Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  travanj 2017.

“Sudac cijele zemlje” uvijek postupa pravedno

“Sudac cijele zemlje” uvijek postupa pravedno

On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda (5. MOJS. 32:4)

PJESME: 12, 135

1. Kako je Abraham pokazao da ima povjerenja u Jehovin osjećaj za pravdu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

“NEĆE li Sudac cijele zemlje činiti ono što je pravo?” (1. Mojs. 18:25). Tim je pitanjem Abraham izrazio povjerenje u to da će Jehova pravedno presuditi Sodomi i Gomori. Bio je siguran da on nikad ne bi postupio nepravedno i “pogubio pravednika zajedno sa zlim”. To bi bilo naprosto nezamislivo! Otprilike 400 godina kasnije Jehova je samog sebe opisao ovim riječima: “On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinoljubiv” (5. Mojs. 31:19; 32:4).

2. Zašto možemo reći da Jehova ne može postupiti nepravedno?

2 Zašto je Abraham bio toliko siguran da Jehova uvijek sudi pravedno? Zato što je on oličenje pravde i pravednosti. U Bibliji se hebrejske riječi za “pravdu” i “pravednost” često pojavljuju zajedno zato što imaju vrlo slično značenje. Jehovina su mjerila savršeno pravedna i on  uvijek ispravno gleda na stvari. Osim toga, njegova pisana Riječ kaže da “on ljubi pravednost i pravdu” (Psal. 33:5).

3. Navedi primjer koji pokazuje kakve se nepravde događaju u današnjem svijetu.

3 Doista je lijepo znati da je Jehova u svemu pravedan! To je pravdoljubivim ljudima velika utjeha zato što je svijet u kojem živimo prepun nepravde. Neki su je osjetili na posebno težak način. Naprimjer, bilo je slučajeva da su ljudi osuđeni na zatvorsku kaznu za zločin koji nisu počinili. Neki od njih pušteni su na slobodu tek nakon što se desetljećima kasnije DNK analizom utvrdilo da su nevini. Razumljivo je da su ljudi ogorčeni i ljuti kad netko ni kriv ni dužan završi u zatvoru. No postoji jedan drugi oblik nepravde koji nama kršćanima može još teže pasti.

U SKUPŠTINI

4. Kako bi se naša vjera mogla naći na ispitu?

4 Mi kao kršćani znamo da je sasvim realno očekivati da ćemo izvan skupštine doživljavati nepravde. No naša se vjera može naći na ispitu ako unutar skupštine vidimo ili doživimo nešto što nam djeluje kao nepravda. Kako ćeš reagirati ako smatraš da ti je neki suvjernik učinio nešto nažao ili da ti je u skupštini nanesena nepravda? Hoćeš li dopustiti da ti to bude kamen spoticanja?

5. Zašto nas ne bi smjelo iznenaditi ako u skupštini ponekad vidimo nepravdu ili je sami doživimo?

5 Svi smo nesavršeni i često griješimo. Stoga nam je jasno da uvijek postoji mogućnost da u skupštini doživimo nepravdu ili da je mi sami nanesemo nekom drugom (1. Ivan. 1:8). To se događa rijetko, ali ako se ipak dogodi, vjerni se kršćani neće iznenaditi niti pokolebati u vjeri. Jehova nam je s razlogom u svojoj Riječi dao mudre savjete kako bi nam pomogao da mu ostanemo odani čak i ako nam suvjernici nanesu nepravdu (Psal. 55:12-14).

6, 7. Koju je nepravdu jedan brat doživio u skupštini i koje su mu osobine pomogle da se ispravno postavi u toj situaciji?

6 Osvrnimo se na iskustvo brata Willija Diehla. On je 1931. počeo služiti u švicarskom Betelu, koji se nalazio u Bernu. Godine 1946. otišao je u New York kako bi pohađao osmi razred Gileada. Po završetku školovanja dobio je zadatak da služi kao pokrajinski nadglednik u Švicarskoj. U svojoj životnoj priči napisao je da je u svibnju 1949. obavijestio podružnicu da se planira oženiti. Kakva je bila reakcija Betela? Oduzeta su mu sva teokratska zaduženja osim stalne pionirske službe. Brat Diehl objasnio je: “Nisam smio držati predavanja. (...) Mnogi nas više nisu pozdravljali, postupajući s nama kao s isključenim osobama.”

7 Kako su se brat Diehl i njegova supruga nosili s tom situacijom? Znali su da nisu prekršili biblijska načela time što su stupili u brak. Brat Diehl je ispričao: “Tražili smo utočište u molitvi i uzdali se u Jehovu.” Nakon što su s vremenom ispravljena pogrešna gledišta o braku koja su neki u to vrijeme zastupali, on je ponovno dobio svoja prijašnja zaduženja. Njegova  je vjernost Jehovi bila nagrađena. * Bilo bi dobro da se pitamo: Da li bih ja u sličnoj situaciji pokazao takvu duhovnu zrelost? Da li bih strpljivo čekao da Jehova riješi problem ili bih uzeo stvari u svoje ruke? (Izr. 11:2; pročitaj Miheja 7:7).

