Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 ČLANAK ZA RAZMATRANJE 19

Ljubav i pravda u borbi protiv zla

Ljubav i pravda u borbi protiv zla

Ti nisi Bog koji se zlu raduje, zli kod tebe ni načas boraviti ne može (PSAL. 5:4)

PJESMA 142 Čvrsto se držimo naše nade!

SAŽETAK *

1-3. (a) Prema Psalmu 5:4-6, kako Jehova gleda na zlo? (b) Zašto možemo reći da se spolno zlostavljanje djece kosi s Kristovim zakonom?

JEHOVA BOG mrzi zlo svake vrste. (Pročitaj Psalam 5:4-6.) Koliko tek onda mrzi spolno zlostavljanje djece, što je krajnje odvratan čin! Mi kao njegovi svjedoci dijelimo njegove osjećaje — gnušamo se nad tim strašnim zlodjelom i ne toleriramo ga u kršćanskoj skupštini (Rim. 12:9; Hebr. 12:15, 16).

2 Bilo koji oblik zlostavljanja djece apsolutno se kosi sa “zakonom Kristovim”! (Gal. 6:2). Zašto to možemo reći? Kao što smo vidjeli u prethodnom članku, Kristov zakon — sve što je Isus naučavao riječima i primjerom — temelji se na ljubavi i promiče pravdu. Pravi kršćani žive po tom zakonu i s djecom se ophode tako da se ona osjećaju sigurno i voljeno. Nasuprot tome, spolno zlostavljanje djece sebičan je čin kojim se djetetu nanosi velika nepravda, pa se ono osjeća nezaštićeno i odbačeno.

3 Nažalost, spolno zlostavljanje djece pošast je svjetskih razmjera te pogađa i prave kršćane. Svijet je pun “zlih ljudi i varalica”, a neki od njih pokušavaju ući u skupštinu (2. Tim. 3:13). Osim toga, neki koji su se izjašnjavali kao Jehovini sluge podlegli su perverznim tjelesnim željama te su spolno zlostavljali djecu. Razmotrimo zašto je to tako težak grijeh. Potom ćemo vidjeti kako starješine trebaju postupiti kad netko učini ozbiljan  grijeh, kao što je zlostavljanje djece, te kako roditelji mogu zaštititi svoju djecu. *

TEŽAK GRIJEH

4-5. Zašto je spolno zlostavljanje grijeh protiv žrtve?

4 Zlostavljanje djece ima teške i dalekosežne posljedice. Ono nanosi bol kako žrtvama tako i svima kojima je stalo do njih — njihovoj obitelji i suvjernicima. Zlostavljanje djece težak je grijeh.

5 Grijeh protiv žrtve. * Grijeh je drugima nanositi bol i patnju. Kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku, zlostavljač čini upravo to — djetetu nanosi strašnu bol, koja ostavlja duboke ožiljke. On izdaje djetetovo povjerenje te ono gubi osjećaj sigurnosti. Djecu moramo zaštititi od takvih zlodjela, a onoj koja su to doživjela trebamo pružiti pomoć i utjehu (1. Sol. 5:14).

6-7. Zašto je spolno zlostavljanje djece grijeh protiv skupštine i vlasti?

6 Grijeh protiv skupštine. Osoba koja je kriva za zlostavljanje djeteta nanosi sramotu cijeloj skupštini (Mat. 5:16; 1. Petr. 2:12). Nije li to velika nepravda za milijune vjernih kršćana koji se “snažno bore za vjeru” i trude se slaviti Jehovu? (Juda 3). U našoj sredini nema mjesta za osobe koje bez kajanja čine zlo i blate dobro ime skupštine.

7 Grijeh protiv vlasti. Svaki kršćanin treba biti “podložan vlastima nad sobom” (Rim. 13:1). Svoju podložnost pokazujemo tako što se držimo zakona zemlje u kojoj živimo. Ako netko iz skupštine učini neko kazneno djelo, kao što je spolno zlostavljanje djeteta, on se zapravo ogriješio o zakon koji su vlasti postavile. (Usporedi Djela apostolska 25:8.) Starješine nisu ovlašteni kažnjavati one koji krše državni zakon, no zlostavljača djece neće štititi od zakonskih posljedica njegovih postupaka (Rim. 13:4). Grešnik žanje ono što je posijao (Gal. 6:7).

