Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  srpanj 2013.

Mala skupina kršćana hrani mnoge

Mala skupina kršćana hrani mnoge

Isus je razlomio kruhove i razdijelio ih učenicima, a učenici narodu (MAT. 14:19)

1-3. Opiši kako je Isus nahranio veliko mnoštvo ljudi u blizini Betsaide. (Vidi ilustraciju na početku članka.)

ZAMISLI sljedeći prizor. (Pročitaj Mateja 14:14-21.) Neposredno prije Pashe 32. godine Isus i njegovi učenici nalazili su se na pustome mjestu u blizini Betsaide, sela na sjevernoj obali Galilejskog mora. Ondje se sakupilo veliko mnoštvo ljudi. Bilo je oko 5 000 muškaraca, ne računajući žene i djecu.

2 Vidjevši mnoštvo, Isus se sažalio na njih. Stoga je liječio bolesne i poučavao narod o Božjem Kraljevstvu. Kad se spustila večer, učenici su mu rekli da otpusti ljude kako bi mogli otići u obližnja sela i kupiti si nešto za jelo. No Isus je rekao učenicima: “Vi im dajte jesti!” Te su ih riječi sigurno zbunile jer su imali jako malo hrane, samo pet kruhova i dvije male ribe.

3 Isus se sažalio na ljude i učinio čudo — jedino čudo o kojem pišu sva četiri evanđelista (Mar. 6:35-44; Luka 9:10-17; Ivan 6:1-13). Zapovjedio je svojim učenicima da posjedaju ljude po travi u skupinama po 50 i po 100. Nakon što je izrekao blagoslov, razlomio je kruh i razdijelio ribe. Isus nije osobno davao hranu ljudima, nego ju je dijelio “učenicima, a učenici narodu”. I dogodilo se čudo — hrane je bilo više nego dovoljno za sve! Zamisli, Isus je nahranio tisuće ljudi preko male skupine svojih učenika! *

4. (a) Koju je vrstu hrane Isus smatrao posebno važnom i zašto? (b) O čemu govori ovaj članak, a o čemu sljedeći?

 4 Isusu je bilo još važnije davati duhovnu hranu svojim sljedbenicima. Znao je da uzimanje duhovne hrane, odnosno usvajanje istina zapisanih u Božjoj Riječi, vodi do vječnog života (Ivan 6:26, 27; 17:3). Kao što ga je suosjećanje navelo da nahrani mnoštvo ljudi kruhom i ribom, tako ga je ono potaknulo i da mnogo vremena posveti poučavanju svojih  sljedbenika (Mar. 6:34). No znao je da će na Zemlji biti samo kratko vrijeme i da će se nakon toga vratiti na nebo (Mat. 16:21; Ivan 14:12). Stoga se nametnulo pitanje: Kako će s neba davati kvalitetnu duhovnu hranu svojim sljedbenicima na Zemlji? Postupat će po istom principu — preko male skupine kršćana hranit će mnoge. No tko će sačinjavati tu skupinu? Pogledajmo kako je Isus u 1. stoljeću koristio malu skupinu kršćana kako bi hranio mnoštvo svojih pomazanih sljedbenika. U sljedećem članku razmotrit ćemo pitanje: Kako možemo prepoznati malu skupinu kršćana preko koje Krist hrani nas danas? Odgovor na to pitanje važan je za svakoga od nas.

Isus je hranio tisuće preko male skupine svojih učenika (Vidi  4. odlomak)

ISUS ODABIRE MALU SKUPINU SURADNIKA

5, 6. (a) Što je Isus učinio kako bi njegovi sljedbenici nakon njegove smrti redovito dobivali kvalitetnu duhovnu hranu? (b) Kako je Isus pripremao svoje apostole za važnu ulogu koju su trebali preuzeti nakon njegove smrti?

5 Muškarac koji ozbiljno shvaća ulogu glave obitelji pobrinut će se za to da njegova obitelj bude zbrinuta u slučaju njegove smrti. Isus, koji je trebao postati Glava kršćanske skupštine, poduzeo je potrebne korake kako bi njegovi sljedbenici bili duhovno zbrinuti nakon njegove smrti (Efež. 1:22). Naprimjer, otprilike dvije godine prije svoje smrti morao je donijeti važnu odluku. Trebao je izabrati prve učenike koji će sačinjavati malu skupinu kršćana preko koje će kasnije hraniti mnoge. Pogledajmo što se dogodilo.

