Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  srpanj 2017.

Alisa

Oni revno služe Bogu – u Turskoj

Oni revno služe Bogu – u Turskoj

KRŠĆANI u 1. stoljeću ulagali su velike napore kako bi “dobra vijest o kraljevstvu” doprla do što više ljudi (Mat. 24:14). Neki su čak putovali u druge zemlje. Naprimjer, apostol Pavao je tijekom svojih misionarskih putovanja odlazio na područje današnje Turske i ondje intenzivno propovijedao. * Oko 2 000 godina kasnije, točnije 2014, u Turskoj je bila organizirana još jedna posebna propovjednička akcija. Koja je bila svrha te akcije? Tko je u njoj sudjelovao?

“ŠTO SE DOGAĐA?”

U Turskoj ima preko 2 800 objavitelja. No budući da u zemlji živi oko 80 milijuna stanovnika, omjer objavitelja i stanovnika iznosi otprilike 1 naprema 28 000. Stoga nije ništa neobično što su objavitelji dosad uspjeli prenijeti dobru vijest tek malom broju ljudi u toj zemlji. Cilj posebne propovjedničke akcije bio je u kratkom vremenu doći do što više njih. U Tursku je iz drugih zemalja stiglo oko 550 braće i sestara koji govore turski kako bi propovijedali zajedno s domaćim objaviteljima. Kakvi su bili rezultati?

Mnogi su čuli dobru vijest. Jedna skupština u Istanbulu napisala je: “Ljudi su nas pitali: ‘Zar se u gradu održava neki posebni kongres? Posvuda vidimo Jehovine svjedoke!’” A skupština u Izmiru napisala je: “Neki čovjek koji radi na stajalištu taksija pristupio je jednom starješini i upitao ga: ‘Što se događa? Nekako ste aktivniji nego prije!’” Da, propovjednička akcija nije prošla nezapaženo.

Steffen

Objavitelji iz drugih zemalja jako su uživali u svjedočenju. Steffen iz Danske rekao je: “Svakog sam dana propovijedao ljudima koji nikad nisu čuli za Jehovu. Imao sam osjećaj da uistinu objavljujem Jehovino ime.” Jean-David iz Francuske napisao je: “U samo jednoj ulici propovijedali smo satima. Bilo je prekrasno! Većina ljudi nije ni znala za Jehovine svjedoke. Na gotovo svakim vratima imali smo prilike razgovarati, pokazati neki od naših filmova i ostaviti literaturu.”

Jean-David (u sredini)

Oko 550 objavitelja koji su došli iz inozemstva podijelilo je oko 60 000 publikacija u samo dva  tjedna! Zahvaljujući toj posebnoj akciji mnogi su čuli za dobru vijest.

Objavitelji su postali još revniji. Pojačana aktivnost pozitivno je djelovala na domaću braću. Mnogi su počeli razmišljati o punovremenoj službi. Zapravo, nakon te akcije broj stalnih pionira povećao se za 24 posto u godinu dana.

Şirin

Objavitelji koji su se vratili u svoje zemlje rekli su da im je ta akcija pomogla da još kvalitetnije vrše svoju službu. Şirin, sestra iz Njemačke, napisala je: “Braći u Turskoj uopće nije problem neformalno svjedočiti. Meni je taj vid službe uvijek bio velik izazov. No zahvaljujući posebnoj akciji, primjeru tamošnje braće i mnogim molitvama uspjela sam učiniti ono što mi je prije bilo nezamislivo. Čak sam propovijedala i nudila traktate u podzemnoj željeznici. Sada više nisam tako sramežljiva.”

Johannes

Johannes iz Njemačke ispričao je: “Naučio sam nešto što mogu primijeniti i u svojoj službi. Braći u Turskoj stvarno je stalo do toga da što više ljudi čuje za istinu. Zato svjedoče kad god im se ukaže prilika. Kad sam se vratio u Njemačku, odlučio sam da ću i ja koristiti svaku priliku za svjedočenje. Mogu reći da sada doista propovijedam većem broju ljudi nego prije.”

Zeynep

Zeynep iz Francuske rekla je: “Ta je akcija jako utjecala na moju službu. Pomogla mi je da postanem odvažnija i da se više uzdam u Jehovu.”

Objavitelji su se zbližili jedni s drugima. Ljubav i jedinstvo među braćom iz raznih zemalja na sve su ostavili snažan dojam. Jean-David, kojeg smo ranije spomenuli, ispričao je: “Braća su bila izuzetno gostoljubiva. Prihvatila su nas kao svoje prijatelje i dio obitelji. Primila su nas u svoje domove. I prije sam znao da smo dio međunarodnog bratstva. O tome sam puno puta čitao u našoj literaturi. No sada sam to i osobno iskusio. Nikad nisam bio toliko ponosan što pripadam Jehovinom narodu i zahvalan sam Jehovi na toj iznimnoj časti.”

