijevodi Biblije koriste taj izraz u glavnom tekstu. Hrvatski prijevodi  uglavnom ga prevode s “podvečer”, “kad se spusti suton” ili “u predvečerje”. Dakle, janje je trebalo zaklati nakon zalaska sunca, ali dok je još bilo dnevne svjetlosti, odnosno na početku 14. nisana.

10. Kada se, prema mišljenju nekih Židova, klalo pashalno janje, no koje se pitanje nameće?

10 Kasnije su neki Židovi zaključili da je klanje sve janjadi koja se donosila u hram trajalo satima. Stoga su smatrali da se riječi iz 2. Mojsijeve 12:6 odnose na kraj 14. nisana, odnosno na doba dana između poslijepodneva, kad se sunce počelo spuštati prema horizontu, i večeri, kad je sunce zašlo. No ako je to tumačenje točno, kada se trebalo jesti pashalno janje? Profesor Jonathan Klawans, stručnjak za drevnu judaistiku, rekao je sljedeće: “Novi dan započinje zalaskom sunca, pa se žrtva prinosi 14. dana, ali Pasha zapravo započinje 15. dana i tada se jede janje. Istina, takav slijed datuma nije naznačen u 2. Mojsijevoj.” Usto je napisao: “Rabinska literatura (...) čak i ne tvrdi da iz nje možemo saznati kako se slavio Seder [pashalna večera] prije razorenja Hrama” 70. godine (kurziv dodan).

11. (a) Što je sve proživio Isus na Pashu 33. godine? (b) Zašto je 15. nisana 33. godine nazvan “velika” subota? (Vidi bilješku.)

11 Stoga se s pravom nameće pitanje: Kojeg se datuma jela pashalna žrtva 33. godine? Budući da se približavao dan “u koji je trebalo žrtvovati pashalnu žrtvu”, Krist je 13. nisana rekao Petru i Ivanu: “Idite i pripremite nam pashalnu žrtvu da jedemo!” (Luka 22:7, 8). Nakon zalaska sunca 14. nisana, koji je pao u četvrtak navečer, došlo je vrijeme da se jede pashalno janje. Isus ga je jeo sa svojim apostolima, a potom je uspostavio Gospodinovu večeru (Luka 22:14, 15). Te je noći bio uhićen i osuđen. Oko podneva 14. nisana bio je pribijen na stup, a umro je poslijepodne tog istog dana (Ivan 19:14). Tako je “Krist, naša pashalna žrtva”, bio žrtvovan istog dana kad je bilo zaklano i pashalno janje (1. Kor. 5:7; 11:23; Mat. 26:2). Bio je sahranjen pretkraj tog dana, prije početka 15. nisana * (3. Mojs. 23:5-7; Luka 23:54).

 BLAGDAN IZ KOJEG IZVLAČIMO VAŽNU POUKU

12, 13. Kako su židovska djeca sudjelovala u proslavi Pashe?

12 No vratimo se događajima u Egiptu. Mojsije je rekao da Božji narod treba nastaviti slaviti Pashu. Naglasio je: “To neka bude trajna uredba.” Svake godine prilikom proslave Pashe djeca su roditeljima postavljala pitanja o značenju tog blagdana. (Pročitaj 2. Mojsijevu 12:24-27; 5. Mojs. 6:20-23.) Dakle, Pasha je čak i djeci služila “za spomen” na značajne događaje (2. Mojs. 12:14).

13 Važne pouke prenosile su se s generacije na generaciju, s oca na sina. Naprimjer, Izraelci su učili svoju djecu da Jehova može zaštititi svoje sluge. Djeca su tako naučila da Jehova nije neko nestvarno i nedokučivo božanstvo, nego pravi, živi Bog kojemu je stalo do njegovih slugu i koji im pomaže. Dokazao je to kad je “Egipćane udario nevoljom”, a izraelske prvorođence zaštitio i ostavio na životu.

14. Čemu kršćani mogu poučiti svoju djecu na temelju izvještaja o Pashi?

14 Kršćani ne moraju svake godine objašnjavati svojim sinovima i kćerima zašto se slavi Pasha. No da li po uzoru na stare Židove poučavaš svoju djecu da Bog štiti svoj narod? Vide li tvoja djeca da si duboko uvjeren u to da Jehova i danas štiti svoje sluge? (Psal. 27:11; Iza. 12:2). Poučavaš li ih o tome tijekom ugodnog razgovora ili im držiš suhoparne prodike? Potrudi se da o tome razgovaraš sa svojom obitelji jer će joj to pomoći da duhovno napreduje.

Koje pouke u vezi s Pashom možeš prenijeti svojoj djeci? (Vidi 14. odlomak)

15, 16. Što možemo naučiti o Jehovi iz 12-15. poglavlja 2. Mojsijeve?

15 Iz izvještaja o Pashi ne učimo samo da Jehova može zaštititi svoj narod. On je za stare Izraelce učinio puno više — oslobodio ih je i “izveo iz Egipta”. Razmisli samo što je sve to uključivalo! Izraelce je vodio stup od oblaka i vatre. Hodali su dnom Crvenog mora dok su im slijeva i zdesna vode stajale kao ogroman zid. Kad su sigurno prešli na drugu obalu, vidjeli su kako su se sve te vode sručile na egipatsku vojsku. Izbavljeni Izraelci tada su zapjevali iz svega glasa: “Zapjevat ću Jehovi (...). Konja s konjanikom u more je bacio. Jah je snaga moja i sila moja, jer on je spas moj” (2. Mojs. 13:14, 21, 22; 15:1, 2; Psal. 136:11-15).