6 Nakon što se cijelu noć molio, Isus je sakupio svoje učenike i između njih izabrao dvanaestoricu apostola (Luka 6:12-16). Sljedeće dvije godine blisko je surađivao s njima poučavajući ih svojim riječima i vlastitim primjerom. Znao je da moraju još puno toga naučiti. Uostalom, u Bibliji ih se i nakon toga naziva učenicima (Mat. 11:1; 20:17). Davao im je korisne osobne savjete i temeljito ih poučavao kako da vrše svoju službu (Mat. 10:1-42; 20:20-23; Luka 8:1; 9:52-55). Očito ih je pripremao za važnu ulogu koju su trebali preuzeti nakon njegove smrti i odlaska na nebo.

7. Kako je Isus dao naslutiti što će biti glavni zadatak apostola?

7 Koju su ulogu trebali preuzeti apostoli? Kako se približavala Pedesetnica 33. godine, tako je postajalo sve jasnije da će apostoli preuzeti “nadgledničku službu” (Djela 1:20). Što im je trebao biti glavni zadatak? Isus je u jednom razgovoru koji je nakon svog uskrsnuća vodio s Petrom dao naslutiti o čemu se radi. (Pročitaj Ivana 21:1, 2, 15-17.) U prisutnosti još nekih apostola rekao je Petru: “Hrani ovčice moje!” Tako je ukazao na to da će njegovi apostoli pripadati maloj skupini kršćana koja će davati duhovnu hranu mnogima. Isus je na doista dirljiv i snažan način pokazao što osjeća prema svojim ovčicama! *

DAVANJE DUHOVNE HRANE NAKON PEDESETNICE

8. Kako su oni koji su na Pedesetnicu postali vjernici pokazali da jasno shvaćaju preko koga Krist daje duhovnu hranu?

8 Od Pedesetnice 33. godine uskrsnuli je Krist preko svojih apostola počeo davati duhovnu hranu ostalim pomazanim učenicima. (Pročitaj Djela apostolska 2:41, 42.) To su jasno shvatili Židovi i obraćenici na židovsku vjeru koji su toga dana postali duhom pomazani kršćani. Bez oklijevanja su se posvetili “apostolskom učenju”. Prema jednom bibličaru, grčki glagol preveden s “posvetiti se” može značiti “biti nepokolebljivo  i odlučno predan čemu”. Novi su vjernici osjećali veliku duhovnu glad i točno su znali gdje mogu dobiti duhovnu hranu. Imali su potpuno povjerenje u to da će im apostoli objasniti Isusova učenja i ono što je on radio te da će im pomoći da jasnije razumiju biblijske retke koji su se odnosili na njega * (Djela 2:22-36).

9. Kako su apostoli pokazali da ozbiljno shvaćaju svoju dužnost da hrane Isusove ovce?

9 Apostoli su ozbiljno shvaćali svoju dužnost da hrane Isusove ovce. Naprimjer, pogledajmo kako su riješili jedan osjetljivi problem koji je mogao potkopati jedinstvo novoosnovane skupštine. Zanimljivo je da je problem nastao zbog doslovne hrane. Udovice koje su govorile grčki bile su zapostavljene prilikom svakodnevnog dijeljenja hrane dok s udovicama koje su govorile hebrejski nije bilo tako. Kako su apostoli riješili to osjetljivo pitanje? Postavili su sedmoricu zrele braće nad tim “potrebnim poslom” i zadužili ih da dijele hranu. Apostoli, od kojih je većina sigurno sudjelovala u dijeljenju hrane kad je Isus čudom bio nahranio mnoštvo ljudi, shvatili su da je važnije da se bave dijeljenjem duhovne hrane. Zato su se posvetili “poučavanju o riječi Božjoj” (Djela 6:1-6).

