Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  veljača 2016.

Ugledaj se na Jehovine bliske prijatelje

Ugledaj se na Jehovine bliske prijatelje

Jehova je prisan s onima koji ga se boje (PSAL. 25:14)

PJESME: 106, 118

1-3. (a) Zašto možemo biti uvjereni u to da možemo postati Božji prijatelji? (b) O kojim će osobama biti riječi u ovom članku?

U BIBLIJI se triput spominje da je Abraham bio Božji prijatelj (2. Ljet. 20:7, bilješka; Iza. 41:8; Jak. 2:23). Ustvari, taj je bogobojazni čovjek jedina osoba za koju se u Bibliji koristi taj izraz. Trebamo li stoga pretpostaviti da je on bio jedini čovjek u povijesti koji je postao Jehovin prijatelj? Ne trebamo, jer nam Biblija otkriva da svatko od nas može biti Božji prijatelj.

2 U Božjoj Riječi zapisano je mnoštvo izvještaja o muškarcima i ženama koji su se bojali Jehove, vjerno mu služili, uzdali se u njega i postali njegovi bliski prijatelji. (Pročitaj Psalam 25:14.) Apostol Pavao jednom je prilikom spomenuo velik “oblak svjedoka” (Hebr. 12:1). Ti su se ljudi po mnogočemu razlikovali, no svi su oni nedvojbeno bili Božji prijatelji.

3 Razmotrimo sada neke pojedinosti o tri Jehovina bliska prijatelja o kojima govori njegova Riječ. To su: (1) Ruta, vjerna mlada udovica iz Moaba, (2) Ezekija, pravedni kralj Jude, i (3) Marija, ponizna Isusova majka. Što možemo naučiti od njih kad je riječ o razvijanju prijateljstva s Bogom?

 POKAZALA JE VJERNU LJUBAV

4, 5. Pred kakvom se važnom odlukom našla Ruta i zašto joj nije bilo lako donijeti odluku u toj situaciji? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

4 Trima udovicama — Naomi i njenim snahama Ruti i Orpi — odjeća je vijorila na vjetru dok su hodale putem koji se protezao preko moapskih ravnica. U jednom trenutku Orpa je odlučila vratiti se u svoj dom u Moabu. No Naomi je čvrsto odlučila nastaviti put prema svojoj domovini, Izraelu. Ruta se tada našla pred možda najvažnijom odlukom u životu. Trebala je odlučiti hoće li se vratiti svom narodu u Moab ili će ostati sa svojom svekrvom Naomi i otići u Betlehem (Ruta 1:1-8, 14).

5 Ruta je mogla naći puno razloga za to da se vrati u Moab. Ondje je živjela njena obitelj — njena majka i rođaci koji bi tu mladu udovicu primili pod svoj krov i brinuli se za nju. Moab je bio njena domovina. Ljudi koji su ondje živjeli bili su njeni sunarodnjaci te je dobro poznavala njihov jezik i način života. Naomi joj nije mogla obećati da će joj u Betlehemu biti kao kod kuće. Ustvari, ona je savjetovala Ruti da ostane u Moabu. Naomi se bojala da svojim snahama neće moći pronaći ni muževe ni dom. Što je Ruta učinila? Zapazi da se Orpa vratila “narodu svojemu i bogovima svojim” (Ruta 1:9-15). Da li se i Ruta željela vratiti lažnim bogovima koje su štovali njeni sunarodnjaci? Nije.

6. (a) Koju je mudru odluku donijela Ruta? (b) Zašto je Boaz rekao da je Ruta potražila utočište pod Jehovinim krilima?

