Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Prvi kršćani i Mojsijev zakon

Prvi kršćani i Mojsijev zakon

“Zakon je postao naš odgajatelj koji vodi do Krista” (GALAĆANIMA 3:24).

1, 2. Navedi određene koristi koje su imali Izraelci koji su se pomno držali Mojsijevog zakona.

GODINE 1513. pr. n. e. Jehova je Izraelcima dao skup zakona. Rekao je tom narodu da će biti blagoslovljen i da će imati sretan i ispunjen život ako bude slušao njegov glas (2. Mojsijeva 19:5, 6).

2 Taj kodeks Zakona, nazvan Mojsijev zakon, ili samo “Zakon”, bio je ‘svet, pravedan i dobar’ (Rimljanima 7:12). Poticao je na hvalevrijedne osobine kao što su dobrota, poštenje, čestitost i dobrosusjedski odnosi (2. Mojsijeva 23:4, 5; 3. Mojsijeva 19:14; 5. Mojsijeva 15:13-15; 22:10, 22). Zakon je također tražio od Židova da ljube jedni druge (3. Mojsijeva 19:18). Osim toga, nisu se smjeli družiti ni stupiti u brak s ne-Židovima koji nisu bili pod Zakonom (5. Mojsijeva 7:3, 4). Poput ‘zida’ koji je odjeljivao Židove od ne-Židova, Mojsijev zakon čuvao je Božji narod da se ne onečisti razmišljanjem i običajima pogana (Efežanima 2:14, 15; Ivan 18:28).

3. Zašto je dan Zakon ako ga se nitko nije mogao savršeno držati?

3 No čak ni najsavjesniji Židovi nisu se mogli savršeno držati Božjeg Zakona. Je li Jehova očekivao previše od njih? Nije. Jedan od razloga zašto je Zakon dan Izraelu bio je da ‘prijestupe učini očitima’ (Galaćanima 3:19). Zakon je iskrenim Židovima pomagao da budu svjesni toga da im je hitno potreban Otkupitelj. Kad je on došao, vjerni su se Židovi radovali. Njihovo izbavljenje od prokletstva grijeha i smrti bilo je blizu! (Ivan 1:29).

4. Na koji je način Zakon bio “odgajatelj koji vodi do Krista”?

 4 Mojsijev zakon trebao je biti na snazi samo privremeno. Pišući sukršćanima, apostol Pavao je rekao da je on “odgajatelj koji vodi do Krista” (Galaćanima 3:24). Odgajatelj je u drevno doba išao s djecom od kuće do škole i natrag. On obično nije bio učitelj, već je vodio djecu do učitelja. Slično tome, Mojsijev zakon trebao je voditi bogobojazne Židove do Krista. Isus je obećao da će biti sa svojim sljedbenicima “u sve dane do završetka sustava stvari” (Matej 28:20). Stoga nakon što je osnovana kršćanska skupština, “odgajatelj”, a to je Zakon, više nije služio nikakvoj svrsi (Rimljanima 10:4; Galaćanima 3:25). No neki židovski kršćani nisu odmah shvatili tu važnu činjenicu. Zbog toga su nastavili slijediti neke propise iz Zakona čak i nakon Isusovog uskrsnuća. No drugi su promijenili svoje mišljenje. Time su nama danas dali dobar primjer. Da vidimo u kom smislu.

Upečatljiva promjena u kršćanskom učenju

5. Koje je upute Petar dobio u viziji, i zašto je bio zaprepašten?

5 Godine 36. n. e. apostol Petar dobio je posebnu viziju. Tada mu je glas s neba zapovjedio da zakolje i pojede ptice i druge životinje koje se prema Zakonu smatralo nečistima. Petar je bio zaprepašten! Nikada nije “jeo ništa okaljano i nečisto”. No glas mu je rekao: “Prestani zvati okaljanim ono što je Bog očistio” (Djela apostolska 10:9-15). Umjesto da se kruto držao Zakona, Petar je promijenio svoje mišljenje. To ga je dovelo do zadivljujućeg zaključka u vezi s Božjim naumima.

6, 7. Što je Petru pomoglo da shvati da može propovijedati ne-Židovima, i do kojih je još zaključaka vjerojatno došao?

