Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Ugledajmo se na Jehovu, Boga koji hrabri i tješi svoje sluge

Ugledajmo se na Jehovu, Boga koji hrabri i tješi svoje sluge

Neka je blagoslovljen Bog, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji (2. KOR. 1:3, 4)

PJESME: 7, 3

1. Koje je ohrabrujuće obećanje Jehova dao nakon pobune u Edenu?

JEHOVA je Bog koji rado pruža ohrabrenje i utjehu. On to čini otkad su prvi ljudi sagriješili i postali nesavršeni. Odmah nakon pobune u Edenu izrekao je proročanstvo koje je budućim Adamovim potomcima pružilo ohrabrenje i nadu. Ljudska obitelj ipak nije bila osuđena na propast. Proročanstvo zapisano u 1. Mojsijevoj 3:15 ukazivalo je na to da će Sotona Đavo, kojeg Biblija naziva “prazmija”, i sva njegova zla djela na koncu biti uništeni (Otkr. 12:9; 1. Ivan. 3:8).

JEHOVA JE HRABRIO SVOJE SLUGE U DREVNO DOBA

2. Kako je Jehova ohrabrio Nou?

2 Jehovin sluga Noa nalazio se u doista nezavidnoj situaciji. On i njegova obitelj bili su jedini koji su služili  Jehovi. Budući da su živjeli u bezbožnom svijetu, okruženi izrazito nasilnim i nastranim ljudima, Noa se lako mogao obeshrabriti (1. Mojs. 6:4, 5, 11; Juda 6). No Jehova mu je otkrio nešto što mu je dalo hrabrosti da nastavi “hoditi s pravim Bogom”, odnosno ustrajno mu služiti (1. Mojs. 6:9). Rekao mu je da će uništiti tadašnji zli svijet i objasnio mu što mora činiti kako bi on i njegova obitelj preživjeli tu nevolju (1. Mojs. 6:13-18). Noa se uvjerio da od Jehove uvijek može dobiti ohrabrenje.

3. Kako je Jehova ohrabrio Jošuu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

3 U to isto uvjerio se i Jošua, koji je dobio težak zadatak. Trebao je odvesti Božji narod u Obećanu zemlju i pokoriti tamošnje narode koji su imali moćne vojske. Znajući da će taj zadatak Jošui djelovati zastrašujuće, Jehova je poslao Mojsija da ga ohrabri. Mojsiju je rekao: “Postavi Jošuu za vođu, ohrabri ga i ojačaj, jer će on prijeći onamo na čelu ovoga naroda i on će im predati u nasljedstvo zemlju koju ćeš vidjeti” (5. Mojs. 3:28). Prije nego što je Jošua krenuo osvajati zemlju, obratio mu se sam Jehova i rekao mu: “Budi hrabar i jak! Ne boj se i ne plaši se, jer s tobom je Jehova, Bog tvoj, kamo god da pođeš!” (Još. 1:1, 9). Te su riječi sigurno jako ohrabrile Jošuu!

4, 5. (a) Kako je Jehova hrabrio svoj narod u drevno doba? (b) Kako je Jehova ohrabrio svog Sina?

4 Jehova nije hrabrio samo pojedince nego i cijeli svoj narod. Budući da je znao da će Židovima tijekom zarobljeništva u Babilonu trebati utjeha, dao je zapisati ovo proročanstvo: “Ne boj se, jer ja sam s tobom! Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj! Ja ću te ojačati i pomoći ću ti. Poduprijet ću te desnicom svojom pravednom” (Iza. 41:10). Jehova je kasnije hrabrio i prve kršćane, a hrabri i svoj narod danas. (Pročitaj 2. Korinćanima 1:3, 4.)

5 On je bodrio i svog Sina. Prilikom krštenja Isus je čuo glas s neba koji je rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Mat. 3:17). Mora da su mu te riječi davale veliku snagu tijekom cijele njegove službe na Zemlji!

ISUS JE HRABRIO DRUGE

6. Zašto nas Isusova usporedba o talentima može ohrabriti?

6 Isus je postupao po uzoru na svog Oca tako što je hrabrio druge i poticao ih da budu vjerni. Dobar primjer je njegova usporedba o talentima, koju je ispričao u sklopu proročanstva o kraju ovog svijeta. Gospodar iz te usporedbe svakog je vjernog roba pohvalio rekavši mu: “Odlično, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad mnogim. Raduj se s gospodarom svojim!” (Mat. 25:21, 23). To je Isusovim učenicima bio izvrstan poticaj da nastave vjerno služiti Jehovi.

