Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  rujan 2012.

“Ne znate ni dan ni čas”

“Ne znate ni dan ni čas”

Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas! (MAT. 25:13)

1-3. (a) Koje nam dvije situacije pomažu razumjeti poruku Isusovih usporedbi? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

ZAMISLI da te jedan ugledni vladin dužnosnik zamolio da ga odvezeš na neki važan sastanak. No nekoliko minuta prije nego što si trebao krenuti po njega shvatio si da nemaš dovoljno goriva. Stoga si morao brzo otići na benzinsku crpku. Međutim, u međuvremenu je stigao dužnosnik. Tražio te, ali te nije mogao naći. Budući da nije mogao čekati, zamolio je nekoga drugog da ga odveze. Ubrzo si se vratio, ali shvatio si da je dužnosnik otišao bez tebe. Kako bi se osjećao?

2 Sada zamisli da si ti odgovoran za neki važan posao i da si izabrao trojicu sposobnih ljudi da obave taj posao. Objasnio si im što trebaju napraviti i svi su spremno prihvatili zaduženje koje si im dao. No kad si se nešto kasnije vratio, saznao si da su samo dvojica obavila svoj zadatak. Treći nije obavio posao, a da stvar bude još gora, počeo se izgovarati. Ustvari, nije čak ni pokušao izvršiti dobiveni zadatak. Kako bi se osjećao?

3 U svojim usporedbama o djevicama i o talentima Isus je koristio slične situacije da bi objasnio zašto će u vrijeme kraja neki pomazani kršćani biti vjerni i razboriti, a neki neće * (Mat. 25:1-30). Glavnu poruku svojih usporedbi istaknuo je riječima: “Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas!” (Mat. 25:13). Time je želio reći da njegovi učenici neće znati kada će on točno izvršiti Božju presudu nad Sotoninim svijetom. Isusov savjet da bdijemo vrijedi i za nas. Zašto je dobro da poslušamo taj savjet? Tko je dokazao da je spreman za spasenje? Što trebamo činiti da bismo i dalje bili duhovno budni?

 ZAŠTO JE DOBRO ŠTO NE ZNAMO DAN NI ČAS

4. Zašto ne trebamo znati kada će točno doći kraj da bismo bdjeli?

4 U nekim je situacijama jako važno znati koliko je sati da ne bismo kasnili. Naprimjer, nije dobro kasniti ako radimo u tvornici, imamo zakazan termin kod liječnika ili koristimo javni prijevoz. No ako netko gasi požar ili spašava nastradale u nekoj prirodnoj katastrofi, on ne smije stalno gledati na sat jer bi mu to odvlačilo pažnju i čak bi moglo biti opasno. U takvim je okolnostima puno važnije usredotočiti se na posao koji treba obaviti nego na to koliko je sati. Budući da je kraj ovog svijeta sve bliže, nikada nije bilo važnije propovijedati ljudima o tome što je sve Jehova poduzeo kako bismo se spasili. Da bi kršćani bdjeli, oni ne trebaju znati kada će točno doći kraj. Ustvari, postoji najmanje pet razloga zašto je dobro što ne znamo točan dan ni čas kada će doći kraj.

5. Kako to što ne znamo kada će doći kraj otkriva što nam je u srcu?

5 Kao prvo, to što ne znamo kada će doći kraj omogućava nam da pokažemo što nam je doista u srcu. Ustvari, Jehova nam na taj način ukazuje čast jer nam dopušta da sami odlučimo hoćemo li mu biti vjerni. Iako jako želimo preživjeti kraj ovoga svijeta, mi služimo Jehovi zato što ga ljubimo, a ne samo zato da dobijemo život. (Pročitaj Psalam 37:4.) Mi uživamo vršiti njegovu volju i svjesni smo da nas on uči da činimo ono što je za naše dobro (Iza. 48:17). Uvjereni smo da Božje zapovijedi nisu teške (1. Ivan. 5:3).

