Objavljivat ću ime Jehovino. Bog je on vjeran, bez nepravde (5. MOJS. 32:3, 4)

PJESME: 5, 46

1, 2. (a) Koju su nepravdu doživjeli Nabot i njegovi sinovi? (b) O koje ćemo dvije osobine govoriti u ovom članku?

ZAMISLI sljedeću situaciju. Čovjek je osuđen na smrt zbog zločina koji nije počinio. Njegova obitelj i prijatelji ostali su u šoku. Ne mogu se pomiriti s činjenicom da će on i njegovi sinovi biti pogubljeni, i to na temelju lažnih iskaza dvojice zloglasnih nitkova. Pravdoljubivim promatračima strašno je gledati pogubljenje tih nedužnih ljudi. Nažalost, to nije tek izmišljena priča, nego stvaran događaj. Žrtva te nepravde bio je vjerni Jehovin sluga Nabot, koji je živio za vladavine izraelskog kralja Ahaba (1. Kralj. 21:11-13; 2. Kralj. 9:26).

2 U ovom članku bolje ćemo se upoznati s biblijskim izvještajem o Nabotu, a zatim ćemo govoriti o vjernom starješini iz 1. stoljeća koji je jednom prilikom napravio ozbiljnu grešku. Ti nam izvještaji pokazuju koliko je važno da budemo ponizni i spremni oprostiti suvjernicima ako želimo da naš osjećaj za pravdu bude u skladu s Jehovinim.

 IZVRTANJE PRAVDE

3, 4. Kakav je čovjek bio Nabot i zašto nije želio prodati svoj vinograd kralju Ahabu?

3 Nabot je vjerno služio Jehovi u vrijeme kad se većina Izraelaca povela za lošim primjerom svog kralja. Naime, Ahab i njegova žena, zla kraljica Izebela, štovali su Baala i nisu marili za Jehovu niti za njegove zakone. No Nabotu je njegov odnos s Jehovom značio više i od samog života.

4 Pročitaj 1. Kraljevima 21:1-3. Kad je Ahab tražio od Nabota da mu proda svoj vinograd i čak mu u zamjenu ponudio bolji, Nabot mu je s poštovanjem rekao: “Ne mogu ti dati nasljedstvo praotaca svojih jer znam da bi to u Jehovinim očima bilo neispravno.” Nabot je odbio kraljevu ponudu jer nije htio prekršiti Jehovin zakon koji je zabranjivao da se nasljedstvo proda u trajno vlasništvo nekome iz drugog plemena (3. Mojs. 25:23; 4. Mojs. 36:7). Da, Nabot je bio poslušan Jehovi.

5. Što je učinila Izebela kako bi se dokopala Nabotovog vinograda?

5 Nažalost, Nabotova reakcija potaknula je kralja Ahaba i njegovu ženu da učine velika zlodjela. U želji da se dokopa vinograda do kojeg je njenom mužu bilo toliko stalo, Izebela je skovala podmukli plan kako bi se Nabot našao na optuženičkoj klupi. Na koncu su on i njegovi sinovi zbog lažnih optužbi bili pogubljeni. Kako je Jehova reagirao kad je vidio tu strašnu nepravdu?

BOG DONOSI PRAVEDNU PRESUDU

6, 7. Kako je Jehova pokazao da ljubi pravdu i zašto je to sigurno utješilo Nabotovu obitelj i prijatelje?

6 Jehova je odmah reagirao. Svom proroku Iliji rekao je da ode Ahabu i da mu u lice kaže da je ubojica i lopov. Kakvu je presudu Jehova donio? Ahaba, njegovu ženu i sinove čekao je isti udes kakav je snašao Nabota i njegove sinove (1. Kralj. 21:17-25).

7 Iako su Nabotova obitelj i prijatelji tugovali zbog tragičnog gubitka, sigurno ih je barem donekle utješilo to što je Jehova znao kakva je nepravda učinjena i što ju je odmah osudio. A onda se sasvim neočekivano dogodilo nešto što je vjerojatno iskušalo njihovu poniznost i pouzdanje u Jehovu.

8. Kako je Ahab reagirao na Jehovinu osudu i do čega je to dovelo?

8 Kad je Ahab saznao kakvu mu je kaznu Jehova dosudio, “razderao je haljine svoje i stavio kostrijet na tijelo svoje. Postio je, spavao u kostrijeti i hodao potišteno.” Drugim riječima, Ahab se ponizio! Tada je Jehova rekao Iliji: “Zato što se ponizio preda mnom, neću nanijeti onu nevolju za života njegova. U vrijeme sina njegova nanijet ću nevolju domu njegovu” (1. Kralj. 21:27-29; 2. Kralj. 10:10, 11, 17). Jehova, koji “ispituje srca”, iskazao je Ahabu milosrđe (Izr. 17:3).