6 Evo što se dogodilo. Tri su čovjeka došla do kuće u kojoj je bio Petar da ga pozovu da ide s njima u dom bogobojaznog neobrezanog ne-Židova imenom Kornelije. Petar ih je pozvao k sebi i ugostio. Budući da je razumio značenje vizije koju je dobio, Petar je sljedeći dan otišao s njima u Kornelijev dom. Tamo je dao temeljito svjedočanstvo o Isusu Kristu. Tada je rekao: “Sada zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno.” Nije samo Kornelije pokazao vjeru u Isusa nego i njegovi rođaci te prisni prijatelji, pa je “sveti duh (...) sišao na sve koji su slušali tu riječ”. Petar je znao da je Jehova vodio tu stvar te im je “zapovjedio da se krste u ime Isusa Krista” (Djela apostolska 10:17-48).

7 Što je Petru pomoglo da dođe do zaključka kako ne-Židovi koji nisu pod Mojsijevim zakonom mogu postati sljedbenici Isusa Krista? Znao je uočavati važne duhovne istine. Budući da je Bog pokazao da priznaje neobrezane ne-Židove tako što je izlio svoj duh na njih, Petar je na temelju toga shvatio da ih se može krstiti. Petar je istovremeno očito bio svjestan da Bog ne smatra kako je držanje Mojsijevog zakona preduvjet za krštenje ne-židovskih kršćana. Da si živio u to vrijeme, da li bi poput Petra bio spreman promijeniti svoje mišljenje?

Neki i dalje slijede ‘odgajatelja’

8. Koji su stav o obrezanju suprotan Petrovom promicali neki kršćani koji su živjeli u Jeruzalemu, i zašto?

8 Nakon što je napustio Kornelijev dom, Petar je otišao u Jeruzalem. Vijest da su neobrezani ne-Židovi “primili Božju riječ” stigla je do tamošnje skupštine, pa su neki židovski učenici bili uznemireni zbog toga (Djela apostolska 11:1-3). Mada su priznali da ne-Židovi mogu postati Isusovi sljedbenici, “pobornici obrezanja” uporno su tvrdili da se ljudi koji su pripadnici ne-židovskih  naroda moraju držati Zakona ako žele biti spašeni. S druge strane, u područjima gdje je bilo najviše ne-Židova, a malo židovskih kršćana, nije se pravilo sporno pitanje oko obrezanja. Otprilike 13 godina zagovaralo se ta dva gledišta (1. Korinćanima 1:10). Bio je to sigurno pravi ispit za prve kršćane — naročito za ne-Židove koji su se nalazili u područjima gdje su živjeli pretežno Židovi!

9. Zašto je bilo jako važno da se riješi pitanje obrezanja?

9 Vrhunac svega bio je kad su 49. n. e. kršćani iz Jeruzalema došli u Sirijsku Antiohiju gdje je Pavao propovijedao i počeli učiti da se ne-Židovi koji su se obratili na kršćanstvo moraju obrezati jer to zahtijeva Zakon. Nastala je nemala raspra i prepiranje Pavla i Barnabe s njima. Da se to pitanje nije riješilo, neki bi se kršćani, bilo židovskog bilo ne-židovskog porijekla, sigurno spotakli. Zato je dogovoreno da Pavao i još neki odu u Jeruzalem i zamole kršćansko vodeće tijelo da jednom za sva vremena riješi to pitanje (Djela apostolska 15:1, 2, 24).

Mišljenja se razilaze — potom jedinstvo!

10. Koje je činjenice vodeće tijelo razmotrilo prije nego što je donijelo odluku o ne-Židovima?

10 Na sastanku na kojem su se sakupili neki su očito govorili u prilog obrezanju dok su drugi zagovarali suprotno mišljenje. No nisu se vodili emocijama. Nakon duge prepirke apostoli Petar i Pavao spomenuli su koje je znakove Jehova učinio među neobrezanima. Rekli su da je Bog izlio sveti duh na neobrezane ne-Židove. Ustvari, upitali su: ‘Može li kršćanska skupština s pravom odbaciti one koje je Bog prihvatio?’ Nakon toga je učenik Jakov pročitao jedan odlomak iz Pisma koji je svim prisutnima pomogao da shvate što je Jehovina volja po tom pitanju (Djela apostolska 15:4-17).

