Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

“Što si zavjetovao, to izvrši”

“Što si zavjetovao, to izvrši”

Ispuni zavjete svoje Jehovi (MAT. 5:33)

PJESME: 124, 51

1. (a) Što su Jiftah i Hana imali zajedničko? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

ON JE bio smion vođa, a ona podložna žena. On je bio hrabar ratnik, a ona ponizna kućanica. Što su sudac Jiftah i Elkanina žena Hana imali zajedničko, osim što su služili istom Bogu? Oboje su Bogu dali zavjet i oboje su ga vjerno ispunili. Time su pružili izvanredan primjer svim muškarcima i ženama koji u današnje vrijeme odluče dati zavjet Jehovi. No s time su povezana i neka važna pitanja: Što je uopće zavjet? Je li zavjet Bogu nešto što treba shvatiti ozbiljno? Što učimo od Jiftaha i Hane?

2, 3. (a) Što je zavjet? (b) Što Biblija kaže o davanju zavjeta Bogu?

2 U Bibliji se izraz “zavjet” odnosi na svečano obećanje koje netko daje Bogu. Osoba se njime obavezuje da će nešto učiniti, da će dati neki dar, da će stupiti u neku vrstu službe ili da će se od nečega suzdržavati. Iako ona to čini dobrovoljno, zato što je to sama odlučila, zavjet je nešto sveto u Božjim očima i on smatra da je osoba dužna izvršiti ga. Za Jehovu je zavjet ravan zakletvi kojom se netko obavezao da nešto hoće ili neće učiniti (1. Mojs. 14:22, 23; Hebr. 6:16, 17). A kako bismo mi, prema Bibliji, trebali gledati na davanje zavjeta Bogu?

3 U Mojsijevom je zakonu stajalo: “Ako se koji čovjek zavjetuje Jehovi ili zakletvom obaveže dušu svoju (...),  ne smije prekršiti svoju riječ. Neka učini sve što izađe iz usta njegovih” (4. Mojs. 30:2). Kasnije je Salamun pod nadahnućem napisao: “Kad zavjetuješ zavjet Bogu, ne oklijevaj izvršiti ga, jer bezumnici nikome nisu mili. Što si zavjetovao, to izvrši” (Prop. 5:4). I Isus je istaknuo ozbiljnost davanja zavjeta kad je rekao: “Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne kuni se lažno, nego ispuni zavjete svoje Jehovi’” (Mat. 5:33).

4. (a) Zašto je davanje zavjeta Bogu ozbiljna stvar? (b) Što ćemo saznati o Jiftahu i Hani?

4 Dakle, jasno je da su obećanja Bogu vrlo ozbiljna stvar. Naš stav prema zavjetima koje smo dali utječe na naš odnos s Jehovom. David je napisao: “Tko može uzići na goru Jehovinu i tko može stati na svetome mjestu njegovu? ‘Onaj (...) koji ne omalovažava dušu [Jehovinu] i ne zaklinje se lažno’” (Psal. 24:3, 4). Na što su se Jiftah i Hana zavjetovali i je li im bilo lako ispuniti zavjet?

VJERNO SU IZVRŠILI SVOJ ZAVJET BOGU

5. Na što se Jiftah zavjetovao i što se na kraju dogodilo?

5 Jiftah je vjerno ispunio obećanje koje je dao Jehovi kad je išao u rat protiv Amonaca, koji su tlačili Božji narod (Suci 10:7-9). U silnoj želji da ih porazi Jiftah se zavjetovao: “Ako mi predaš u ruke sinove Amonove, neka Jehovi pripadne onaj tko izađe na vrata doma mojega, tko izađe meni u susret kad se vratim kao pobjednik od sinova Amonovih.” I što se dogodilo? Amonci su bili pokoreni, a kad se Jiftah slavodobitno vratio kući, u susret mu je došla njegova voljena kći. Dakle, ona je trebala “pripasti Jehovi” (Suci 11:30-34). Kako je to utjecalo na njen život?

