Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  srpanj 2016.

Eric i Amy

Oni revno služe Bogu – u Gani

Oni revno služe Bogu – u Gani

POZNAJEŠ li neku braću ili sestre koji su se preselili u drugu zemlju u kojoj je potrebno više objavitelja dobre vijesti o Kraljevstvu? Jesi li se ikad upitao: “Što ih je potaknulo da služe u drugoj zemlji? Kako su se pripremili za taj oblik službe? Mogu li se i ja preseliti?” Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, porazgovarajmo s braćom i sestrama koji su se odlučili na taj korak.

ŠTO IH JE POTAKNULO NA PRESELJENJE?

Zbog čega ste počeli razmišljati o preseljenju u neku zemlju u kojoj je potrebno više objavitelja? Amy, koja danas ima oko 35 godina, došla je u Ganu iz Sjedinjenih Američkih Država. Ona kaže: “Godinama sam razmišljala o tome da služim u nekoj drugoj zemlji, ali činilo mi se da to nikad neću moći ostvariti.” Zbog čega je promijenila svoj stav? “Jedan bračni par koji služi u Belizeu pozvao me 2004. da ih posjetim i provedem s njima mjesec dana u pionirskoj službi. To sam i učinila i uživala sam u službi! Godinu dana kasnije preselila sam se u Ganu kako bih ondje služila kao pionir.”

Aaron i Stephanie

Stephanie iz Sjedinjenih Američkih Država, koja ima blizu 30 godina, prije nekoliko godina razmislila je o svojim okolnostima i zaključila: “Dobrog sam zdravlja i nemam nikakvih obiteljskih obaveza. Mogla bih puno više služiti Jehovi nego što to sada činim.” Takvo iskreno samoispitivanje potaknulo ju je da se preseli u Ganu kako bi u većoj mjeri služila Jehovi. Filip i Ida iz Danske služe kao pioniri i uvijek su sanjali o tome da se presele nekamo gdje je potrebno više propovjednika. Taj sredovječni bračni par tražio je načina da ostvari svoj san. “Kad nam se ukazala prilika za preseljenje”, kaže Filip, “to je bilo kao da nam Jehova kaže: ‘Hajde, samo naprijed!’” Tako su se 2008. preselili u Ganu i služili ondje preko tri godine.

Brook i Hans

 Hans i Brook dvoje su pionira koji imaju oko 30 godina te služe u Sjedinjenim Američkim Državama. Oni su 2005. sudjelovali u pružanju humanitarne pomoći postradalima u uraganu Katrina. Kasnije su predali molbu da služe kao volonteri na gradnji u stranim zemljama, ali nisu bili pozvani da se uključe u taj oblik službe. Hans se prisjeća: “Tada smo na kongresu čuli govor u kojem je brat spomenuo da se kralj David pomirio s tim da neće graditi hram te je postavio sebi drugi cilj. Ta nam je misao pomogla uvidjeti kako nema ništa loše u tome da izaberemo neke druge ciljeve u službi Bogu” (1. Ljet. 17:1-4, 11, 12; 22:5-11). Brook dodaje: “Jehova je želio da pokucamo na druga vrata.”

Nakon što su im prijatelji ispričali divna iskustva koja su doživjeli služeći u stranim zemljama, Hans i Brook odlučili su da će pokušati služiti kao pioniri u inozemstvu. Godine 2012. otišli su u Ganu i proveli ondje četiri mjeseca pomažući jednoj skupštini koja djeluje na znakovnom jeziku. Iako su se morali vratiti u SAD, vrijeme koje su proveli u Gani ojačalo je njihovu želju da im Božje Kraljevstvo i dalje bude najvažnije u životu. Nakon povratka iz Gane sudjelovali su u građevinskom projektu u mikronezijskoj podružnici.

ŠTO SU PODUZELI KAKO BI OSTVARILI SVOJ CILJ?

