Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Neka te ništa ne spriječi da stekneš slavu koju daje Bog

Neka te ništa ne spriječi da stekneš slavu koju daje Bog

Tko je ponizan, stječe čast (IZR. 29:23)

1, 2. (a) Što znače izvorne hebrejske riječi koje se prevode sa “slava” i “čast”? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

ŠTO ti prvo padne na pamet kad čuješ riječ “slava”? Pomisliš li na Božju slavu koja se očituje u njegovim predivnim djelima stvaranja? (Psal. 19:1). Ili možda pomisliš na čast i priznanje koje se iskazuje jako bogatim, pametnim ili uspješnim ljudima? Izvorne hebrejske riječi koje se u Bibliji prevode sa “slava” i “čast” prenose misao o težini. U staro se doba novac izrađivao od plemenitih metala — što je novčić bio teži, to je više vrijedio. Stoga su se riječi kojima se izražavala misao o težini počele koristiti u prenesenom smislu za nešto što je dragocjeno, veličanstveno ili impresivno.

2 Ljudi često iskazuju čast onima koji imaju moć, položaj ili ugled. No što Bog gleda kod čovjeka? Iz Biblije saznajemo koje osobine Bog cijeni kod ljudi. Naprimjer, u Mudrim izrekama 22:4 stoji: “Poniznost i strah Jehovin donose bogatstvo, čast i život.” A učenik Jakov je napisao: “Ponizite se pred Jehovom, i on će vas uzvisiti!” (Jak. 4:10). Na koji način Jehova iskazuje čast ljudima? Što bi nas moglo spriječiti da steknemo slavu koju daje Bog? Kako možemo pomoći drugima da steknu takvu slavu?

3-5. Na koje nas načine Jehova “dovodi u slavu”?

3 Psalmist je bio siguran da će ga Jehova uzeti za desnicu i “u slavu dovesti”. (Pročitaj Psalam 73:23, 24.) Kako to Jehova čini? On svoje ponizne sluge “dovodi u slavu” tako što im na brojne načine ukazuje čast. Naprimjer, omogućava im da razumiju njegovu volju (1. Kor. 2:7). Onima koji slušaju što on govori i koji postupaju u skladu s tim dopušta da mu se približe (Jak. 4:8).

 4 Osim toga, Jehova svojim slugama povjerava veliko blago — dopušta im da propovijedaju dobru vijest (2. Kor. 4:1, 7). Tom službom stječemo slavu pred Bogom. Onima koji mu svojom službom donose hvalu i čine dobro drugima Jehova kaže: “Ja iskazujem čast onima koji meni iskazuju čast” (1. Sam. 2:30). Takve osobe stječu dobro ime kod Jehove, ali i kod drugih Božjih slugu (Izr. 11:16; 22:1).

5 Kakva je budućnost onih koji se uzdaju u Jehovu i drže se “puta njegova”? Biblija im obećava: “[Jehova] će te uzvisiti i zemlju ćeš u posjed uzeti. Kad zli budu istrijebljeni, ti ćeš to vidjeti” (Psal. 37:34). Oni se raduju vremenu kad će im Jehova ukazati posebnu čast i omogućiti im da žive vječno (Psal. 37:29).

“JA NE PRIHVAĆAM SLAVU OD LJUDI”

6, 7. Zašto mnogi nisu povjerovali u Isusa?

6 Što bi nas moglo spriječiti da steknemo slavu koju nam Jehova želi dati? Naprimjer, možda previše držimo do mišljenja ljudi koji ne služe Bogu. Takav problem imali su i neki narodni poglavari u Isusovo vrijeme. O njima je apostol Ivan napisao: “Mnogi od poglavara povjerovali su u [Isusa], ali zbog farizeja to nisu priznavali, da ne bi bili izopćeni iz sinagoge, jer su više voljeli slavu koja dolazi od ljudi nego slavu koju daje Bog” (Ivan 12:42, 43). Bilo bi puno bolje da nisu pridavali toliku važnost mišljenju farizeja.

7 Jednom ranije Isus je jasno rekao zašto ga mnogi ne prihvaćaju i ne vjeruju u njega. (Pročitaj Ivana 5:39-44.) Izraelski narod stoljećima je očekivao dolazak Mesije. Kad je Isus započeo svoju službu, neki su pojedinci na temelju Danijelovog proročanstva vjerojatno razumjeli da je došlo vrijeme da se pojavi Krist. Mnogi koji su nekoliko mjeseci prije toga vidjeli Ivana Krstitelja kako propovijeda pitali su se: “Nije li on možda Krist?” (Luka 3:15). No kad se napokon pojavio Mesija kojeg su toliko dugo očekivali i počeo ih poučavati, zakonoznanci ga nisu prihvatili. Isus im je otvoreno rekao što je tome razlog kad ih je upitao: “Kako biste mogli vjerovati kad prihvaćate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slavu koja dolazi od jedinog Boga?”

8, 9. Pomoću usporedbe o svjetlosti objasni kako slava koja dolazi od ljudi može zasjeniti slavu koja dolazi od Boga.