11. Koji faktor nije utjecao na odluku o obrezanju, i što pokazuje da je Jehova blagoslovio tu odluku?

11 U tom je trenutku sva pažnja bila usmjerena na vodeće tijelo. Je li njihovo židovsko porijeklo utjecalo na njihovu odluku tako da su dali prednost obrezanju? Nije. Ti vjerni muževi bili su odlučni držati se onoga što stoji u Pismima i slijediti vodstvo Božjeg svetog duha. Vodeće tijelo saslušalo je sve što se imalo reći u vezi s tim i potom se jednoglasno složilo da se ne-židovski kršćani ne trebaju obrezivati niti se držati Mojsijevog zakona. Kad su braća čula što je odlučeno, radovala su se, a broj skupština je “rastao iz dana u dan”. Kršćani koji su se podložili jasnom teokratskom vodstvu dobili su pouzdan, na Pismu utemeljen odgovor  (Djela apostolska 15:19-23, 28, 29; 16:1-5). Pa ipak, trebalo je odgovoriti na još jedno važno pitanje.

Što je sa židovskim kršćanima?

12. Koje je pitanje ostalo neriješeno?

12 Vodeće tijelo jasno je dalo do znanja da ne-židovski kršćani ne trebaju biti obrezani. Ali što je bilo sa židovskim kršćanima? Odluka vodećeg tijela nije se baš doticala tog dijela pitanja.

13. Zašto je bilo neispravno tvrditi da je držanje Mojsijevog zakona neophodno za spasenje?

13 Neki židovski kršćani koji su ‘revnovali za Zakon’ i dalje su obrezivali svoju djecu i slijedili određene propise iz Zakona (Djela apostolska 21:20). Drugi su išli još i dalje tako što su čak inzistirali na tome da se židovski kršćani drže Zakona ako žele biti spašeni. To nipošto nije bilo ispravno. Naprimjer, zar bi bilo u redu da kršćani prinose životinjske žrtve za oproštenje grijeha? Kristova je žrtva takve prinose učinila zastarjelim. Što je s propisom iz Zakona da Židovi izbjegavaju blisko druženje s ne-Židovima? Revnim bi kršćanskim evangelizatorima bilo jako teško držati se tih ograničenja i istovremeno izvršavati zadatak da uče ne-Židove svemu što je Isus naučavao  (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8; 10:28). * Ne postoji dokaz da je to pitanje razjašnjeno na nekom sastanku vodećeg tijela. Pa ipak, skupština nije ostavljena bez ikakve pomoći.

14. Koje je objašnjenje o Zakonu dao Pavao u svojim nadahnutim pismima?

14 Upute koje su dobili nije bilo pismo vodećeg tijela, već nova nadahnuta pisma koja su napisali apostoli. Naprimjer, apostol Pavao poslao je snažnu poruku Židovima i ne-Židovima koji su živjeli u Rimu. U pismu koje im je uputio objasnio je da je pravi Židov “onaj koji je to iznutra, i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu” (Rimljanima 2:28, 29). U istom tom pismu Pavao je koristio jednu usporedbu kako bi dokazao da kršćani više nisu pod Zakonom. Rekao je da žena ne može biti udata za dva čovjeka u isto vrijeme. Međutim, ako joj muž umre, slobodna je ponovno se udati. Pavao je ukazao na značenje usporedbe objasnivši da pomazani kršćani ne mogu biti podložni Mojsijevom zakonu i pripadati Kristu u isto vrijeme. Oni moraju biti ‘usmrćeni s obzirom na Zakon’ kako bi bili ujedinjeni s Kristom (Rimljanima 7:1-5).

 Nakon dugo vremena shvaćaju smisao

15, 16. Zašto neki židovski kršćani nisu shvatili svrhu Zakona, i kako to pokazuje da je važno ostati duhovno budan?