Kako ste se pripremili za službu na području na kojem je potrebno više objavitelja? “Proučavala sam članke iz Stražarske kule koji govore o služenju u zemljama u kojima postoji veća potreba za propovjednicima”, kaže Stephanie. * “Osim toga, razgovarala sam sa starješinama te s pokrajinskim nadglednikom i njegovom suprugom o svojoj želji da služim u nekoj stranoj zemlji. Što je najvažnije, često sam se molila Jehovi u vezi s tim.” Stephanie se ujedno trudila živjeti skromno, pa je uspjela uštedjeti dovoljno novca da se može uzdržavati dok služi u inozemstvu.

 Hans kaže: “Molili smo Jehovu za vodstvo jer smo željeli ići onamo kamo nas on pošalje. U molitvama smo spominjali i konkretan datum kad smo namjeravali svoj plan provesti u djelo.” Taj je bračni par poslao pismo podružnicama u četiri različite zemlje. Nakon što su iz podružnice u Gani dobili vrlo pozitivan odgovor, otputovali su u tu zemlju s namjerom da ostanu ondje dva mjeseca. Hans kaže: “Bilo nam je tako lijepo surađivati sa skupštinom da smo ostali duže nego što smo planirali.”

Adria i George

George i Adria iz Kanade, koji imaju nešto manje od 40 godina, bili su svjesni toga da nije dovoljno imati dobre namjere, nego da trebaju donijeti dobre odluke ako žele da ih Jehova blagoslovi. Stoga su poduzeli konkretne korake kako bi ostvarili svoj cilj. Stupili su u kontakt s jednom sestrom koja se preselila u Ganu kako bi pomagala tamošnjim objaviteljima te su je obasuli mnoštvom pitanja. Također su napisali pisma podružnicama u Kanadi i Gani. Adria kaže: “Ujedno smo razmišljali kako možemo u još većoj mjeri pojednostaviti svoj život.” Zahvaljujući svemu što su poduzeli uspjeli su se 2004. preseliti u Ganu.

KAKO SE NOSE S PROBLEMIMA?

S kojim ste se problemima suočili nakon preseljenja i kako ste se nosili s njima? Amy je u početku jako čeznula za domom. “Sve je bilo potpuno drugačije od onog na što sam bila naviknuta.” Što joj je pomoglo da se nosi s nostalgijom? “Članovi obitelji redovito su me zvali i govorili mi da jako cijene to što sam se stavila na raspolaganje, a to mi je pomoglo da zadržim na umu zašto sam se uopće  preselila. Kasnije smo moja obitelj i ja počeli komunicirati putem videoveze. Budući da smo se mogli vidjeti, nisam imala dojam da su jako daleko.” Amy kaže da se sprijateljila s jednom tamošnjom sestrom koja već dugo služi Jehovi te da joj je ona pomogla da se bolje upozna s lokalnim običajima. “Kad god nisam razumjela zašto se ljudi ponašaju na ovaj ili onaj način, obratila sam se svojoj prijateljici za pomoć. Zahvaljujući tome naučila sam što smijem, a što ne smijem činiti. To mi je puno pomoglo da ostanem radosna u svojoj službi.”

George i Adria kažu da su nakon preseljenja u Ganu imali osjećaj da su se vratili u prošlost. “Nismo imali perilicu za rublje, nego smo koristili kante. Činilo nam se da pripremanje obroka traje deset puta duže nego prije”, kaže Adria. “No nakon nekog vremena na takve smo poteškoće naprosto počeli gledati kao na nova iskustva.” Brook kaže: “Iako nama pionirima nije uvijek lako, sretni smo i zadovoljni. Uvijek ćemo se rado sjećati svih lijepih i ohrabrujućih iskustava koja smo doživjeli.”