6. (a) Je li Jiftahu i njegovoj kćeri bilo lako ispuniti zavjet Bogu? (b) Što si iz 5. Mojsijeve 23:21, 23 i Psalma 15:4 naučio o davanju zavjeta Bogu?

6 Da bi izvršila očev zavjet, Jiftahova kći morala se potpuno posvetiti Jehovinoj službi u svetom šatoru. Je li Jiftah svoj zavjet dao nepromišljeno? Nije. On je znao da bi mu u susret lako mogla izaći upravo njegova kći. Ipak, u emocionalnom pogledu bila je to vrlo teška situacija i za njega i za nju. Oboje su morali učiniti veliku žrtvu. Kad je Jiftah ugledao svoju kćer, “razderao je haljine svoje” i rekao je da mu se slama srce. A ona je “oplakivala (...) djevičanstvo svoje”. Zašto ih je to toliko pogodilo? Jiftah nije imao sina, a njegova kći jedinica znala je da se nikad neće udati i roditi mu unučad. To je značilo da nitko neće moći produžiti njegovu lozu i naslijediti obiteljsku imovinu. No za njih to nije bilo najvažnije. Jiftah je rekao: “Zavjetovao [sam se] Jehovi i ne mogu poreći što sam zavjetovao.” A kći mu je nato odvratila: “Učini sa mnom prema zavjetu svojemu” (Suci 11:35-39). Oboje su bili vjerni Božji sluge i bilo im je nezamislivo prekršiti zavjet dan Svevišnjem Bogu, koliko god ih to skupo koštalo. (Pročitaj 5. Mojsijevu 23:21, 23; Psalam 15:4.)

7. (a) Koji je zavjet dala Hana, zašto ga je dala i je li njena molba bila uslišena? (b) Kako se Hanin zavjet odrazio na život njenog sina Samuela? (Vidi bilješku.)

7 Hana je također vjerno ispunila svoj zavjet Jehovi. Dala ga je dok se nalazila u teškoj situaciji — jako je patila što ne može imati djece, a usto je morala podnositi i neprestano vrijeđanje svoje  suparnice (1. Sam. 1:4-7, 10, 16). Hana je izlila dušu Bogu i zavjetovala se: “Jehova nad vojskama, ako pogledaš na nevolju robinje svoje i sjetiš me se i ako ne zaboraviš robinju svoju i daš muško dijete robinji svojoj, ja ću ga dati tebi, Jehova, za sve dane života njegova i britva neće prijeći preko glave njegove” * (1. Sam. 1:11). Njena je molba bila uslišena, te je rodila svog prvog sina. Koliko je samo bila radosna! No nije zaboravila zavjet koji je dala Bogu. Kad je rodila sina, rekla je: “Izmolila sam ga od Jehove” (1. Sam. 1:20).

8. (a) Je li Hani bilo lako izvršiti zavjet? (b) Što je David u 61. psalmu rekao o davanju zavjeta i kako nas to podsjeća na Hanin stav o tome?

8 Čim je prestala dojiti Samuela, Hana je učinila upravo ono što je obećala Bogu. Nije ni pomišljala na to da ne održi riječ. Samuela, koji je tada imao oko tri godine, odvela je velikom svećeniku Eliju u sveti šator u Šilu i rekla mu: “Za ovog sam se dječaka molila, da mi Jehova usliši molitvu koju sam mu uputila. Zato ga sada darujem Jehovi. Sve dane života svojega neka bude posvećen Jehovi” (1. Sam. 1:24-28). Ondje je “dječak Samuel rastao (...) pred Jehovom” (1. Sam. 2:21). No što je to značilo za Hanu? Ona je svim srcem voljela svog sinčića, a sada više nije mogla svaki dan biti s njim. Koliko je samo željela zagrliti ga, igrati se s njim i brinuti se za njega! Kao i svaka brižna majka željela je promatrati svoje dijete kako raste i imati drage uspomene na njegovo djetinjstvo. Ipak, Hana nije požalila što je ispunila svoj zavjet Bogu. Rekla je: “Srce moje kliče zbog Jehove” (1. Sam. 2:1, 2; pročitaj Psalam 61:1, 5, 8).