6 Ruta je za Jehovu Boga vjerojatno saznala od svog pokojnog muža ili od Naomi. Jehova nije bio poput moapskih bogova. Ruta je znala da Jehova zaslužuje da ga ona voli i štuje. No to nije bilo dovoljno samo znati. Ruta je trebala odlučiti kome će služiti. Je li izabrala Jehovu? Ruta je donijela mudru odluku. Svojoj je svekrvi rekla: “Tvoj će narod biti moj narod i tvoj Bog moj Bog” (Ruta 1:16). Doista je dirljivo razmišljati o tome koliko je Ruta voljela Naomi, no puno je važnije bilo to što je voljela Jehovu. Boaz je kasnije pohvalio Rutu zbog toga što je potražila utočište “pod krilima” Jehove Boga. (Pročitaj Rutu 2:12.) Njegove nas riječi možda asociraju na ptića koji traži utočište pod krilima svog moćnog i brižnog roditelja (Psal. 36:7; 91:1-4). Jehova je Ruti postao upravo takav roditelj. Nagradio ju je zbog njene vjere te ona nikad nije imala razloga požaliti zbog odluke koju je donijela.

7. Što može pomoći nekome tko oklijeva predati se Jehovi?

7 Mnogi ljudi uče o Jehovi, ali ustručavaju se potražiti utočište kod njega — ustručavaju se postati njegovi predani i kršteni sluge. Ako oklijevaš predati se Jehovi, jesi li se zapitao zašto oklijevaš? Svaki čovjek služi nekom bogu (Još. 24:15). Zašto ne potražiš utočište kod jedinog Boga kojem vrijedi služiti? Predanje Jehovi izvanredan je način da mu pokažeš kako vjeruješ u njega. On će ti pomoći da živiš u skladu sa svojim predanjem i da prebrodiš sve poteškoće koje te mogu snaći u životu. Bog je tako pomogao i Ruti.

“ČVRSTO SE DRŽAO JEHOVE” UNATOČ LOŠEM PRIMJERU DRUGIH

8. U kakvoj je sredini Ezekija odrastao?

8 Za razliku od Rute, Ezekija se rodio u narodu čiji su pripadnici bili predani Jehovini sluge. No nisu svi Izraelci živjeli u skladu sa svojim predanjem. Među njima je bio i Ezekijin otac, kralj Ahaz, koji je vladao u Judi. Taj zli čovjek naveo je svoje podanike na idolopoklonstvo  te je čak oskvrnuo Jehovin hram u Jeruzalemu. Teško je zamisliti koliko je traumatično djetinjstvo Ezekija imao — neka njegova braća bila su živa spaljena kao žrtve lažnom bogu! (2. Kralj. 16:2-4, 10-17; 2. Ljet. 28:1-3).

9, 10. (a) Zašto je Ezekija lako mogao postati ogorčen? (b) Zašto ne bismo smjeli biti ogorčeni na Boga? (c) Zašto ne bismo smjeli smatrati da okolnosti u kojima smo odrasli uvjetuju kakvi ćemo biti?

9 Ezekija je lako mogao postati ogorčen i gnjevan te okrenuti leđa Bogu. U današnje vrijeme neki koji su imali puno manje problema u životu smatraju kako imaju opravdanih razloga da budu “ljuti na Jehovu” ili ogorčeni na njegovu organizaciju (Izr. 19:3). Neke osobe koje su odrasle u problematičnim obiteljima misle kako su osuđene na to da imaju nesretan život ili da ponavljaju greške svojih roditelja (Ezek. 18:2, 3). Je li ispravno tako razmišljati?

10 Ezekijino životno iskustvo jasno pokazuje da je takav način razmišljanja potpuno pogrešan! Ljudi nikad nemaju opravdanih razloga biti ogorčeni na Jehovu jer on ne uzrokuje nevolje koje ih pogađaju u ovom zlom svijetu (Job 34:10). Istina, roditelji mogu snažno utjecati na svoju djecu, bilo dobro bilo loše (Izr. 22:6; Kol. 3:21). No to ne znači da okolnosti u kojima je netko odrastao određuju njegov životni put. Upravo suprotno, Jehova nam je svima dao dragocjen dar — omogućio nam je da odaberemo kakvim ćemo životom živjeti i kakve ćemo osobe biti (5. Mojs. 30:19). Kako je Ezekija iskoristio taj dar?