8. Zašto bismo mogli pogrešno zaključiti da je nama ili nekom drugom članu skupštine nanesena nepravda?

8 Ako ponekad zaključimo da je nama ili nekom drugom članu skupštine nanesena nepravda, dobro je imati na umu da naš zaključak ne mora biti točan. Naime, svi smo nesavršeni i naša procjena situacije nije uvijek ispravna. Osim toga, moguće je da nam nisu poznate sve činjenice. Bez obzira na to jesmo li u pravu ili nismo, moramo se moliti Jehovi, oslanjati se na njega i ostati mu vjerni. Tada se nećemo “ljutiti na Jehovu”. (Pročitaj Mudre izreke 19:3.)

9. Koje ćemo primjere razmotriti u ovom i sljedećem članku?

9 Razmotrimo podrobnije tri primjera koja pokazuju da su se i u biblijsko doba među Jehovinim narodom događale nepravde. U ovom ćemo članku govoriti o Abrahamovom praunuku Josipu, kojemu su naudila vlastita braća. U sljedećem članku vidjet ćemo kako je Jehova postupio u slučaju izraelskog kralja Ahaba i osvrnuti se na propust apostola Petra u sirijskoj Antiohiji. Dok budemo razmatrali te primjere, nastoj uočiti misli koje će ti pomoći da uvijek gledaš na stvari duhovnim očima te da sačuvaš svoj odnos s Jehovom, posebno ako smatraš da ti je nanesena nepravda.

JOSIP — ŽRTVA NEPRAVDE

10, 11. (a) Koje je nepravde doživio Josip? (b) Koja se prilika pružila Josipu dok je bio u zatvoru?

10 Josip, vjerni Jehovin sluga, nije doživio nepravdu samo od tuđinaca nego i od vlastite braće, što mu je bilo daleko bolnije. Kad je imao 17 godina, braća su ga otela i prodala u ropstvo te je protiv svoje volje bio odveden u Egipat (1. Mojs. 37:23-28; 42:21). Nakon što je neko vrijeme proveo u toj stranoj zemlji, bio je lažno optužen za pokušaj silovanja i bez suđenja bačen u zatvor (1. Mojs. 39:17-20). Otprilike 13 godina bio je rob i zatočenik. Kako nam njegovo mučno iskustvo može pomoći ako nam neki suvjernik nanese nepravdu?

11 Dok je Josip služio svoju kaznu, u zatvoru je završio i čovjek koji je bio glavni faraonov peharnik. Jedne noći peharnik je usnio san, a Josip mu ga je pod Božjim nadahnućem protumačio. Otkrio mu je da će biti vraćen u svoju peharničku službu na faraonovom dvoru. Josip je iskoristio tu priliku kako bi peharniku ispričao svoju žalosnu priču. Iz onoga što mu je rekao, ali i iz onoga što je prešutio, možemo izvući vrijedne pouke (1. Mojs. 40:5-13).

12, 13. (a) Po čemu znamo da se Josip nije samo pasivno pomirio s nepravdama koje je doživio? (b) Što Josip očito nije otkrio peharniku?

12 Pročitaj 1. Mojsijevu 40:14, 15. Zapazi da je Josip za sebe rekao da je bio otet ili, prema doslovnom značenju izvornog izraza, “ukraden”. Time  je peharniku dao do znanja da mu je učinjena nepravda. Osim toga, rekao mu je da nije kriv za zločin zbog kojeg se našao u zatvoru. Potom je peharnika zamolio: “Spomeni [me] faraonu, i izvedi me iz zatvora ovoga!”

13 Jesu li to riječi pasivnog čovjeka koji se naprosto pomirio sa sudbinom? Nipošto! Josip je jako dobro znao da mu je nanesena nepravda, i to ne jednom. On je peharniku jasno opisao svoju situaciju, znajući da bi mu on u budućnosti mogao pomoći. No zanimljivo je zapaziti da ništa u Bibliji ne upućuje na zaključak da je Josip ikome rekao da su ga otela njegova braća. To očito nije znao čak ni faraon. Naime, kad su Josipova braća došla u Egipat i pomirila se s njim, faraon ih je rado primio te ih je pozvao da se nastane u Egiptu i da uživaju u svemu “što je dobro u zemlji” (1. Mojs. 45:16-20).

Ako o problemu pričamo drugima, on bi mogao izmaknuti kontroli (vidi 14. odlomak)

14. Što će nas spriječiti da loše govorimo o drugima, čak i ako doživimo nepravdu u skupštini?