Ispunjavaš li zavjete koje si dao Jehovi?

9. Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u nastavku?

9 Sad kad smo vidjeli da je davanje zavjeta nešto što treba shvatiti vrlo ozbiljno, razmotrimo sljedeća pitanja: Koje bismo zavjete mi kao kršćani mogli dati? I zašto je važno da ih ispunimo?

ZAVJET KOJI DAJEMO PRILIKOM PREDANJA BOGU

Zavjet kojim se predajemo Jehovi (vidi 10. odlomak)

10. Koji je najvažniji zavjet koji kršćanin može dati i što on podrazumijeva?

10 Zavjet kojim se kršćanin predaje Jehovi najvažniji je zavjet koji može dati. Daje ga tako što nasamo u molitvi svečano obeća Jehovi da će svoj život koristiti kako bi mu služio, i to zauvijek, u kakvim se god okolnostima našao. Time se, kao što je Isus rekao, kršćanin odriče sebe, odnosno odriče se svih prava da sam upravlja svojim životom, i zavjetuje se da će mu Božja volja biti važnija od svega drugoga (Mat. 16:24). Od toga dana on pripada Jehovi (Rim. 14:8). Svatko tko da takav zavjet, trebao bi ga shvatiti vrlo ozbiljno, poput psalmista koji je rekao: “Što da uzvratim Jehovi za sva dobra koja mi je učinio? Zavjete svoje izvršit ću Jehovi — pred svim narodom njegovim” (Psal. 116:12, 14).

11. Što si pred svima potvrdio na dan svog krštenja?

11 Jesi li predao svoj život Jehovi i potvrdio to krštenjem u vodi? Ako jesi, to je najbolja odluka koju si mogao donijeti! Sjeti se da te na dan krštenja govornik pred mnogim svjedocima upitao jesi li se predao Jehovi i da li razumiješ da “krštenjem u znak svog predanja postaješ Jehovin svjedok  i dio njegove organizacije koju vodi svojim duhom”. Svojim potvrdnim odgovorima javno si izjavio da si se bezrezervno predao Jehovi te si pokazao da si spreman krstiti se i tako postati ovlašteni propovjednik u službi Svevišnjeg Boga. Jehova je, sasvim sigurno, bio presretan zbog toga!

12. (a) Koja bismo si pitanja trebali postaviti? (b) Koje bismo osobine, prema Petrovim riječima, trebali razvijati?

12 No krštenje je tek početak. Mi želimo i nadalje vjerno služiti Jehovi i živjeti u skladu sa svojim predanjem. Stoga je dobro da se pitamo: Koliko sam duhovno napredovao od krštenja? Služim li još uvijek Jehovi cijelim srcem? (Kol. 3:23). Da li se molim, čitam Božju Riječ, idem na skupštinske sastanke i u službu propovijedanja koliko god mogu ili sam malo popustio u tome? Apostol Petar objasnio je da nećemo postati neaktivni u svojoj službi budemo li dopunjavali svoju vjeru znanjem, ustrajnošću i odanošću Bogu. (Pročitaj 2. Petrovu 1:5-8.)

13. Čega mora biti svjestan onaj tko se predao Jehovi i krstio?