16 Pomažeš li svojoj djeci da se uzdaju u to da je Jehova moćan Bog koji izbavlja svoj narod? Mogu li iz tvojih razgovora i odluka vidjeti da si i ti uvjeren u to? Bilo bi dobro da za vrijeme obiteljskog proučavanja razmotrite 12-15. poglavlje 2. Mojsijeve i razgovarate o tome kako je Jehova izbavio svoj narod. O istoj temi možete razgovarati i na temelju izvještaja iz Djela apostolskih 7:30-36 ili Danijela 3:16-18, 26-28. I mladi i stariji trebaju biti uvjereni u to da Jehova nije  samo u prošlosti izbavljao svoj narod. Kao što je izbavio Izraelce u Mojsijevo vrijeme, tako će i nas izbaviti u budućnosti! (Pročitaj 1. Solunjanima 1:9, 10.)

“NEKA VAM BUDE ZA SPOMEN”

17, 18. Zašto je Isusova krv vrednija od krvi pashalnog janjeta?

17 Pravi kršćani ne slave židovsku Pashu. Taj je blagdan dio Mojsijevog zakona, koji mi ne držimo (Rim. 10:4; Kol. 2:13-16). Umjesto toga, mi obilježavamo jedan drugi događaj — smrt Božjeg Sina. Pa ipak, neka obilježja Pashe koju su Izraelci počeli slaviti u Egiptu značajna su i za nas.

18 Janjeća krv kojom su Izraelci poškropili dovratnike i nadvratnik spasila je život njihovim prvorođencima. Mi ne prinosimo Bogu životinjske žrtve — ne radimo to niti na Pashu niti bilo kojom drugom prilikom. No postoji bolja žrtva koja nam može omogućiti da dobijemo vječni život. Apostol Pavao pisao je o “skupštini prvorođenaca zapisanih na nebesima”. Ti pomazani kršćani dobivaju život zahvaljujući “krvi škropljenja”, odnosno Isusovoj krvi (Hebr. 12:23, 24). I kršćani koji se nadaju vječnom životu na Zemlji mogu biti spašeni samo na temelju te krvi. Oni se trebaju redovito podsjećati na obećanje: “Preko njega, njegovom krvlju, oslobođeni smo otkupninom, oprošteni su nam prijestupi po bogatstvu njegove nezaslužene dobrote” (Efež. 1:7).

19. Kako način na koji je Isus umro jača naše pouzdanje u istinitost biblijskih proročanstava?

19 Kad su Izraelci zaklali pashalno janje, nisu mu smjeli slomiti nijednu kost (2. Mojs. 12:46; 4. Mojs. 9:11, 12). Kako je to povezano s Janjetom Božjim koje je dalo svoj život kao otkupninu? (Ivan 1:29). Isus je bio pribijen na stup između dva zločinca. Židovi su od Pilata tražili dopuštenje da se onima koji su na stupu slome kosti. Tako bi se ubrzala njihova smrt, pa ne bi ostali na stupu 15. nisana, “jer je dan te subote bio veliki”. Vojnici su polomili noge dvojici zločinaca, ali “kad su došli do Isusa i vidjeli da je već mrtav, nisu mu polomili noge” (Ivan 19:31-34). Isus je i po tome bio sličan pashalnom janjetu, pa je to janje bilo “sjena” onoga što se dogodilo 14. nisana 33. godine (Hebr. 10:1). Osim toga, time što Isusove kosti nisu bile slomljene ispunile su se riječi iz Psalma 34:20, a to jača naše pouzdanje u istinitost biblijskih proročanstava.

20. Koja značajna razlika postoji između Pashe i Gospodinove večere?

20 Međutim, postoje neke razlike između Pashe i Gospodinove večere. One pokazuju da Pasha koju su slavili Židovi nije predočavala ono što su Kristovi učenici po njegovoj zapovijedi trebali činiti u spomen na njegovu smrt. Naprimjer, Izraelci su u Egiptu jeli meso pashalnog janjeta, ali nisu pili njegovu krv. To se razlikuje od onoga što je Isus zapovjedio svojim učenicima. Rekao im je da oni koji budu vladali s njim u “kraljevstvu Božjem” trebaju jesti kruh i piti vino koji predstavljaju njegovo tijelo i krv. O tome ćemo više govoriti u sljedećem članku (Mar. 14:22-25).

21. Zašto se trebamo dobro upoznati s Pashom?

21 Nema sumnje da je ono što se dogodilo 14. nisana 1513. pr. n. e. bio važan događaj u povijesti Božjeg naroda i da iz toga svi možemo puno naučiti. Iako je to služilo “za spomen” Židovima, a ne kršćanima, trebamo se dobro upoznati s tim događajem i izvući važne pouke iz njega jer je izvještaj o Pashi dio Svetog pisma, a “sve je Pismo nadahnuto od Boga” (2. Tim. 3:16).

^ odl. 5 Premda se prvi mjesec židovskog kalendara počeo nazivati “nisan” tek nakon povratka Izraelaca iz babilonskog ropstva, zbog jednostavnosti ćemo koristiti taj naziv.

^ odl. 11 Sa zalaskom sunca započeo je 15. nisana, prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova, koji se uvijek računao kao dan počinka (subota) bez obzira na to u koji je dan padao. No 15. nisana 33. godine bio je ujedno i tjedni dan počinka, odnosno subota. Budući da su se poklopile dvije subote, taj je dan bio “velika” subota. (Pročitaj Ivana 19:31, 42.)