14 Ako kršćanin smatra da mu je učinjena nepravda, mora paziti kako ne bi o tome pričao drugima ili nekoga ogovarao. Naravno, sasvim je na mjestu potražiti pomoć starješina i obavijestiti ih ako je neki član skupštine počinio težak grijeh (3. Mojs. 5:1). No ako se ne radi o nečem ozbiljnijem, često je moguće riješiti nesuglasicu, a da se pritom ne uključuje druge, pa čak ni starješine. (Pročitaj Mateja 5:23, 24; 18:15.) Budimo vjerni Jehovi i svojim suvjernicima i riješimo takve nesporazume u skladu s biblijskim načelima. Ponekad ćemo možda uvidjeti da nam zapravo i nije učinjena nepravda. Tada će nam sigurno biti jako drago što nismo oklevetali svog suvjernika i tako još dodatno pogoršali stvari! Imajmo na umu da ogovaranje ili ružne riječi nikad neće popraviti situaciju, bez  obzira na to jesmo li u pravu ili u krivu. Budemo li vjerni Jehovi i svojoj braći, nećemo upasti u tu zamku. “Onaj tko živi čestito”, napisao je psalmist, “ne kleveće jezikom svojim. Nikakvo zlo ne čini bližnjemu svojemu i ne govori sramotno o prijatelju svojemu” (Psal. 15:2, 3; Jak. 3:5).

ČUVAJ SVOJ ODNOS S JEHOVOM

15. Kako je Josipu pomogao prisan odnos s Jehovom?

15 Vrlo važnu pouku možemo izvući i iz Josipovog odnosa s Jehovom. Tijekom svih tih 13 godina koje je proveo kao rob i zatočenik Josip je pokazao da na stvari gleda poput Jehove (1. Mojs. 45:5-8). Nikad nije njega krivio za nevolje koje su ga snašle. Naravno, on nije zaboravio kakvo mu je zlo naneseno, ali nije zbog toga postao ogorčen. Što je još važnije, nije dopustio da ga mane i neispravni postupci drugih udalje od Jehove. Ostao mu je vjeran, a Jehova je blagoslovio njega i njegovu obitelj te ispravio nepravde koje je Josip doživio.

16. Zašto bismo se trebali još više zbližiti s Jehovom ako u skupštini doživimo neku nepravdu?

16 I mi moramo cijeniti i čuvati svoj odnos s Jehovom. Nikad ne smijemo dopustiti da nas mane naše braće udalje od Boga, kojeg ljubimo i štujemo (Rim. 8:38, 39). Ako se dogodi da nam suvjernik učini nešto nažao, ugledajmo se na Josipa — trudimo se još više zbližiti s Jehovom i gledati na tu situaciju njegovim očima. Nakon što poduzmemo sve biblijske korake kako bismo riješili problem, prepustimo stvari Jehovi u ruke, uvjereni da će on u svoje vrijeme i na svoj način ispraviti nepravdu.

IMAJ POVJERENJA U “SUCA CIJELE ZEMLJE”

17. Kako možemo pokazati da imamo povjerenja u “Suca cijele zemlje”?

17 Dokle god živimo u ovom svijetu, nepravde ćemo teško izbjeći. U rijetkim situacijama mi ili netko koga znamo mogli bismo u skupštini doživjeti ili vidjeti nešto što može djelovati kao nepravda. Nemojmo dopustiti da nam to bude kamen spoticanja (Psal. 119:165). Radije ostanimo vjerni svom Bogu, molimo ga da nam pomogne i oslonimo se na njega. Isto tako, budimo spremni skromno priznati da nam vjerojatno nisu poznate sve činjenice i da bi slika koju smo stekli mogla biti pogrešna. Od Josipa smo naučili da se trebamo kloniti ogovaranja i ružnih riječi, znajući da bismo time samo još pogoršali već ionako tešku situaciju. I na kraju, nemojmo uzeti stvari u svoje ruke, nego ostanimo vjerni Jehovi i strpljivo čekajmo da on ispravi nepravdu. Takvim ćemo stavom, baš kao i Josip, steći Jehovinu naklonost i blagoslov. Da, možemo biti sigurni da će Jehova, “Sudac cijele zemlje”, uvijek činiti ono što je pravo “jer su svi putevi njegovi pravda” (1. Mojs. 18:25; 5. Mojs. 32:4).

18. O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

18 U sljedećem članku govorit ćemo o još dvije situacije u kojima su Jehovini sluge u biblijsko doba doživjeli nepravdu. Iz tih izvještaja vidjet ćemo kako nam poniznost i spremnost da opraštamo mogu pomoći da usvojimo Jehovino gledište o pravdi.

^ odl. 7 Vidi životnu priču Willija Diehla pod naslovom “Jehova je moj Bog u kojeg ću se uzdati”, objavljenu u Stražarskoj kuli od 1. studenoga 1991.