10. Kako je Krist koristio apostole i starješine u Jeruzalemu?

10 Iz jednog događaja koji se zbio 49. godine saznajemo da su s apostolima koji su u to vrijeme još bili na životu surađivali i neki drugi zreli starješine. (Pročitaj Djela apostolska 15:1, 2.) Apostoli i starješine u Jeruzalemu služili su kao vodeće tijelo. Krist je, kao Glava skupštine, koristio tu malu skupinu zrelih muževa da rješava probleme povezane s kršćanskim učenjima te da nadgleda i vodi propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu i poučavanje ljudi (Djela 15:6-29; 21:17-19; Kol. 1:18).

11, 12. (a) Kako znamo da je Jehova blagoslovio način na koji je njegov Sin davao hranu skupštinama u 1. stoljeću? (b) Zašto je bilo lako prepoznati skupinu preko koje je Krist davao duhovnu hranu skupštinama?

11 Je li Jehova blagoslovio način na koji je njegov Sin davao duhovnu hranu skupštinama u 1. stoljeću? Sasvim sigurno! Kako to znamo? U vezi s tim u Djelima apostolskim piše: “Dok su [apostol Pavao i njegovi suradnici] prolazili kroz gradove, tamošnjoj su braći  predavali odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu, da ih se pridržavaju. Tako su se skupštine učvršćivale u vjeri i rasle iz dana u dan” (Djela 16:4, 5). Zanimljivo je zapaziti da su te skupštine napredovale zato što su predano surađivale s vodećim tijelom u Jeruzalemu. Ne dokazuje li to da je Jehova blagoslovio način na koji je njegov Sin davao hranu skupštinama? Ne smijemo zaboraviti da nije moguće duhovno napredovati bez Jehovinog bogatog blagoslova (Izr. 10:22; 1. Kor. 3:6, 7).

 12 Vidjeli smo da je Isus svojim sljedbenicima uvijek davao hranu po istom principu — preko male skupine kršćana hranio je mnoge. Tu skupinu preko koje je davao duhovnu hranu bilo je lako prepoznati. Uostalom, apostoli — prvi članovi vodećeg tijela — mogli su jasno dokazati da imaju Božju podršku. “Apostoli su činili mnoga čuda i znamenja u narodu”, stoji u Djelima apostolskim 5:12. * Zato oni koji su postali kršćani nisu imali razloga pitati se preko koga Krist hrani svoje ovce. No krajem 1. stoljeća situacija se promijenila.

U 1. stoljeću bilo je jasno preko koga Isus hrani skupštinu (Vidi  12. odlomak)

KAD JE KUKOLJ PRERASTAO PŠENICU

13, 14. (a) Na što je Isus upozorio i kada su se njegove riječi počele ispunjavati? (b) S koje je dvije strane trebao doći napad? (Vidi napomenu.)

13 Isus je prorekao da će kršćanska skupština doživjeti napade s više strana. Prisjetimo se da je u svojoj proročanskoj usporedbi o pšenici i kukolju upozorio na to da će na polje zasijano pšenicom (koja predočava pomazane kršćane) neprijatelj posijati kukolj (koji predočava lažne kršćane). Rekao je da će oboje zajedno rasti sve do žetve, koja će se odvijati “na svršetku ovoga poretka” (Mat. 13:24-30, 36-43). Njegove su se riječi ubrzo počele ispunjavati. *

14 Iako se u 1. stoljeću otpad već bio pojavio, Isusovi su ga vjerni apostoli zadržavali, odnosno sprečavali su njegovo širenje i prodiranje krivih učenja u kršćansku skupštinu (2. Sol. 2:3, 6, 7). Međutim, nakon što je umro i posljednji apostol, otpad se ukorijenio i počeo širiti. Uslijedilo je dugačko razdoblje rasta koje je trajalo stotinama godina. Tijekom tog vremena kukolj se proširio i prerastao pšenicu, koje je bilo jako malo. Na Zemlji nije bilo nikoga tko bi na sustavan, organiziran način dijelio duhovnu hranu. Međutim, to se trebalo promijeniti. No pitanje je kada se to trebalo dogoditi.

TKO ĆE DAVATI DUHOVNU HRANU ZA VRIJEME ŽETVE?

15, 16. Što su Istraživači Biblije postigli marljivim proučavanjem Božje Riječi i koje se pitanje postavlja?