8 Ako slavu usporedimo sa svjetlošću, bolje ćemo razumjeti kako slava koja dolazi od ljudi može zasjeniti slavu koja dolazi od Boga. Naš veličanstveni svemir prepun je nebeskih tijela koja su izvor svjetlosti. Sjećaš li se kad si zadnji put za vedre noći promatrao nebo posuto tisućama zvijezda? “Slava zvijezda” doista je zadivljujuća! (1. Kor. 15:40, 41). No kako to isto nebo izgleda ako ga promatramo s jako osvijetljenih gradskih ulica? Svjetla grada mogu nam gotovo onemogućiti da vidimo svjetlost koja dopire s udaljenih zvijezda. Znači li to da su svjetla na ulicama, stadionima i zgradama jača ili ljepša od svjetlosti zvijezda? Nipošto! No svjetla grada su nam bliža, pa zato ne možemo dobro vidjeti zvijezde. Da bismo uživali u ljepoti noćnog neba, moramo se udaljiti od umjetnog svjetla.

9 Slično tome, ako bi nam slava koja dolazi od ljudi bila previše važna, moglo bi se dogoditi da prestanemo cijeniti neprolaznu slavu koju nam želi dati Bog i da se uopće ne trudimo steći njegovo priznanje. Mnogi ne prihvaćaju dobru vijest jer se boje što bi o njima  mogli misliti prijatelji i članovi obitelji. No može li želja za dobivanjem priznanja od ljudi utjecati i na predane Božje sluge? Naprimjer, neki mladi brat treba propovijedati na području na kojem ga mnogi poznaju, ali još ne znaju da je Jehovin svjedok. Hoće li zbog straha odustati od propovijedanja na tom području? Moglo bi se dogoditi i da netko želi ostvariti neke teokratske ciljeve, a drugi mu se zbog toga rugaju. Hoće li dopustiti da pojedinci koji ne cijene duhovne stvari utječu na njegove odluke u životu? A moglo bi se dogoditi i da neki kršćanin počini ozbiljan grijeh. Hoće li pokušati sakriti svoj grijeh jer se boji da će izgubiti zaduženja u skupštini ili da će razočarati svoje voljene? Ako mu je najvažnije obnoviti svoj odnos s Jehovom, obratit će se starješinama i zamoliti ih za pomoć. (Pročitaj Jakova 5:14-16.)

10. (a) Što se može dogoditi ako nam je previše stalo do ugleda? (b) Što Biblija kaže za ponizne osobe?

10 Možda se jako trudimo dostići duhovnu zrelost, ali usprkos tome neki nam suvjernik često daje savjete. Ako ih odbacimo zbog ponosa ili zato što želimo sačuvati obraz ili pak pokazati da smo u pravu, njegovi nam iskreni savjeti neće koristiti. Mogli bismo se naći i u situaciji da s nekim suvjernikom radimo na nekom projektu. Hoće li nam biti jako važno kome će se pripisati zasluge za dobre ideje ili naporan rad? Hoće li to utjecati na našu suradnju? Ako se nađeš u nekoj od opisanih situacija, prisjeti se da onaj “tko je ponizan, stječe čast” (Izr. 29:23).

11. Kako bismo trebali reagirati na pohvalu i zašto?

11 Nadglednici i oni koji teže za tom službom također trebaju paziti da ne traže “slavu od ljudi” (1. Tim. 3:1; 1. Sol. 2:6). Kako treba reagirati brat kojega je netko iskreno pohvalio za dobro obavljeni posao? Sigurno neće sebi podići spomenik, kao što je to učinio kralj Šaul (1. Sam. 15:12). No je li spreman priznati da sve što je postigao treba zahvaliti Jehovinoj nezasluženoj dobroti i da o Jehovinom blagoslovu i pomoći ovisi hoće li i u budućnosti uspješno izvršavati svoje zadatke? (1. Petr. 4:11). Ono što osjećamo kad nas drugi hvale pokazuje za kojom vrstom slave težimo (Izr. 27:21).

“ŽELITE POSTUPATI PO ŽELJAMA SVOJEGA OCA”

12. Zašto neki Židovi nisu slušali Isusa?

12 I neispravne želje mogu nas spriječiti da steknemo slavu koju daje Bog. Moglo bi se dogoditi da zbog njih uopće ne želimo čuti istinu. (Pročitaj Ivana 8:43-47.) Isus je rekao nekim Židovima da ne slušaju ono što im je govorio zato što žele “postupati po željama svojega oca”, Đavla.

13, 14. (a) Što su znanstvenici otkrili o ljudskom mozgu i govoru? (b) O čemu ovisi koga ćemo slušati?

13 Ponekad čujemo samo ono što želimo čuti (2. Petr. 3:5). Jehova nas je stvorio sa zadivljujućom sposobnosti da ignoriramo zvukove koje ne želimo čuti. Zastani načas i obrati pažnju na različite zvukove koje čuješ u ovom trenutku. Vjerojatno mnoge od njih dosad nisi zapažao. Naime, limbički sustav u mozgu omogućava nam da se usredotočimo na jednu stvar, a da istovremeno čujemo druge zvukove. No znanstvenici su otkrili da je znatno teže istodobno slušati više ljudskih glasova. To znači da ne možemo istovremeno slušati dvije osobe te da moramo odlučiti  kojoj ćemo obratiti pažnju. Slušat ćemo onu osobu koju želimo čuti. Židovi koji su htjeli postupati po željama svog oca Đavla nisu slušali Isusa.