Claire (u sredini)

 “Braća iz Danske, Francuske, Njemačke, Turske — svi smo bili kao jedna obitelj”, rekla je Claire iz Francuske. “Imala sam osjećaj kao da je Bog velikom gumicom izbrisao sve državne granice.”

Stéphanie (u sredini)

Stéphanie, koja je također iz Francuske, dodala je: “Ova posebna akcija naučila nas je da nismo ujedinjeni zato što pripadamo istoj kulturi ili govorimo isti jezik, nego zato što svi ljubimo Jehovu.”

DUGOROČNE KORISTI AKCIJE

Svjesni toga da u Turskoj ima još jako puno posla, mnogi objavitelji iz drugih zemalja koji su sudjelovali u akciji počeli su razmišljati o tome da se presele onamo kako bi pomogli tamošnjim objaviteljima. Dosta njih već se preselilo. Njihov se trud jako cijeni.

Naprimjer, jedna mala grupa od 25 objavitelja koja djeluje na udaljenom području godinama je imala samo jednog starješinu. Zbog toga su svi bili jako sretni kad se 2015. šestero objavitelja iz Njemačke i Nizozemske pridružilo njihovoj grupi.

PROPOVIJEDANJE NA NOVIM PODRUČJIMA

Jesu li objavitelji koji su se preselili u Tursku zadovoljni svojom odlukom? Istina, nije im uvijek lako, ali služba im donosi mnoge blagoslove. Pogledajmo što su neki od njih rekli:

Federico

“Kad živiš skromno i nisi vezan za materijalne stvari, možeš se usredotočiti na ono što je najvažnije”, kaže Federico iz Španjolske, koji ima 41 godinu i u Tursku se preselio sa svojom ženom. Bi li on tu vrstu službe preporučio i drugima? “Da, itekako!” rekao je. “Kad se preseliš u drugu zemlju kako bi pomagao ljudima da upoznaju Jehovu, to je kao da se prepustiš njemu u ruke. Tada možeš više nego ikad prije osjetiti kako se Jehova brine za tebe.”

Rudy

“Prekrasno je propovijedati na novom području i prenositi istinu mnogima koji nikad nisu čuli za  nju”, kaže Rudy, oženjeni brat iz Nizozemske koji ima 57 godina. “Jako me raduje kad vidim koliko su ljudi sretni kad prihvate istinu.”

Sascha

Sascha iz Njemačke, oženjeni brat koji ima 42 godine, kaže: “Kad god odem u službu, upoznam ljude koji prvi put u životu čuju za istinu. Stvarno sam sretan što im mogu dati priliku da upoznaju Jehovu.”

Atsuko

Atsuko iz Japana, udana sestra u dobi od 36 godina, ispričala je: “Nekad sam željela da Harmagedon dođe čim prije. No otkad sam se preselila u Tursku, zahvaljujem Jehovi što je još uvijek strpljiv. Kad vidim kako on vodi stvari, još se više želim zbližiti s njim.”

Alisa iz Rusije, koja ima 31 godinu, kaže: “U ovoj sam službi osobno iskusila koliko je Jehova dobar” (Psal. 34:8). “Jehova mi nije samo Otac nego i blizak prijatelj. Kad god se nađem u novim okolnostima, imam ga priliku još bolje upoznati. Život mi je ispunjen sretnim trenucima, uzbudljivim doživljajima i brojnim blagoslovima!”

“POGLEDAJTE POLJA!”

Zahvaljujući posebnoj akciji u Turskoj dobra vijest doprla je do velikog broja ljudi. No ima još jako puno područja na kojima se nikad nije propovijedalo. Oni koji su se preselili u Tursku svaki dan nailaze na ljude koji nikad nisu čuli za Jehovu. Bi li i ti želio služiti na takvom području? Sve one koji bi to željeli potičemo: “Podignite oči i pogledajte polja, kako su zrela za žetvu!” (Ivan 4:35). Ako imaš priliku preseliti se u neku zemlju u kojoj su polja “zrela za žetvu”, poduzmi konkretne korake kako bi ostvario taj cilj. Jedno je sigurno: Ako odlučiš u većoj mjeri doprinijeti tome da se dobra vijest propovijeda “sve do kraja zemlje”, doživjet ćeš blagoslove koji se ni s čim ne mogu usporediti! (Djela 1:8).

^ odl. 2 Vidi brošuru Upoznaj “dobru zemlju”, stranice 32-33.