13 Zavjet koji smo dali prilikom predanja ni na koji se način ne može poništiti  niti možemo povući ono što smo obećali Bogu. Ako se netko umori od služenja Jehovi ili mu dojadi kršćanski način života, on ne može tvrditi da se zapravo nije predao i da je njegovo krštenje nevažeće. * Uostalom, ta je osoba prilikom krštenja svima dala do znanja da se potpuno predala Bogu. Stoga će pred Jehovom i skupštinom snositi odgovornost za svaki težak grijeh koji počini (Rim. 14:12). Nemojmo nikada dopustiti da budemo poput onih kojima je Isus kazao: “Ostavio si svoju prvu ljubav.” Naprotiv, dajmo sve od sebe kako bi nam on mogao reći: “Znam tvoja djela i tvoju ljubav, vjeru, službu i ustrajnost i da je posljednjih djela tvojih više nego prijašnjih” (Otkr. 2:4, 19). Stoga ostanimo revni i živimo u skladu sa zavjetom koji smo dali Jehovi kad smo mu se predali. To će uistinu obradovati njegovo srce!

BRAČNI ZAVJET

Bračni zavjet (vidi 14. odlomak)

14. Koji je drugi najvažniji zavjet i zašto to možemo reći?

14 Bračni je zavjet drugi najvažniji zavjet koji kršćani mogu dati. Zašto? Zato što je brak svet. Mladenka i mladoženja izriču svoje bračne zavjete pred Bogom i ljudima. Obično svom bračnom drugu obećaju da će ga voljeti i poštovati te se brinuti za njega dokle god budu kao muž i žena zajedno živjeli na Zemlji. Neki možda na svom vjenčanju nisu upotrijebili baš te riječi, ali ipak su se pred Bogom zavjetovali jedno drugome. Nakon što mladenci postanu muž i žena, stupaju u odnos koji treba trajati cijeli život (1. Mojs. 2:24; 1. Kor. 7:39). Kao što je Isus rekao, “što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja” — niti sami supružnici niti bilo tko drugi. Stoga par koji stupa u brak ne smije razvod smatrati prihvatljivom opcijom za rješavanje bračnih problema (Mar. 10:9).

15. Zašto kršćani ne bi smjeli, poput ljudi u svijetu, olako shvaćati brak?

15 Naravno, savršen brak ne postoji. U svaki brak ulaze dvije nesavršene osobe. Upravo zato Biblija kaže da će bračni partneri ponekad doživljavati nevolje (1. Kor. 7:28). Nažalost, mnogi ljudi u svijetu brak shvaćaju vrlo olako. Kad se u njihovoj vezi jave napetosti, oni naprosto dignu ruke od svega i ostave svog bračnog druga. No kršćani tako ne postupaju. Onaj tko pogazi svoj bračni zavjet zapravo laže Bogu, a on mrzi lažljivce! (3. Mojs. 19:12; Izr. 6:16-19). Apostol Pavao je napisao: “Jesi li vezan za ženu? Ne traži razvod!” (1. Kor. 7:27). Pavao je to mogao reći jer je znao da Jehova mrzi kad se netko razvede od svog bračnog partnera zato što želi stupiti u brak s nekim drugim (Mal. 2:13-16).

16. Što Biblija kaže o razvodu i razdvajanju?

16 Isus je rekao da je preljub koji nedužni partner ne želi oprostiti jedini biblijski razlog za razvod braka (Mat. 19:9; Hebr. 13:4). A kako je s razdvajanjem od bračnog druga? Biblija i o tome daje jasne smjernice. (Pročitaj 1. Korinćanima 7:10, 11.) Ona ne navodi konkretno što bi mogao biti temelj za razdvajanje. Međutim, neki su kršćani zaključili da u određenim okolnostima postoje opravdani razlozi za  razdvajanje. Naprimjer, to bi mogle biti ekstremne situacije u kojima je kršćaninu ugrožen život ili duhovnost zato što je njegov bračni partner izrazito nasilan ili pak otpadnik. *

17. Što kršćanima može pomoći da imaju trajan brak?