7. Na što je Isus poticao apostole i kako je ohrabrio Petra?

7 Apostoli su se često prepirali oko toga tko je od njih najveći, ali Isus ih je strpljivo poticao da budu ponizni i služe svojoj braći, a ne da gospodare nad njima (Luka 22:24-26). Petar  je više puta razočarao Isusa (Mat. 16:21-23; 26:31-35, 75). No Isus ga nije odbacio, nego ga je tješio i hrabrio, a čak mu je i dao zadatak da jača svoju braću (Ivan 21:16).

BOŽJI SLUGE IZ DREVNOG DOBA HRABRILI SU DRUGE

8. Kako je Ezekija ohrabrio vojne zapovjednike i judejski narod?

8 Još i prije nego što je Jehovin savršeni Sin došao na Zemlju i pokazao nam kako trebamo hrabriti druge, vjerni Jehovini sluge znali su koliko je ohrabrenje važno. Kad su Asirci napali Judu, Ezekija je okupio vojne zapovjednike i narod kako bi ih ohrabrio. “I narod se pouzdao u riječi Ezekije, kralja Judina.” (Pročitaj 2. Ljetopisa 32:6-8.)

9. Što o ohrabrenju učimo iz Knjige o Jobu?

9 I od Joba možemo puno naučiti o ohrabrenju. Premda je trebao utjehu, od svojih “mučnih tješitelja” nije ju dobio. Zato ih je poučio kako se hrabri druge. Rekao im je što bi on učinio da je na njihovom mjestu: “Ja bih vas ojačao riječima usta svojih i utjeha usana mojih olakšanje bi donijela” (Job 16:1-5). Na koncu je Job ipak dobio utjehu. Ohrabrio ga je Elihu i sam Jehova (Job 33:24, 25; 36:1, 11; 42:7, 10).

10, 11. (a) Zašto je Jiftahovoj kćeri trebalo ohrabrenje? (b) Tko danas zaslužuje pohvalu i ohrabrenje?

10 Ohrabrenje i utjeha trebala je i Jiftahovoj kćeri. Naime, njen otac, sudac Jiftah, molio je Jehovu da mu podari pobjedu nad Amoncima te se zavjetovao da će mu zauzvrat dati prvu osobu koja mu nakon bitke izađe u susret. Pred njega je izašla njegova kći jedinica, koja je željela s njim proslaviti pobjedu. Iako se Jiftahu srce paralo od žalosti, ispunio je zavjet koji je dao. Svoju kćer, koja je još bila djevica, poslao je da do kraja života služi u svetom šatoru u Šilu (Suci 11:30-35).

11 Koliko god da je to teško palo Jiftahu, vjerojatno je još teže palo njegovoj kćeri. No ona je spremno prihvatila očevu odluku iako je to značilo da neće moći stupiti u brak i imati djecu niti sačuvati obiteljsku lozu i nasljeđe (Suci 11:36, 37). U tom trenutku stvarno joj je trebala utjeha i ohrabrenje! U Bibliji stoji: “Otada je postao običaj u Izraelu da svake godine, četiri dana u godini, kćeri Izraelove idu da pohvale kćer Jiftaha Gileadovca” (Suci 11:39, 40). I danas neki Božji sluge koriste svoje samaštvo kako bi dali više u službi Jehovi. Ne zaslužuju li i oni pohvalu i ohrabrenje? (1. Kor. 7:32-35).

APOSTOLI SU HRABRILI SVOJU BRAĆU

12, 13. Kako je Petar ojačao svoju braću?

12 U noći prije svoje smrti Isus je apostolu Petru rekao: “Šimune, Šimune, evo, Sotona je zatražio da vas rešeta kao pšenicu. Ali ja sam se usrdno molio za tebe da vjera tvoja ne oslabi. A ti, kad se vratiš, ojačaj braću svoju!” (Luka 22:31, 32).

Poslanice i evanđelja koje su napisali apostoli hrabrili su skupštine u 1. stoljeću, a jačaju i nas danas (vidi odlomke 12-17)

13 Petar je bio jedan od stupova prve kršćanske skupštine (Gal. 2:9). Na Pedesetnicu, a i u drugim prilikama, pokazao je veliku odvažnost i tako ohrabrio svoje suvjernike. Pretkraj svoje  dugogodišnje službe svojim je suvjernicima napisao poslanicu. U njoj im je objasnio zašto im je odlučio pisati: “Pišem vam ukratko kako bih vas ohrabrio i uvjerljivo vam posvjedočio da je ovo prava nezaslužena dobrota Božja. U njoj se održite!” (1. Petr. 5:12). Poslanice koje je napisao pod Božjim nadahnućem hrabrile su kršćane u njegovo doba, a hrabre i nas danas. To nam ohrabrenje jako puno znači dok čekamo ispunjenje Jehovinih obećanja (2. Petr. 3:13).

14, 15. Kako nas hrabre biblijske knjige koje je napisao apostol Ivan?