Mnogi mladi prihvaćaju istinu iako su odrasli u teškim uvjetima (Vidi 9. i 10. odlomak)

11. Zašto je Ezekija bio jedan od najboljih Judinih kraljeva?

11 Iako je Ezekija bio sin jednog od najgorih kraljeva u povijesti Jude, postao je jedan od njenih najboljih kraljeva. (Pročitaj 2. Kraljevima 18:5, 6.) Istina, njegov mu je otac pružao jako loš primjer, no on se ugledao na neke druge ljude. U to su vrijeme Izaija, Mihej i Hošea služili kao proroci. Nije nam teško zamisliti kralja Ezekiju kako pažljivo čita nadahnute objave tih vjernih Božjih slugu te tako dopušta Jehovinim savjetima i opomenama da dopru do njegovog srca. To je Ezekiju potaknulo da ispravi mnoga zla koja je  učinio njegov otac. Očistio je hram, prinio žrtve Bogu kako bi narod očistio od grijeha te odlučno proveo temeljitu vjersku reformu u sklopu koje je uništio poganske idole (2. Ljet. 29:1-11, 18-24; 31:1). Kad se suočio s velikim problemima, naprimjer kad je asirski kralj Sanherib zaprijetio da će napasti Jeruzalem, Ezekija je pokazao iznimnu hrabrost i vjeru. Uzdao se u to da će Bog izbaviti svoj narod te je hrabrio sunarodnjake svojim riječima i svojim primjerom (2. Ljet. 32:7, 8). Kad ga je kasnije trebalo ukoriti jer se uzoholio, Ezekija se ponizio i pokajao (2. Ljet. 32:24-26). Dakle, Ezekija nije dopustio da njegova prošlost štetno utječe na njegov način života niti da mu upropasti budućnost. Umjesto toga pokazao je da je Jehovin prijatelj i time nam pružio izvrstan primjer.

12. Kako mnogi kršćani danas pokazuju da su Jehovini prijatelji poput Ezekije?

12 Budući da živimo u okrutnom svijetu u kojem nema ljubavi, nije neobično što mnogi roditelji svojoj djeci uskraćuju potrebnu ljubav i zaštitu (2. Tim. 3:1-5). Mnogi naši suvjernici imaju bolne uspomene na svoje djetinjstvo, ali unatoč tome razvili su blisko prijateljstvo s Jehovom. Poput Ezekije, oni svojim životom pokazuju da čovjekova budućnost nije uvjetovana njegovom prošlošću. Bog nam je ukazao čast podarivši nam slobodnu volju, a nama je drago što taj dar možemo koristiti tako da se čvrsto držimo Jehove i donosimo mu čast i slavu, kao što je to činio Ezekija.

“EVO ROBINJE JEHOVINE!”

13, 14. Zašto se Mariji moglo činiti da je dobila prezahtjevan zadatak, no kako je reagirala na ono što joj je Gabrijel rekao?

13 Nekoliko stoljeća nakon Ezekije jedna ponizna mlada Židovka iz Nazareta razvila je jedinstveno prijateljstvo s Jehovom. U cijeloj ljudskoj povijesti nikad nitko nije dobio zadatak sličan njenom. Ta je mlada žena trebala zatrudnjeti te roditi i odgojiti jedinorođenog Božjeg Sina! Jehova je nesumnjivo imao puno povjerenja u Mariju, Elijevu kćer, kad joj je dao tako odgovoran zadatak. Kako je Marija reagirala kad je saznala koji je zadatak dobila?

“Evo robinje Jehovine!” (Vidi 13. i 14. odlomak)

14 Dok razmišljamo o tome kako je Mariji bila ukazana divna čast, lako bismo mogli previdjeti da je to za sobom povlačilo neka ozbiljna pitanja koja su je mogla uplašiti. Božji anđeo Gabrijel rekao je Mariji da će zatrudnjeti čudom — bez spolnih odnosa s muškarcem. Gabrijel nije rekao Marijinoj obitelji i susjedima na koji će način ona zatrudnjeti. Kako će oni gledati na njenu trudnoću? Marija je sigurno bila zabrinuta i zbog svog zaručnika Josipa. Ako zatrudni, kako će ga uvjeriti u to da mu je ostala vjerna? Osim toga, sigurno je znala da je odgajati, poučavati i brinuti se za jedinorođenog  Sina svevišnjeg Boga izuzetno odgovoran zadatak! Ne znamo o čemu je sve Marija razmišljala dok je Gabrijel razgovarao s njom. No znamo da mu je odgovorila: “Evo robinje Jehovine! Neka mi bude po riječi tvojoj!” (Luka 1:26-38).