15 Pavlovi zaključci o Zakonu bili su neosporivi. Kako to da onda neki židovski kršćani nisu shvatili poantu? Jedan od razloga je taj što nisu znali uočiti važne duhovne stvari. Naprimjer, nisu uzimali jaku duhovnu hranu (Hebrejima 5:11-14). Isto tako, bili su neredoviti na kršćanskim sastancima (Hebrejima 10:23-25). Daljnji razlog zašto neki nisu shvatili poantu možda je bio povezan s prirodom samog Zakona. Zakon je bio usredotočen na stvari koje se moglo vidjeti, osjetiti i dodirnuti, kao što su hram i svećenstvo. Onome tko nije bio dovoljno duhovan bilo je lakše prihvatiti Zakon, nego dublja načela kršćanstva, koja su se temeljila na stvarnosti, iako nevidljivoj (2. Korinćanima 4:18).

16 Pavao je u svom pismu Galaćanima naveo još jedan razlog zašto su se neki koji su se izjašnjavali kao kršćani gorljivo držali Zakona. Objasnio je da su ti ljudi željeli da ih se smatra uglednima, članovima glavne religije. Umjesto da su se razlikovali od drugih, bili su spremni na gotovo svaki kompromis da bi se uklopili u društvo. Više im je bilo stalo do toga da steknu odobravanje ljudi nego Boga (Galaćanima 6:12).

17. Kada je postalo savršeno jasno kako treba gledati na Zakon?

17 Razboriti kršćani koji su temeljito proučavali od Boga nadahnute zapise Pavla i drugih došli su do ispravnih zaključaka o Zakonu. Međutim, tek su 70. n. e. svi židovski kršćani kristalno jasno shvatili kako treba gledati na Mojsijev zakon. Do toga je došlo kada je Bog dozvolio da Jeruzalem, njegov hram i zapisi u vezi s njegovim svećenicima budu uništeni. Tako više nitko nije mogao slijediti sve propise Zakona.

Pouka za nas danas

18, 19. (a) Koji stav moramo usvojiti, a koji izbjegavati, da bismo ostali duhovno zdravi? (b) Što nas Pavlov primjer uči o slijeđenju uputa koje dobivamo od odgovorne braće? (Vidi okvir na 24. stranici.)

18 Nakon što smo razmotrili ove događaje koji su se davno odigrali, možda se pitaš: ‘Kako bih reagirao na sve veće otkrivanje Božje volje da sam živio u to vrijeme? Da li bih se kruto držao tradicije? Ili bih strpljivo čekao da bude razjašnjeno točno objašnjenje? A kad bi do toga došlo, da li bih ga rado prihvatio?’

19 Naravno, ne možemo biti sigurni kako bismo reagirali da smo tada živjeli. No možemo se pitati: ‘Kako reagiram kada u današnje vrijeme stigne objašnjenje u vezi s ispravnim razumijevanjem Biblije? (Matej 24:45). Kad dobijemo biblijske upute, da li ih primjenjujem držeći se duha zakona, a ne samo slova zakona? (1. Korinćanima 14:20). Da li strpljivo čekam na Jehovu kad se čini da odgovori na neka pitanja sporo dolaze?’ Važno je da uzimamo duhovnu hranu koja nam danas stoji na raspolaganju kako ‘nikada ne bismo bili odvučeni’ (Hebrejima 2:1). Kad Jehova pruža vodstvo putem svoje Riječi, svog duha i svoje zemaljske organizacije, pažljivo slušajmo. Ako to činimo, Jehova će nas blagosloviti vječnim životom koji će nam pružiti radost i imati pravi smisao.

^ odl. 13 Kad je Petar posjetio Sirijsku Antiohiju uživao je u prisnom druženju s ne-židovskim vjernicima. Međutim, kad su židovski kršćani došli iz Jeruzalema, Petar se ‘počeo povlačiti i odvajati, u strahu od onih iz obrezanja’. Možemo zamisliti koliko su bili povrijeđeni ne-Židovi koji su se obratili na kršćanstvo kad taj ugledni apostol nije želio jesti s njima (Galaćanima 2:11-13).

[Slika na stranicama 22 i 23]

Kršćani su dosta godina imali različito mišljenje o Mojsijevom zakonu