6. Kako se Bog osjeća kad mu služimo iz ljubavi i zašto to tako utječe na njega?

6 Kao drugo, to što ne znamo dan ni čas omogućava nam da obradujemo Jehovino srce. Ako Jehovi služimo iz ljubavi, a ne zato što znamo da je kraj blizu ili samo zato da dobijemo nagradu, pomažemo mu da odgovori na neosnovane optužbe svog protivnika Sotone (Job 2:4, 5; pročitaj Mudre izreke 27:11). Kad vidimo koliko je boli i tuge izazvao Đavo, spremni smo poduprijeti Jehovu kao Vrhovnog Vladara i odbaciti Sotoninu zlu vlast.

7. Zašto je po tvom mišljenju dobro biti samopožrtvovan?

7 Kao treće, to što služimo Jehovi iako ne znamo kada će točno doći kraj pomaže nam da budemo samopožrtvovni. I neki koji ne poznaju Boga vjeruju da ovaj svijet ne može još dugo potrajati. Budući da se boje da svijetu predstoji neka kataklizma, oni se vode geslom: “Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti” (1. Kor. 15:32). Za razliku od njih, mi se ne bojimo. Ne odvajamo se od drugih i ne mislimo samo na sebe (Izr. 18:1). Umjesto toga, odričemo se sebe te koristimo svoje vrijeme, snagu i sve drugo što imamo da bismo propovijedali dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. (Pročitaj Mateja 16:24.) Sretni smo što možemo služiti Bogu, a naročito što možemo pomagati drugima da ga upoznaju.

8. Koji biblijski primjer pokazuje zašto se trebamo više oslanjati na Jehovu i njegovu Riječ?

8 Kao četvrto, to što ne znamo dan ni čas kada će doći kraj pomaže nam da se više oslanjamo na Jehovu i spremnije primjenjujemo njegovu Riječ. Kao nesavršeni ljudi skloni smo oslanjati se na sebe. Pavao je opomenuo sve kršćane: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” Kratko prije nego što je Jošua uveo Božji narod u Obećanu zemlju, 23 000 Izraelaca izgubilo je Jehovinu naklonost i poginulo. Pavao je u vezi s tim napisao: “Sve im se to događalo za primjer i napisano je za upozorenje nama, koji  živimo na kraju ovoga poretka” (1. Kor. 10:8, 11, 12).

9. Kako nam kušnje pomažu da postanemo bolji kršćani i da se još više približimo Bogu?

9 Kao peto, dobro je što ne znamo kada će doći kraj zato što nam nevolje kroz koje prolazimo pomažu da postanemo bolji kršćani. (Pročitaj Psalam 119:71.) U posljednjim danima ovoga svijeta doista vladaju “naročito teška vremena” (2. Tim. 3:1-5). Budući da nas mnogi ljudi u Sotoninom svijetu mrze, možda doživljavamo progonstva zbog svoje vjere (Ivan 15:19; 16:2). No kao što vatra može pročistiti metal, tako i kušnje mogu ojačati našu vjeru. Ako smo tijekom kušnji ponizni i prihvaćamo Božje vodstvo, nećemo odustati od služenja Bogu. Naprotiv, tada će naš odnos s Jehovom postati prisniji nego što smo to ikad mogli zamisliti (Jak. 1:2-4; 4:8).

10. Kada nam vrijeme brzo prolazi?

10 Nekad nam se čini da vrijeme prolazi sporo, a nekad brzo. Ako smo zaposleni i ne gledamo stalno na sat, vrijeme nam proleti. Slično tome, ako smo se posvetili zanimljivom zadatku koji nam je dao Jehova, kraj može doći prije nego što mislimo. U tome nam odličan primjer pruža većina pomazanika. U nastavku ćemo se kratko osvrnuti na događaje koji su se zbili nakon što je Isus 1914. bio postavljen za Kralja i vidjet ćemo da su neki pomazanici spremno dočekali te događaje, dok drugi nisu.