14 I apostol Ivan bio je jedan od predvodnika prve kršćanske skupštine. Upečatljivo evanđelje u kojem je opisao Isusovu službu već je stoljećima izvor ohrabrenja za sve kršćane. Jedino u tom evanđelju zapisane su Isusove riječi da se njegovi pravi učenici prepoznaju po ljubavi. (Pročitaj Ivana 13:34, 35.)

15 Ivanove tri poslanice također sadrže dragocjene istine. Kad smo obeshrabreni zbog vlastitih propusta, ne osjetimo li pravo olakšanje kad pročitamo da nas Isusova krv “čisti (...) od svakoga grijeha”? (1. Ivan. 1:7). Ako nas srce uporno osuđuje, nismo li duboko ganuti kad pročitamo da je Bog “veći od srca našega”? (1. Ivan. 3:20). Isto tako, samo je Ivan zapisao: “Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8, 16). A u svojoj drugoj i trećoj poslanici pohvalio je kršćane koji ustrajno žive po istini (2. Ivan. 4; 3. Ivan. 3, 4).

16, 17. Kako je apostol Pavao ohrabrio svoje suvjernike?

16 U 1. stoljeću apostol koji je uložio posebno velik trud da bi hrabrio svoje  suvjernike bio je Pavao. Nakon Isusove smrti većina je apostola ostala u Jeruzalemu, gdje je bilo sjedište vodećeg tijela (Djela 8:14; 15:2). Kršćani u Judeji, gdje su većinom živjeli Židovi, propovijedali su o Kristu ljudima koji su vjerovali u jednog Boga. S druge strane, apostola Pavla je sveti duh poslao da propovijeda Grcima, Rimljanima i drugim narodima koji su štovali mnoge bogove (Gal. 2:7-9; 1. Tim. 2:7).

17 Pavao je putovao diljem današnje Turske, a bio je i u Grčkoj i Italiji, te je ondje propovijedao ne-Židovima i osnivao nove skupštine. Braći koja su tek prihvatila kršćanstvo trebalo je ohrabrenje jer su ih njihovi sunarodnjaci progonili (1. Sol. 2:14). Zato je Pavao oko 50. godine novoosnovanoj skupštini u Solunu napisao: “Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas spominjemo u svojim molitvama, jer neprestano imamo na umu vaša djela potaknuta vjerom i vaš trud potaknut ljubavlju i vašu ustrajnost” (1. Sol. 1:2, 3). Isto tako, savjetovao im je da se uzajamno hrabre, rekavši: “Međusobno [se] tješite i izgrađujte jedni druge” (1. Sol. 5:11).

VODEĆE TIJELO HRABRI BOŽJI NAROD

18. Kako je vodeće tijelo u 1. stoljeću ohrabrilo Filipa?

18 U 1. stoljeću Jehova se služio vodećim tijelom da bi hrabrio sve kršćane, pa tako i one koji su predvodili u skupštinama. Kad je Filip Samarićanima propovijedao o Kristu, vodeće tijelo pružilo mu je svesrdnu podršku. Poslali su u Samariju dva svoja člana, Petra i Ivana, kako bi se molili za nove vjernike da dobiju sveti duh (Djela 8:5, 14-17). Podrška vodećeg tijela sigurno je puno značila i Filipu i toj novoj braći!

19. Kako su prvi kršćani reagirali na pismo koje im je poslalo vodeće tijelo?

19 Jednom drugom prilikom vodeće tijelo trebalo je odlučiti da li se ne-židovski kršćani moraju obrezati, kao što je nalagao Mojsijev zakon (Djela 15:1, 2). Nakon što su se članovi vodećeg tijela molili za vodstvo svetog duha i razmotrili svete spise, zaključili su da to više nije potrebno te su napisali pismo kako bi o tome obavijestili skupštine. Zatim su poslali svoje predstavnike da to pismo dostave braći. Kako su oni reagirali? “Kad su ga (...) pročitali, obradovali su se ohrabrenju” (Djela 15:27-32).

20. (a) Kako Vodeće tijelo hrabri sve nas danas? (b) Na koje ćemo pitanje dobiti odgovor u sljedećem članku?

20 Danas Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka hrabri članove betelske obitelji i druge posebne punovremene sluge, ali i cijelo naše bratstvo diljem svijeta. Podrška koju nam pružaju ima isti učinak kao i u 1. stoljeću — svi se radujemo ohrabrenju. Osim toga, 2015. Vodeće tijelo objavilo je brošuru Vrati se Jehovi, koja je ohrabrila mnoge koji su napustili istinu i potaknula ih da se vrate. No trebaju li ohrabrenje pružati samo braća koja predvode skupštinu? Odgovor na to pitanje dobit ćemo u sljedećem članku.