PONIZNOST NAS ŠTITI

9. Kako je poniznost mogla zaštititi Nabotovu obitelj i prijatelje?

9 Kako su na Jehovinu odluku gledali oni koji su znali za Ahabov gnjusni zločin? Lako je moguće da je to poljuljalo vjeru Nabotove obitelji i prijatelja. Što im je moglo pomoći u toj neočekivanoj situaciji? Poniznost. Ta ih je osobina mogla potaknuti da nastave vjerno služiti svom Bogu, sigurni da on naprosto ne može postupiti nepravedno. (Pročitaj 5. Mojsijevu 32:3, 4.) Jehova će u budućnosti uskrsnuti Nabota,  njegove sinove i druge pravedne ljude i tada će pravda biti savršeno zadovoljena (Job 14:14, 15; Ivan 5:28, 29). Ponizni Božji sluge uvijek imaju na umu i sljedeće obećanje: “Pravi će Bog donijeti sud o svakome djelu i o svemu što je skriveno, i reći je li ono dobro ili zlo” (Prop. 12:14). Dakle, kad Jehova nekome sudi, on uzima u obzir i ono što nama nije poznato. Ako doživimo nepravdu, poniznost će nam pomoći da ne izgubimo vjeru u njega.

10, 11. (a) U kojim bismo situacijama mogli imati osjećaj da je učinjena nepravda? (b) Kako nas poniznost štiti?

10 Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku koju ne razumiješ ili s kojom se ne slažeš? Naprimjer, što bi učinio kad bi ti ili netko s kim si blizak izgubio neka teokratska zaduženja? A što ako smatraš da je tvoj bračni drug, dijete ili dobar prijatelj nepravedno isključen iz skupštine? Ili kako bi reagirao ako bi imao osjećaj da su starješine pokazali milosrđe prijestupniku koji to nije zaslužio? Takve situacije mogu iskušati našu vjeru u Jehovu i njegovu organizaciju. Kako ti poniznost tada može pomoći? Razmotrimo dva načina.

Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku s kojom se ne slažeš? (vidi 10. i 11. odlomak)

11 Kao prvo, ako smo ponizni, priznat ćemo da ne znamo sve činjenice. Koliko  god da smo dobro upoznati s nekom situacijom, samo Jehova vidi što je nekome u srcu (1. Sam. 16:7). Budemo li imali na umu tu nepobitnu istinu, ponizno ćemo priznati da ne znamo sve okolnosti i ispravit ćemo svoj stav o tome. Kao drugo, poniznost nam pomaže da budemo podložni i strpljivi dok čekamo da Jehova ispravi nepravdu, ako je ona uistinu učinjena. Kao što je mudri Salamun rekao: “Dobro [će] biti onima koji se boje pravoga Boga. (...) Ali zlome neće biti dobro i neće produžiti dane svoje” (Prop. 8:12, 13). Nema nikakve sumnje, ako ostanemo ponizni, bit će to na dobrobit sviju. (Pročitaj 1. Petrovu 5:5.)

DVOLIČNOST U SKUPŠTINI

12. Koji ćemo izvještaj u nastavku razmotriti i zašto?

12 U 1. stoljeću kršćani iz sirijske Antiohije našli su se u situaciji koja je iskušala njihovu poniznost, a i spremnost da oproste. Pogledajmo kako nam izvještaj o tom događaju može pomoći da se preispitamo i vidimo jesmo li spremni oprostiti. Isto tako, saznat ćemo kako je opraštanje povezano s Jehovinom pravdom.

13, 14. Koje je važne zadatke dobio apostol Petar i kako je pokazao hrabrost?

13 Apostol Petar bio je starješina kojeg su prvi kršćani dobro poznavali. Imao je prilike blisko surađivati s Isusom i od njega je dobio važna zaduženja (Mat. 16:19). Naprimjer, 36. godine bio je poslan da prenese dobru vijest Korneliju i njegovom domu. Bio je to posebno značajan zadatak zato što je Kornelije bio neobrezani ne-Židov. Kad su Kornelije i njegovi ukućani primili sveti duh, Petar je rekao: “Može li itko uskratiti vodu da ne budu kršteni ovi koji su primili sveti duh kao što smo ga primili i mi?” (Djela 10:47).

14 Godine 49. apostoli i starješine u Jeruzalemu sastali su se kako bi razmotrili trebaju li se ne-Židovi koji su se obratili na kršćanstvo obrezati. Na tom je sastanku Petar odvažno podsjetio braću da su neobrezani ne-Židovi već godinama ranije dobili dar svetog duha. Budući da je on bio očevidac tog događaja, njegovo je svjedočanstvo puno pomoglo tadašnjem vodećem tijelu u donošenju odluke (Djela 15:6-11, 13, 14, 28, 29). I židovski i ne-židovski kršćani sigurno su bili zahvalni Petru što je tako hrabro iznio činjenice. Zacijelo su imali puno povjerenja u tog duhovno zrelog čovjeka (Hebr. 13:7).

