DANIEL I MIRIAM vjenčali su se u rujnu 2000. i skrasili u Barceloni. “Vodili smo takozvani normalan život”, kaže Daniel. “Dobro smo zarađivali, pa smo si mogli priuštiti izlaske u fine restorane, putovanja u inozemstvo i skupu odjeću. Isto tako, redovito smo išli u službu propovijedanja.” A onda je taj bračni par odlučio okrenuti novi list. Što se dogodilo?

Na kongresu 2006. Daniela je duboko dirnulo pitanje koje je postavio jedan govornik. On je upitao prisutne: “Činimo li sve što možemo kako bismo onima koji ‘posrćući idu na pogubljenje’ pomogli da krenu putem koji vodi u vječni život?” (Izr. 24:11). U govoru je bilo istaknuto da imamo odgovornost objavljivati biblijsku poruku jer ona ljudima može spasiti život (Djela 20:26, 27). “Imao sam osjećaj da se Jehova obraća direktno meni”, rekao je Daniel. Govornik je naglasio da ćemo biti puno sretniji budemo li činili više u službi Jehovi. Daniel je znao da je to istina jer je vidio koliko je sretna Miriam, koja je tada već bila u pionirskoj službi.

Daniel kaže: “Zaključio sam da je došlo vrijeme da iz temelja promijenim svoj život.” Upravo je to i učinio. Skratio je svoje radno vrijeme i započeo s pionirskom službom. Često je razmišljao o tome kako bi bilo lijepo da on i Miriam odu služiti na područje gdje je potrebno više objavitelja.

IZAZOVI NA NOVOM PODRUČJU

U svibnju 2007. Daniel i Miriam dali su otkaz i otišli u Panamu, koju su već prije imali prilike posjetiti. Njihovo novo područje bilo je nekoliko otoka u arhipelagu Bocas del Toro u Karipskom moru, gdje većinom žive Indijanci iz plemena Ngabe. Procijenili su da će od svoje ušteđevine ondje moći živjeti oko osam mjeseci.

U službu su išli biciklom i čamcem. Još uvijek se živo sjećaju svog prvog putovanja biciklom. Prošli su tridesetak kilometara vozeći se preko strmih brda dok ih je sunce nemilice pržilo. Daniel se od iscrpljenosti skoro onesvijestio. No ljudi iz plemena Ngabe koje su sretali putem često bi ih pozivali u svoj dom, naročito kad su Daniel i Miriam naučili nekoliko riječi na njihovom jeziku. Njih dvoje uskoro su vodili 23 biblijska tečaja.

Zato su bili jako tužni kad se njihova ušteđevina istopila. Daniel kaže: “Suze su nam dolazile na oči kad smo razmišljali o tome da se moramo vratiti u Španjolsku. Bilo nam je strašno teško ostaviti interesente s kojima smo proučavali Bibliju.” No samo mjesec dana kasnije primili su sjajnu vijest. Miriam kaže: “Dobili smo poziv da služimo kao specijalni pioniri. Bili smo presretni što možemo i dalje služiti u Panami!”

NAJVEĆA RADOST

Kad su 2015. nastupile velike promjene u našoj organizaciji, Daniel i Miriam bili su zamoljeni da počnu služiti kao stalni pioniri. Što su učinili? Odlučili su osloniti se na obećanje iz Psalma 37:5: “Prebaci na Jehovu životne brige svoje, pouzdaj se u njega i on će ti pomoći!” Pronašli su posao kako bi se mogli uzdržavati u pionirskoj službi. Danas služe u jednoj skupštini u panamskoj pokrajini Veraguasu.

Daniel kaže: “Prije odlaska iz Španjolske nismo bili sigurni hoćemo li se moći priviknuti na jednostavan način života. Danas vidimo da to i nije tako teško i da zapravo imamo sve što nam je uistinu potrebno.” Što ih najviše raduje? Oni kažu: “Ništa nas toliko ne usrećuje kao pomaganje poniznim ljudima da upoznaju Jehovu.”