15. Po čemu znamo da je Marija imala iznimno snažnu vjeru?

15 Nije li Marija imala iznimno snažnu vjeru? Sebe je usporedila s robinjom koja je spremna učiniti sve što joj gospodar naredi. Time je pokazala da se uzda u to da će se njen Gospodar, Jehova, brinuti za nju i da će je čuvati. Željela je služiti mu kako god on to želi. Zašto je imala takvu vjeru? Vjera se ne stječe rođenjem. Da bi netko imao snažnu vjeru, treba ulagati trud i moliti Boga za blagoslov (Gal. 5:22; Efež. 2:8). Marija se trudila jačati svoju vjeru. Po čemu to znamo? Između ostalog, po tome kako je slušala druge i po tome što je govorila.

16. Po čemu znamo da je Marija pažljivo slušala druge?

16 Kako je Marija slušala druge? Biblija nam savjetuje: “Svaki čovjek treba biti brz slušati, a spor govoriti” (Jak. 1:19). Je li Marija pažljivo slušala druge? Po svemu sudeći, jest. U Lukinom evanđelju dvaput se spominje da je Marija pažljivo slušala duboke duhovne istine te da je poslije pomno razmišljala o onom što je čula. Kad se Isus rodio, ponizni pastiri prenijeli su Mariji poruku koju su dobili od anđela. Oko 12 godina kasnije Isus joj je, premda je još bio dječak, rekao nešto što ju je zadivilo. U obje situacije Marija je pažljivo slušala druge, pamtila njihove riječi te duboko razmišljala o njima. (Pročitaj Luku 2:16-19, 49, 51.)

17. Što možemo naučiti od Marije kad je riječ o onom što je govorila?

17 Što je Marija govorila? U Bibliji nije zapisano puno Marijinih izjava. Njena najdulja izjava zapisana je u Luki 1:46-55. Iz tih se riječi vidi da je Marija dobro poznavala nadahnute svete spise. Ono što je kazala slično je mislima koje je u molitvi izrekla Hana, majka proroka Samuela (1. Sam. 2:1-10). Prema jednoj procjeni, Marija se tom prilikom oko 20 puta osvrnula na ono što je zapisano u svetim spisima. Marija je očito voljela govoriti o duhovnim temama. Spremno je iznosila ono što je čuvala u srcu — dragocjene duhovne istine koje je saznala od Jehove, svog najboljeg prijatelja.

18. Kako možemo imati snažnu vjeru poput Marije?

18 Poput Marije, i mi ponekad možemo od Jehove dobiti neki zadatak koji nam se čini vrlo zahtjevnim. Ako se to dogodi, ugledajmo se na nju i ponizno se oslonimo na Jehovu, uzdajući se u to da će on učiniti ono što je najbolje za nas. Da bismo imali snažnu vjeru poput Marije, pažljivo slušajmo pouke o Jehovi i njegovim naumima, duboko razmišljajmo o duhovnim istinama i radosno govorimo drugima o onom što smo naučili (Psal. 77:11, 12; Luka 8:18; Rim. 10:15).

19. U što možemo biti uvjereni budemo li se ugledali na vjerne Božje sluge koji su imali snažnu vjeru?

19 Može li itko sumnjati u to da su Ruta, Ezekija i Marija bili Jehovini prijatelji kao što je to bio Abraham? Oni i svi ostali ljudi koje Biblija naziva velikim “oblakom svjedoka”, a i mnogi drugi vjerni Božji sluge od davnina pa do naših dana, imali su veliku čast biti Božjim prijateljima. Pokazujmo i mi snažnu vjeru poput tih bogobojaznih muškaraca i žena (Hebr. 6:11, 12). Budemo li to činili, možemo biti uvjereni u to da će nas Jehova nagraditi i omogućiti nam da budemo njegovi bliski prijatelji u svu vječnost!