SLUŽBA KOJA DONOSI MNOGE BLAGOSLOVE

Zašto biste drugima preporučili da na ovakav način služe Jehovi? “Na području susrećeš osobe koje imaju tako snažnu želju učiti o istini da bi svaki dan htjele s tobom proučavati Bibliju. To je predivno!” kaže Stephanie. “Odluka da se preselim onamo gdje je potrebno više objavitelja jedna je od najboljih odluka u mom životu!” Stephanie se 2014. udala za Aarona te njih dvoje sada služe u podružnici u Gani.

“To je divno iskustvo”, kaže Christine, pionirka iz Njemačke koja ima malo više od 30 godina. Christine je služila u Boliviji prije nego što se preselila u Ganu. Ona kaže: “Budući da živim daleko od svoje obitelji, uvijek se obratim Jehovi za pomoć kad mi je teško. Nikad nisam bila tako bliska s njim kao što sam sada. Osim toga, imam priliku promatrati koliko su pripadnici Jehovinog naroda ujedinjeni. Taj oblik službe uljepšao mi je život.” Christine se nedavno udala za Gideona te njih dvoje sada zajedno služe u Gani.

Christine i Gideon

Filip i Ida trudili su se kvalitetno poučavati osobe s kojima su proučavali Bibliju. Oni kažu: “U početku smo vodili 15 ili više biblijskih tečajeva, no nakon nekog vremena ograničili smo taj broj na 10 kako bismo mogli temeljitije poučavati interesente.” Je li to koristilo njihovim interesentima? Filip kaže: “Vodio sam biblijski tečaj s jednim mladićem koji se zove Michael. On je želio proučavati svaki dan i tako se temeljito pripremao da smo knjigu Što Biblija uči proučili za samo mjesec dana. Nakon toga Michael je postao nekršteni objavitelj. Kad je prvi put bio u službi propovijedanja, upitao me: ‘Možeš li mi pomoći oko osoba s kojima proučavam?’ Začuđeno sam ga pogledao. Rekao mi je da je započeo tri biblijska tečaja i da bi mu dobro došla pomoć.” Zamisli samo, potreba za propovjednicima tako je velika da čak i interesenti poučavaju druge o Bibliji!

Ida i Filip

I Amy je brzo uvidjela da je potrebno više objavitelja. Ispričala je: “Ubrzo nakon dolaska u Ganu otišla sam s nekom braćom propovijedati u jedno malo selo. Tražili smo gluhe osobe. No nismo pronašli samo jednu gluhu osobu, nego njih osam, i to sve u tom jednom jedinom selu!” Amy se u međuvremenu udala za Erica i danas njih dvoje služe kao specijalni pioniri. Surađuju sa skupštinom koja djeluje na znakovnom jeziku te pomažu gluhim objaviteljima i zainteresiranim osobama u toj zemlji, kojih ima više od 300. A koje je blagoslove služenje u Gani donijelo Georgeu i Adriji? Ono što su doživjeli u toj zemlji pomoglo im je da iz prve ruke osjete što znači biti misionar. Stoga su bili presretni kad su dobili poziv da pohađaju 126. razred škole Gilead! Danas služe kao misionari u Mozambiku.

LJUBAV IH POTIČE NA DJELA

Doista je divno promatrati kako mnogi revni objavitelji iz raznih zemalja sudjeluju u duhovnoj žetvi s braćom i sestrama iz Gane (Ivan 4:35). U toj se zemlji svaki tjedan krsti prosječno 120 osoba. Poput 17 braće i sestara koji su se preselili u Ganu, na tisuće propovjednika diljem svijeta odlučilo se iz ljubavi prema Jehovi “spremno ponuditi” i služiti u zemljama u kojima je potrebno više objavitelja. Ti marljivi propovjednici nesumnjivo raduju Jehovino srce! (Psal. 110:3; Izr. 27:11).

^ odl. 9 Naprimjer, vidi članke “Možeš li služiti ondje gdje je potrebno više objavitelja?” i “Možeš li prijeći u Makedoniju?”, koji su objavljeni u Stražarskoj kuli od 15. travnja i 15. prosinca 2009.