15 Pretkraj razdoblja u kojem su pšenica i kukolj zajedno rasli ljudi su se počeli sve više zanimati za biblijsku istinu. Prisjetimo se da se 1870-ih okupila mala grupa ljudi koji su iskreno tražili istinu. Oformili su razrede za proučavanje Biblije, koji nisu imali nikakve veze s kukoljem, odnosno s lažnim kršćanima unutar kršćanskih crkava i sekti. Ti iskreni Istraživači Biblije, kako su se nazvali, bili su ponizni i bez predrasuda. Oni su pažljivo i pod molitvom istraživali Božju Riječ (Mat. 11:25).

16 Njihovo marljivo proučavanje Biblije urodilo je plodom. Ti su vjerni muškarci i žene razotkrivali kriva učenja i širili biblijske istine tako što su objavljivali biblijsku literaturu i dijelili je u mnogim gradovima i selima. Tako su doprli do srca i uma mnogih ljudi koji su gladovali i žeđali za istinom. Stoga se postavlja zanimljivo pitanje: Jesu li Istraživači Biblije koji su djelovali prije  1914. bili Kristovi zastupnici preko kojih je on hranio svoje ovce? Nisu. Oni su se još uvijek nalazili u razdoblju u kojem su pšenica i kukolj zajedno rasli i u kojem je Krist tek pripremao put za organizirano dijeljenje duhovne hrane. Još nije bilo vrijeme da se lažne kršćane predočene kukoljem odvoji od pravih kršćana predočenih pšenicom.

17. Koji su se značajni događaji počeli odigravati 1914?

17 U prošlom smo članku saznali da je razdoblje žetve započelo 1914. Te su se godine počeli odigravati mnogi značajni događaji. Isus je bio ustoličen za Kralja i počeli su posljednji dani (Otkr. 11:15). Od 1914. pa sve do prve polovice 1919. Isus je sa svojim Ocem vršio prijeko potrebno pregledavanje i čišćenje duhovnog hrama * (Mal. 3:1-4). A onda je od 1919. trebalo započeti skupljati pšenicu. Je li tada napokon došlo vrijeme da Krist postavi svog zastupnika koji će na organiziran način dijeliti duhovnu hranu? Da, tada je došao trenutak za to!

18. Što je Isus prorekao i koje se pitanje pojavilo na početku posljednjih dana?

18 U svom proročanstvu o vremenu kraja Isus je prorekao da će postaviti svog zastupnika koji će davati duhovnu “hranu u pravo vrijeme” (Mat. 24:45-47). Tko je to trebao biti? Kao i u 1. stoljeću, Isus je opet trebao organizirati malu skupinu kršćana preko koje će hraniti mnoge. No nakon što su započeli posljednji dani, pojavilo se ključno pitanje: Tko će sačinjavati tu malu skupinu kršćana? U sljedećem članku dobit ćemo odgovor na to pitanje, ali i na neka druga pitanja.

 

^ odl. 3 Odlomak 3: Jednom drugom prilikom, kad je čudom nahranio 4 000 muškaraca, ne računajući žene i djecu, ponovno je hranu podijelio “učenicima, a učenici narodu” (Mat. 15:32-38).

^ odl. 7 Odlomak 7: Za Petrovog su života sve “ovčice” koje je trebalo hraniti imale nebesku nadu.

^ odl. 8 Odlomak 8: Budući da su se novi vjernici posvetili “apostolskom učenju”, može se zaključiti da su apostoli redovito poučavali narod. Neka apostolska učenja trajno su zapisana u nadahnutim spisima koji sada sačinjavaju grčke biblijske knjige.

^ odl. 12 Odlomak 12: Ponekad su i neki drugi kršćani osim apostola dobivali čudesne darove duha. No izgleda da su u većini slučajeva upravo apostoli prenijeli drugima te čudesne darove ili su barem bili prisutni kad su ih oni dobili (Djela 8:14-18; 10:44, 45).

^ odl. 13 Odlomak 13: Riječi apostola Pavla iz Djela apostolskih 20:29, 30 pokazuju da je skupština trebala doživjeti napad s dvije strane. Kao prvo, lažni kršćani (kukolj) trebali su se uvući među prave kršćane. Kao drugo, i između pravih kršćana trebali su se pojaviti otpadnici koji će “iznositi iskrivljena učenja”.

^ odl. 17 Odlomak 17: Vidi članak “Evo, ja sam s vama u sve dane” u ovom broju, stranica 11, odlomak 6.