8. Kako Jehova gleda na grijehe koje čovjek učini drugom čovjeku?

8 Iznad svega, zlostavljanje djece je grijeh protiv Boga (Psal. 51:4). Kad čovjek sagriješi drugom čovjeku, on ujedno čini grijeh protiv Jehove. Uzmimo za primjer jednu odredbu Zakona koji je Bog dao Izraelu. U Zakonu je stajalo da onaj tko ukrade nešto svom bližnjem ili ga prevari, zapravo postupa “nevjerno prema Jehovi” (3. Mojs. 6:2-4). Nije li onda i onaj tko zlostavlja dijete nevjeran Jehovi? On je “ukrao” djetetu osjećaj sigurnosti i nanio veliku sramotu Jehovinom imenu. Stoga je zlostavljanje odvratan grijeh protiv Boga koji zaslužuje svaku osudu.

9. Koje je informacije utemeljene na Bibliji naša organizacija objavila tijekom godina i zašto?

9 Tijekom godina Jehovina je organizacija objavila mnoštvo biblijski utemeljenih članaka i drugih sadržaja o zlostavljanju djece. Naprimjer, članci  u časopisu Stražarska kula i Probudite se! govorili su o tome kako se žrtve spolnog zlostavljanja mogu nositi s emocionalnim ožiljcima, kako im drugi mogu pomoći i hrabriti ih te kako roditelji mogu zaštititi svoju djecu. Starješine su na temelju Biblije temeljito poučeni što trebaju poduzeti ako je netko zlostavljao dijete. Organizacija redovito analizira smjernice na temelju kojih skupštine trebaju rješavati slučajeve zlostavljanja djece. Zašto to čini? Zato što želi da se takve situacije rješavaju u skladu s Kristovim zakonom.

KAD NETKO UČINI TEŽAK GRIJEH

10-12. (a) Što starješine imaju na umu kad netko učini težak grijeh i što sve pritom trebaju uzeti u obzir? (b) Prema Jakovu 5:14, 15, što starješine nastoje postići?

10 Kad netko učini težak grijeh bilo koje vrste, starješine imaju na umu da moraju pokazivati ljubav prema stadu i činiti ono što je ispravno i pravedno u Božjim očima jer im to nalaže Kristov zakon. Stoga moraju uzeti u obzir nekoliko stvari kad saznaju da je počinjen težak grijeh. Prije svega, trebaju paziti da se ne okalja Jehovino sveto ime (3. Mojs. 22:31, 32; Mat. 6:9). Osim toga, iskreno im je stalo do duhovne dobrobiti braće i sestara u skupštini te žele pomoći svima koji su žrtve učinjenog grijeha.

11 Isto tako, starješine trebaju utvrditi da li se prijestupnik kaje i, ako se kaje, pomoći mu da obnovi svoj odnos s Jehovom. (Pročitaj Jakova 5:14, 15.) Kršćanin koji se prepusti neispravnim željama i počini težak grijeh zapravo je duhovno bolestan. To znači da on više nema zdrav odnos s Jehovom. * Starješine su, takoreći, duhovni liječnici. Oni nastoje “ozdraviti bolesnoga”, u ovom slučaju onoga tko je učinio težak grijeh. Njihovi biblijski savjeti mogu mu pomoći da obnovi svoj odnos s Bogom, no to je moguće samo ako se prijestupnik iskreno kaje (Djela 3:19; 2. Kor. 2:5-10).

12 Sasvim sigurno, starješine imaju veliku odgovornost. Njima je iskreno stalo do stada koje im je Bog povjerio na brigu (1. Petr. 5:1-3). Žele da se njihova braća i sestre u skupštini osjećaju sigurno. Stoga brzo reagiraju kad saznaju da je netko učinio težak grijeh, kao što je zlostavljanje djece. Što točno trebaju poduzeti? Pogledajmo u nastavku.

13-14. Ako zakon nalaže da se optužba o zlostavljanju djeteta prijavi vlastima, jesu li starješine dužni držati se tog zakona? Objasni.

13 Jesu li starješine dužni držati se svjetovnih zakona koji nalažu da se optužbe o zlostavljanju djeteta prijave državnim institucijama? Jesu. Ako žive u zemlji u kojoj postoje zakoni koji nalažu da se takve optužbe prijave, starješine će to učiniti (Rim. 13:1). Takvi zakoni ne kose se s Božjim zakonom (Djela 5:28, 29). Stoga kad netko obavijesti starješine o mogućem zlostavljanju djeteta, oni odmah stupaju u kontakt s podružnicom, koja će ih uputiti kako trebaju ispuniti zakonske obaveze o prijavi takvih optužbi.