POMAZANICI POKAZUJU DA SU SPREMNI

11. Zašto su neki pomazanici nakon 1914. zaključili da Gospodin kasni?

11 Prisjetimo se Isusovih usporedbi o djevicama i o talentima. Da su djevice i robovi iz tih usporedbi znali kada će doći mladoženja odnosno gospodar, ne bi trebali bdjeti. No oni to nisu znali, pa su u svakom trenutku morali biti spremni za njegov dolazak. Pomazanici su desetljećima očekivali da će se 1914. dogoditi nešto značajno, ali nisu jasno razumjeli što. Kad se njihova očekivanja nisu ispunila, moglo im se činiti da Mladoženja kasni. Jedan je brat kasnije rekao: “Mnogi od nas najozbiljnije su vjerovali da će prvog tjedna u listopadu [1914.] otići na nebo.”

12. Kako su pomazanici pokazali da su vjerni i razboriti?

12 Zamisli samo kako su razočarana mogla biti braća koja su očekivala kraj, a on nije došao! Osim toga, tijekom Prvog svjetskog rata doživljavali su protivljenje. Uslijedilo je razdoblje u kojem je gotovo zamrlo njihovo djelovanje. Bilo je to kao da su pomazanici zaspali. No 1919. došlo je vrijeme da se probude. Isus je došao u Božji duhovni hram da izvrši pregledavanje. No neki se pomazanici nisu pokazali vjernima, pa su zbog toga izgubili čast da i dalje surađuju s Kraljem (Mat. 25:16). Bilo je to kao da se, poput ludih djevica, nisu na vrijeme snabdjeli dovoljnom količinom duhovnog ulja. Osim toga, nisu bili spremni žrtvovati se za Kraljevstvo, i tako su nalikovali lijenom robu iz Isusove usporedbe. Međutim, većina pomazanika pokazala je da ima čvrstu vjeru te da svim srcem želi služiti svom Gospodaru čak i tijekom teških ratnih godina.

13. Koje je osobine vjerni rob pokazivao nakon 1914. i koje osobine danas pokazuje?

13 U Stražarskoj kuli od 1. veljače 1916. objavljena je sljedeća važna izjava: “Braćo, oni među nama koji imaju ispravno gledište o Bogu nisu razočarani nijednom njegovom odlukom. Mi nismo željeli da se vrši naša volja i zato, kad smo shvatili da imamo kriva očekivanja u vezi s listopadom 1914, bili smo sretni što Gospodin nije promijenio svoj  plan kako bi nama udovoljio. Nismo željeli da on to učini. Mi samo želimo razumjeti njegove planove i naume.” Gospodinove pomazanike i danas krase takva poniznost i odanost. Oni ne tvrde da su nadahnuti Božjim duhom, nego samo žele izvršiti zadatak koji im je Gospodin Isus povjerio dok su na Zemlji. “Veliko mnoštvo” “drugih ovaca”, odnosno kršćani koji imaju zemaljsku nadu, nastoje pokazivati istu takvu budnost i revnost (Otkr. 7:9; Ivan 10:16).

DRUGE OVCE POKAZUJU DA SU SPREMNE

Potrudi se doći do duhovne hrane i kad se nalaziš u teškim situacijama

14. Zašto se trebamo čvrsto držati vjernog i razboritog roba preko kojeg Bog daje duhovnu hranu svom narodu?

14 Poput pomazanih kršćana, budni pripadnici velikog mnoštva čvrsto se drže vjernog i razboritog roba preko kojeg Bog daje duhovnu hranu svom narodu. Zbog toga se može reći da i veliko mnoštvo obnavlja svoje zalihe duhovnog ulja uz pomoć Božje Riječi i Božjeg duha. (Pročitaj Psalam 119:130; Ivana 16:13.) Tako jačaju svoju vjeru, pa su i oni spremni za Kristov povratak te imaju snage ostati vjerni Bogu čak i u najtežim kušnjama. Naprimjer, u jednom nacističkom kažnjeničkom logoru braća su u početku imala samo jednu Bibliju. Zato su se molili da dobiju više duhovne hrane. Ubrzo nakon toga saznali su da je jedan brat koji je tek bio došao u logor uspio u svojoj drvenoj nozi kradomice unijeti nekoliko brojeva Stražarske kule. Jedan od preživjelih, pomazani kršćanin Ernst Wauer, kasnije je rekao: “Jehova nam je na zadivljujuć način pomogao da zapamtimo ohrabrujuće misli iz članaka.” Potom je dodao: “Danas je tako lako doći do duhovne hrane, no da li je uvijek cijenimo? Siguran sam da će Jehova bogato blagosloviti one koji se uzdaju u njega, ostaju mu vjerni i hrane se s njegovog stola.”

