Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  studeni 2017.

Velikodušnost donosi blagoslove

Velikodušnost donosi blagoslove

PRINOŠENJE žrtava odavna ima važnu ulogu u štovanju pravog Boga. Izraelci su prinosili životinjske žrtve, a mi kršćani uvijek smo bili poznati po tome da “prinosimo Bogu žrtvu hvale”. No postoje i druge žrtve kojima možemo ugoditi Bogu (Hebr. 13:15, 16). Prinošenje takvih žrtava usrećuje Božje sluge i donosi im mnoge blagoslove. O tome svjedoče sljedeći primjeri.

Hana, vjerna Jehovina sluškinja iz starog doba, silno je željela sina, ali nije mogla imati djece. U molitvi se zavjetovala Bogu: “Ako (...) daš muško dijete robinji svojoj, ja ću ga dati tebi, Jehova, za sve dane života njegova” (1. Sam. 1:10, 11). Nakon nekog vremena Hana je zatrudnjela te je rodila sina, kojem je dala ime Samuel. Kad ga je prestala dojiti, odvela ga je u sveti šator, kao što se i zavjetovala. Jehova je blagoslovio Hanu zbog njene požrtvovnosti. Ona je poslije rodila još petero djece, a Samuel je postao prorok i jedan od pisaca Biblije (1. Sam. 2:21).

Poput Hane i Samuela, današnji kršćani imaju priliku posvetiti svoj život tome da predano služe svom Stvoritelju. Isus je obećao da ćemo biti bogato nagrađeni za sve žrtve koje činimo u službi Jehovi (Mar. 10:28-30).

U 1. stoljeću kršćanka koja se zvala Dorka bila je poznata po tome što je požrtvovno “činila dobra djela i pomagala siromašnima”. Nažalost, ona se razboljela te je umrla, zbog čega je cijela skupština bila žalosna. Kad su učenici čuli da se Petar nalazi u njihovom kraju, zamolili su ga da što prije dođe k njima. Zamisli samo kako su se obradovali kad je Petar došao i uskrsnuo Dorku! Prema onome što stoji u Bibliji, bio je to prvi put da je netko od apostola nekoga uskrsnuo (Djela 9:36-41). Bog nije zaboravio Dorkinu nesebičnost i požrtvovnost (Hebr. 6:10). U Božjoj Riječi sačuvan je izvještaj o tome kako je velikodušno pomagala drugima. Dorka nam je pružila divan primjer na koji se možemo ugledati.

Apostol Pavao također nam je pružio izvrstan primjer time što je drugima velikodušno posvećivao vrijeme i pažnju. On je svojim suvjernicima u Korintu napisao: “Ja ću vrlo rado sve potrošiti i samoga sebe istrošiti za duše vaše” (2. Kor. 12:15). Pavao je iz vlastitog iskustva znao da onaj tko se nesebično žrtvuje za dobrobit drugih dobiva bogatu nagradu — osjeća se sretno i zadovoljno, a što je još važnije, dobiva Jehovin blagoslov i naklonost (Djela 20:24, 35).

Nema sumnje da je Jehovi drago kad svoje vrijeme i snagu trošimo kako bismo podupirali Kraljevstvo i pomagali svojim suvjernicima. No postoje li i drugi načini na koje možemo davati potporu propovijedanju vijesti o Kraljevstvu? Da, postoje. Bogu možemo iskazivati čast ne samo svojom revnom službom nego i davanjem dobrovoljnih priloga. Oni se koriste za podupiranje svijetom raširenog propovjedničkog djela, što uključuje i financiranje misionara i drugih posebnih punovremenih slugu. Našim dobrovoljnim prilozima financiraju se i druge djelatnosti, kao što su priprema i prevođenje literature i raznih videosadržaja, pružanje pomoći nastradalima u prirodnim katastrofama te gradnja novih dvorana. Možemo biti uvjereni da će Bog blagosloviti svakoga tko “velikodušno daje”. Osim toga, davanjem dobrovoljnih priloga iskazujemo čast Jehovi (Izr. 3:9; 11:25).