14 Starješine trebaju informirati žrtve, roditelje ili druge osobe koje su upoznate  sa situacijom da imaju pravo optužbu prijaviti državnim institucijama. No što ako se pročuje u javnosti da je netko tko je dio skupštine optužen za zlostavljanje djeteta? Treba li kršćanin koji je prijavio slučaj imati osjećaj da je nanio sramotu Božjem imenu? Ne treba. Zlostavljač je onaj koji sramoti Božje ime.

15-16. (a) Prema 1. Timoteju 5:19, zašto su potrebna najmanje dva svjedoka da bi se oformio pravni odbor? (b) Koje korake poduzimaju starješine kad saznaju da je netko iz skupštine optužen za zlostavljanje djeteta?

15 Zašto su potrebna najmanje dva svjedoka da bi starješine mogli poduzeti skupštinske pravne korake? Zato što je to u skladu s visokim mjerilima pravde koje navodi Biblija. Ako optuženi nije priznao grijeh, optužbu moraju potvrditi dva svjedoka kako bi starješine mogli oformiti pravni odbor (5. Mojs. 19:15; Mat. 18:16; pročitaj 1. Timoteju 5:19). Znači li to da su potrebna dva svjedoka da bi se optužba o zlostavljanju djeteta prijavila vlastima? Ne. Taj biblijski zahtjev nema veze s time hoće li starješine ili netko drugi prijaviti vlastima optužbu za kazneno djelo.

16 Kad saznaju da je netko iz skupštine optužen za zlostavljanje djeteta, starješine će postupiti kako zakon nalaže u vezi s prijavom takvih optužbi, a zatim će, vodeći se biblijskim načelima, istražiti slučaj kako bi utvrdili što se dogodilo. Ako optuženi poriče da je učinio grijeh, starješine trebaju razmotriti iskaz svjedoka. Ako onaj tko je iznio optužbu i barem još jedna osoba potvrde da je optuženi zlostavljao to ili neko drugo dijete, starješine imaju temelja osnovati pravni odbor. * Čak i ako nema dva svjedoka koja mogu potvrditi da je osoba kriva za zlostavljanje djece, to ne znači da optužba nije istinita. Starješine uviđaju da je optuženik možda ipak učinio težak grijeh kojim je drugima nanio veliku bol. Stoga će pružati pomoć i podršku svima koji su pogođeni tim grijehom. Osim toga, budno će promatrati osobu koja je optužena za zlostavljanje kako bi zaštitili skupštinu od moguće opasnosti (Djela 20:28).

17-18. Objasni koja je uloga pravnog odbora.

17 Koja je uloga pravnog odbora? Izraz “pravni” ne znači da starješine odlučuju o tome trebaju li vlasti kazniti počinitelja zbog kršenja zakona. Starješine se ne miješaju u provođenje zakona, već kažnjavanje zločina prepuštaju svjetovnim vlastima (Rim. 13:2-4; Titu 3:1). Njihov je zadatak prosuditi može li osoba koja je učinila težak grijeh ostati u skupštini.

18 Uloga starješina koji služe u pravnom odboru isključivo je duhovne odnosno vjerske prirode. Vodeći se Božjom Riječi, oni trebaju prosuditi da li se zlostavljač kaje. Ako se ne kaje, bit će isključen iz skupštine, a objaviteljima će se pročitati obavijest da on više nije Jehovin svjedok (1. Kor. 5:11-13). Ako se pokaje, može ostati u skupštini. Međutim, starješine će ga obavijestiti da u skupštini Jehovinih svjedoka još godinama, a možda i do kraja života, neće moći izvršavati neke zadatke ili  odgovorne službe. Imajući na umu dobrobit djece, starješine mogu nasamo upozoriti sve roditelje maloljetne djece u skupštini da paze na njihove kontakte s tom osobom. Starješine će pritom voditi računa da ne otkriju identitet onih koji su bili žrtve zlostavljača.