15. Koju je grešku Petar učinio u sirijskoj Antiohiji? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

15 Ubrzo nakon tog sastanka Petar se uputio u sirijsku Antiohiju. Dok je bio ondje, bez ustručavanja se družio sa svojim suvjernicima koji su bili ne-Židovi. Oni su sigurno voljeli slušati Petrova iskustva te učiti od njega. Zato su nesumnjivo bili jako iznenađeni i razočarani kad Petar odjednom više nije želio jesti u njihovom društvu. Za njim su se poveli i drugi židovski članovi skupštine, pa čak i Barnaba. Zašto je jedan zreo kršćanin i starješina kao što je bio Petar napravio tako ozbiljnu grešku, koja je čak mogla stvoriti razdor u skupštini? I, što je još važnije, kako nam taj izvještaj može pomoći ako nas neki starješina povrijedi svojim riječima ili postupcima?

16. Kako je Petar dobio ukor i na koja ćemo pitanja saznati odgovor u nastavku?

 16 Pročitaj Galaćanima 2:11-14. U koju je zamku Petar nažalost upao? Bojao se što će ljudi misliti o njemu (Izr. 29:25). Iako je jako dobro znao kako Jehova gleda na ne-Židove, uplašio se da će židovski kršćani iz jeruzalemske skupštine imati loše mišljenje o njemu kad vide da se druži s neobrezanim kršćanima. Apostol Pavao, koji je također prisustvovao sastanku u Jeruzalemu, suprotstavio se Petru u Antiohiji i pred svima mu dao do znanja da se ponaša licemjerno (Djela 15:12). Kako su ne-židovski kršćani koje je Petar povrijedio reagirali na nepravdu koju im je učinio? Jesu li dopustili da im to bude kamen spoticanja? A što je bilo s Petrom? Je li izgubio svoja dragocjena zaduženja?

SPREMNO OPRAŠTAJ

17. Koje je blagoslove Petar dobio nakon što mu je Jehova oprostio?

17 Petar je, po svemu sudeći, ponizno prihvatio Pavlov ukor. Ništa u Bibliji ne ukazuje na to da je izgubio svoja zaduženja. Zapravo, kasnije je pod Božjim nadahnućem napisao dvije poslanice koje su postale dio Biblije. Vrijedno je zapaziti da je u svojoj drugoj poslanici Pavla nazvao “naš ljubljeni brat” (2. Petr. 3:15). Iako je Petar vjerojatno povrijedio ne-židovske kršćane, Isus, koji je glava skupštine, nastavio mu je povjeravati važne zadatke (Efež. 1:22). Stoga su članovi antiohijske skupštine dobili priliku da postupe po uzoru na Isusa i njegovog Oca i spremno oproste svom bratu. Nadamo se da nitko od njih nije dopustio da ga greška jednog nesavršenog čovjeka pokoleba u vjeri.

18. U kojim bismo situacijama trebali pokazati da se naš osjećaj za pravdu podudara s Jehovinim?

18 Budući da “svi često griješimo”, nema savršenih starješina. Nije ih bilo u 1. stoljeću, a nema ih ni danas (Jak. 3:2). Iako svi znamo da su naši suvjernici nesavršeni, kako ćemo reagirati kada to osjetimo na vlastitoj koži? Hoćemo li tada postupiti u skladu s Jehovinim mjerilima pravde? Naprimjer, što ako iz izjave nekog starješine zaključiš da ima predrasude prema tebi? Ili ako te starješina povrijedi nekom nepromišljenom primjedbom, hoćeš li se spotaknuti? Možda bi u toj situaciji mogao odmah pomisliti kako on ne bi više trebao biti starješina. No ne bi li bilo bolje da strpljivo pričekaš da Isus, koji je glava skupštine, poduzme potrebne korake? Hoćeš li se potruditi sagledati širu sliku i uzeti u obzir da taj brat možda već godinama vjerno služi Jehovi? Ako brat koji te povrijedio nastavi služiti kao starješina, ili čak dobije neka dodatna zaduženja, hoće li ti biti drago zbog toga? Ako bi mu spremno oprostio, pokazao bi da se tvoj osjećaj za pravdu podudara s Jehovinim. (Pročitaj Mateja 6:14, 15.)

19. Što bi nam trebao biti cilj?

19 Svi mi koji čeznemo za pravdom jedva čekamo dan kad će Jehova ukloniti svaku nepravdu koju su uzrokovali Sotona i njegov zli svijet (Iza. 65:17). Dok taj dan ne dođe, trudimo se postupati onako kako Jehova želi. Ako doživimo neku nepravdu, budimo spremni ponizno priznati da nismo upoznati sa svim činjenicama. Isto tako, potrudimo se od srca oprostiti osobi koja nas je povrijedila. Tako ćemo pokazati da smo naučili što je istinska pravda.