17 Kad se objavitelji obrate starješinama za savjet u vezi s bračnim problemima, bilo bi dobro da ih starješine upitaju jesu li nedavno pogledali film Što je prava ljubav? te zajedno proučili brošuru I vaša obitelj može biti sretna. Zašto? Zato što se u tim izdanjima ističu biblijska načela koja su mnogima pomogla da učvrste brak. Jedan je bračni par rekao: “Otkako proučavamo tu brošuru, puno smo sretniji.” Sestra čiji je brak nakon 22 godine bio pred raspadom ispričala je: “Oboje smo kršteni, ali u emocionalnom pogledu nismo bili na istoj valnoj dužini. Film nam je došao u pravi čas! Naš je odnos sada puno bolji.” Jesi li i ti u braku? Ako jesi, svakako primjenjuj Jehovina načela. To će ti pomoći da ispuniš svoj bračni zavjet, a i da pritom budeš sretan!

ZAVJET POSEBNIH PUNOVREMENIH SLUGU

18, 19. (a) Na što mnogi kršćanski roditelji potiču svoju djecu? (b) Opiši što podrazumijeva posebna punovremena služba.

18 Jesi li zapazio što su još Jiftah i Hana imali zajedničko? Zbog zavjeta koji su dali njihova su se djeca posvetila posebnoj službi u svetom šatoru. To je Jiftahovoj kćeri i Haninom sinu omogućilo da vode sretan i ispunjen život. Danas mnogi kršćanski roditelji potiču svoju djecu da stupe u punovremenu službu te da služenje Jehovi bude u središtu njihovog života. Zbog toga oni, a i njihova djeca koja su odabrala taj put, zaslužuju iskrenu pohvalu (Suci 11:40; Psal. 110:3).

Zavjet koji daju posebni punovremeni sluge (vidi 19. odlomak)

19 Trenutno oko 67 000 Jehovinih svjedoka pripada Međunarodnom redu posebnih punovremenih slugu. Oni služe u Betelu, na gradnji, u pokrajinskoj službi, kao voditelji teokratskih tečajeva, specijalni pioniri, misionari ili pak kao članovi osoblja kongresnih dvorana ili biblijskih škola. Svi su položili “Zavjet poslušnosti i siromaštva”, kojim su se obavezali da će izvršavati svaki zadatak koji dobiju u svrhu unapređivanja službe za Kraljevstvo, da će živjeti jednostavnim životom te da neće bez dozvole obavljati nikakav svjetovni posao. Ono što je posebno u toj službi nisu ljudi, nego zadaci koje oni izvršavaju. Ta braća i sestre uviđaju ozbiljnost zavjeta koji su dali te se trude ponizno živjeti u skladu s njime dok su god u posebnoj punovremenoj službi.

20. Što bismo trebali činiti “dan za danom” i zašto je to važno?

20 U ovom smo članku razmotrili tri zavjeta koje kršćani mogu dati Bogu. Koliko si ih ti dao — jedan, dva ili sva tri? Zasigurno znaš da svoje zavjete ne bi smio shvaćati olako (Izr. 20:25). Ako ne bismo održali riječ koju smo dali Jehovi, mogli bismo snositi teške posljedice (Prop. 5:6). Zato, izvršavajmo “zavjete svoje dan za danom” i radosno hvalimo Jehovino ime! (Psal. 61:8).

^ odl. 7 Hana je obećala Jehovi da će njezin sin do kraja svog života biti nazirej. To je značilo da će biti izabran, posvećen i izdvojen za svetu službu Jehovi (4. Mojs. 6:2, 5, 8).

^ odl. 13 Budući da starješine poduzimaju više koraka kako bi se uvjerili da osoba ispunjava preduvjete za krštenje, vrlo su rijetke situacije u kojima bi se nečije krštenje moglo smatrati nevažećim.

^ odl. 16 Vidi dodatak “Biblijsko gledište o razvodu i razdvajanju” u knjizi “Održite se u ljubavi Božjoj”.