KAKO RODITELJI MOGU ZAŠTITITI SVOJU DJECU

Roditelji štite svoju djecu od spolnog zlostavljanja tako što ih na prikladan način poučavaju o spolnosti. Pritom koriste publikaciju koju je objavila Božja organizacija (vidi odlomke 19-22)

19-22. Što mogu poduzeti roditelji kako bi zaštitili svoju djecu? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

19 Čija je dužnost zaštititi djecu? To je prvenstveno dužnost vas roditelja. * Vaša su djeca dragocjeni dar od Boga, “nasljedstvo od Jehove” (Psal. 127:3). Vi ste dužni čuvati ih i štititi. Kako možete zaštititi svoju djecu od zlostavljanja?

20 Kao prvo, educirajte se o zlostavljanju djece. Saznajte tko najčešće zlostavlja djecu te kojim se metodama takve osobe služe da bi ih prevarile. Uočavajte potencijalne opasnosti (Izr. 22:3; 24:3). Imajte na umu da je u većini slučajeva zlostavljač netko koga dijete poznaje i kome vjeruje.

21 Kao drugo, održavajte dobru komunikaciju s djecom (5. Mojs. 6:6, 7). To, između ostalog, znači da ih trebate pažljivo slušati (Jak. 1:19). Ne zaboravite da se djeca često boje reći drugima da ih se zlostavlja. Možda ih je strah da im drugi neće vjerovati ili im zlostavljač prijeti da ne smiju nikome reći što se događa. Ako primijetite da nešto nije u redu, blago i obzirno djetetu postavljajte pitanja, a zatim ga strpljivo slušajte.

22 Kao treće, educirajte svoju djecu. Razgovarajte s njima o spolnosti, dajući im informacije koje su primjerene njihovoj dobi. Naučite ih što da kažu i učine ako ih netko pokuša dodirivati na neprikladan način. Koristite savjete koje pruža Božja organizacija o tome kako možete zaštititi djecu. (Vidi okvir  “Educirajte sebe i svoju djecu”.)

23. Kako gledamo na spolno zlostavljanje djece i na koje ćemo pitanje dobiti odgovor u sljedećem članku?

23 Mi Jehovini svjedoci smatramo da je zlostavljanje djece težak grijeh i odvratno zlodjelo. Držimo se Kristovog zakona i stoga ne štitimo zlostavljače od posljedica njihovih neispravnih postupaka. No kako možemo pomoći onima koji su doživjeli spolno zlostavljanje? Odgovor na to pitanje dobit ćemo u sljedećem članku.

PJESMA 103 Pastiri — dar od Boga

^ odl. 5 Ovaj članak govori o tome kako zaštititi djecu od spolnog zlostavljanja. Vidjet ćemo kako starješine štite skupštinu te kako roditelji mogu zaštititi svoju djecu.

^ odl. 3 OBJAŠNJENJE IZRAZA: Spolno zlostavljanje djeteta definira se kao svaki kontakt s djetetom putem kojeg odrasla osoba nastoji zadovoljiti svoje spolne želje. Može uključivati spolni odnos s djetetom, oralni ili analni seks, milovanje djetetovih genitalija, grudi ili stražnjice te neke druge perverzne postupke. Žrtve su većinom djevojčice, no i mnogi dječaci su žrtve zlostavljanja. Iako su zlostavljači uglavnom muškarci, ponekad to mogu biti i žene.

^ odl. 5 OBJAŠNJENJE IZRAZA: U ovom i sljedećem članku izraz “žrtva” odnosi se na osobu koja je kao dijete doživjela spolno zlostavljanje. Tim se izrazom jasno želi istaknuti da je zlostavljač djetetu nanio zlo i iskoristio ga te da ono što mu se dogodilo nije djetetova krivnja.

^ odl. 11 To što je netko duhovno bolestan nije opravdanje za težak grijeh. Grešnik snosi potpunu odgovornost za svoje neispravne odluke i postupke i morat će Jehovi položiti račun za to (Rim. 14:12).

^ odl. 16 Starješine nikad neće tražiti od djeteta da optužbu iznosi u prisutnosti navodnog počinitelja. Roditelj ili neka druga osoba u koju dijete ima povjerenja može obavijestiti starješine o onome što su čuli od djeteta. Tako će ono biti pošteđeno dodatne emocionalne boli.

^ odl. 19 Savjeti dani roditeljima vrijede i za skrbnike te druge osobe koje ostvaruju roditeljsku skrb o maloljetniku.