15, 16. Kako je jedan bračni par bio blagoslovljen zbog svoje revnosti i što učiš iz takvih iskustava?

15 Druge ovce marljivo izvršavaju djelo koje im je Gospodar povjerio, i tako pružaju podršku Kristovoj braći (Mat. 25:40). Za razliku od zlog i lijenog roba iz Isusove usporedbe, oni su spremni žrtvovati se i svojski se trude da im Kraljevstvo bude najvažnije u životu. Naprimjer, kad su braća upitala Jona i njegovu  ženu Masako bi li se preselili u Keniju kako bi propovijedali Kinezima koji ondje žive, njih dvoje u početku nisu bili sigurni trebaju li to učiniti. No nakon što su pod molitvom razmislili o svojim okolnostima, odlučili su preseliti se.

16 Jehova ih je bogato blagoslovio zbog njihovog truda. “Ovdje je pravi užitak propovijedati”, rekli su. Započeli su sedam biblijskih tečajeva i doživjeli još mnoga lijepa iskustva. “Svaki dan zahvaljujemo Jehovi što nam je omogućio da služimo u ovoj zemlji”, rekli su Jon i Masako. Naravno, i mnoga druga braća i sestre svojim odlukama pokazuju da se žele potpuno posvetiti Božjoj službi bez obzira na to kada će doći kraj. Sjetimo se tisuća objavitelja koji su završili Gilead i započeli s misionarskom službom. Zašto ne bi pročitao članak “Dajemo sve od sebe!”, koji je objavljen u Stražarskoj kuli od 15. listopada 2001, i tako se barem djelomično upoznao s tom posebnom službom? Dok budeš čitao zanimljiv izvještaj o tome kako izgleda jedan dan u misionarskoj službi, razmisli kako bi i ti mogao povećati svoju službu. Tako bi slavio Jehovu i doživio veliku radost.

I TI BUDI BUDAN

Vrijeme nam brzo prolazi ako smo zaokupljeni kršćanskim aktivnostima

17. Zašto možemo reći da je za nas blagoslov to što ne znamo dan ni čas kada će doći kraj?

17 Dakle, to što ne znamo točan dan ni čas kada će doći kraj ovog svijeta zapravo je blagoslov za nas. Mi nismo ogorčeni ni razočarani, nego smo zaokupljeni vršenjem Jehovine volje, i to nas još više približava našem Ocu koji nas iskreno ljubi. Slikovito govoreći, mi držimo ruku na plugu i ne dozvoljavamo da nam išta odvlači pažnju od onog što radimo, pa stoga osjećamo veliku radost dok izvršavamo zadatak koji nam je povjerio naš Gospodar (Luka 9:62).

18. Zašto ne smijemo dozvoliti da naša vjera oslabi?

18 Sve smo bliže Božjem danu suda. Nitko od nas ne želi razočarati Jehovu ni Isusa. Oni su nam povjerili izuzetno važan zadatak koji trebamo izvršiti u ovim posljednjim danima. Sigurno cijenimo to što nam ukazuju toliko povjerenje! (Pročitaj 1. Timoteju 1:12.)

19. Kako možemo spremno dočekati Jehovin dan?

19 Bez obzira na to nadamo li se životu na nebu ili na Zemlji, ustrajno izvršavajmo zadatak koji smo dobili od Boga — revno propovijedajmo i činimo učenike. Još uvijek ne znamo točan dan ni čas kada će doći Jehovin dan, a to zapravo ni ne trebamo znati. Mi ga možemo spremno dočekati, a to ćemo i učiniti! (Mat. 24:36, 44). Uvjereni smo da se nećemo razočarati ako se potpuno uzdamo u Jehovu i ako njegovo Kraljevstvo smatramo najvažnijim u životu (Rim. 10:11).

^ odl. 3 Vidi Stražarsku kulu od 1. ožujka 2004, stranice 14-18.