14 Biblija kaže da nas, slikovito govoreći, i mudrost i ludost pokušavaju nagovoriti da ih slušamo (Izr. 9:1-5, 13-17). Stoga moramo odlučiti koga ćemo slušati. Naša odluka ovisi o tome kome želimo ugoditi. Isusove ovce slušaju njegov glas i idu za njim (Ivan 10:16, 27). One su “na strani istine” (Ivan 18:37). One “ne poznaju glas stranaca” (Ivan 10:5). Takve ponizne osobe stječu slavu koja dolazi od Boga (Izr. 3:13, 16; 8:1, 18).

NEVOLJE SU “SLAVA VAŠA”

15. U kom su smislu Pavlove nevolje bile “slava” drugima?

15 Budemo li ustrajno vršili Jehovinu volju, pomoći ćemo drugima da stječu slavu koja dolazi od Boga. U vezi s tim Pavao je napisao skupštini u Efezu: “Zato vas molim da ne klonete zbog mojih nevolja koje radi vas podnosim, jer su one slava vaša” (Efež. 3:13). U kom su smislu Pavlove nevolje bile Efežanima “slava”? Time što im je služio unatoč nevoljama, Pavao je pokazao Efežanima da je služba Bogu nešto najvrednije za svakog kršćanina. Da Pavao nije izdržao sve te nevolje, svojim bi suvjernicima poslao poruku da njihov odnos s Jehovom te njihova služba i nada nemaju veliku vrijednost. Pavao je svojom ustrajnošću u službi pokazao da je kršćanstvo nešto vrlo važno i da je slijediti Krista vrijedno svake žrtve.

16. Što je Pavao doživio u Listri?

16 Razmisli o tome kako su Pavlova revnost i ustrajnost djelovale na učenike. U Djelima apostolskim 14:19, 20 stoji: “Iz Antiohije i Ikonija stigli su Židovi i pridobili mnoštvo, te su kamenovali Pavla i odvukli ga izvan grada [Listre], misleći da je mrtav. A kad su ga okružili učenici, on je ustao i ušao u grad. Sutradan je s Barnabom otišao u Derbu.” Zamisli, samo dan nakon što su ga Židovi gotovo ubili, Pavao je pješice krenuo na put dugačak 100 kilometara!

17, 18. (a) Kako je Timotej možda saznao za nevolje koje je Pavao doživio u Listri? (b) Kako je Pavlov primjer djelovao na Timoteja?

17 Je li Timotej bio među učenicima koji su Pavlu priskočili u pomoć? Iako Djela apostolska ne govore o tome, moguće je da je bio među njima. To se može zaključiti iz onoga što je Pavao napisao u svom drugom pismu Timoteju: “Ti si dobro upoznao moje učenje, moj način života, (...) ono što mi  se dogodilo u Antiohiji [bio je protjeran iz grada], u Ikoniju [gotovo je bio kamenovan], u Listri [bio je kamenovan], progonstva kakva sam podnio. Ali Gospodin me iz svega izbavio” (2. Tim. 3:10, 11; Djela 13:50; 14:5, 19).

18 Timotej se “dobro upoznao” s tim događajima i znao je koje je sve nevolje Pavao ustrajno podnosio. To je ostavilo snažan dojam na tog kršćanina. Kad je Pavao ponovno posjetio Listru, vidio je da je Timotej uzoran kršćanin o kojem su “dobro govorila braća u Listri i Ikoniju” (Djela 16:1, 2). Timotej se s vremenom osposobio za preuzimanje odgovornih zaduženja u skupštini (Filip. 2:19, 20; 1. Tim. 1:3).

19. Kako naša ustrajnost može djelovati na druge?

19 Budemo li ustrajno vršili Božju volju, i mi možemo dobro djelovati na druge, posebno na mlade. Naš im primjer može pomoći da postanu revni Božji sluge. Mladi nas promatraju i uče od nas u službi propovijedanja, ali uče i dok promatraju kako se nosimo s teškim životnim situacijama. Pavao je podnio sve nevolje koje su ga snašle da bi svi koji ostanu vjerni Bogu dobili “spasenje koje je u Kristu Isusu i vječnu slavu” (2. Tim. 2:10).

Mladi cijene ustrajnost starijih kršćana

20. Zašto trebamo tražiti slavu koja dolazi od Boga?

20 Ne bismo li onda trebali tražiti “slavu koja dolazi od jedinog Boga”? (Ivan 5:44; 7:18). Naravno da bismo trebali! (Pročitaj Rimljanima 2:6, 7.) Jehova daje vječni život onima koji “traže slavu i čast”. Osim toga, svojom “ustrajnošću u dobrim djelima” potičemo druge da ostanu čvrsti u istini i da dobiju vječni život. Stoga nemoj dopustiti da te išta spriječi u tome da stekneš slavu koju daje Bog!