Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Duh svjedoči s našim duhom

Duh svjedoči s našim duhom

Duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja (RIM. 8:16)

PJESME: 109, 108

1-3. Po čemu je Pedesetnica 33. godine bila značajna i koje se proročanstvo tada ispunilo? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

BILA je nedjelja ujutro, oko devet sati. Ljudima koji su tada bili u Jeruzalemu taj je dan bio poseban. Budući da se te nedjelje slavio blagdan, ona je ujedno bila dan počinka. Veliki je svećenik toga jutra u hramu već nesumnjivo prinio redovne žrtve. Narod je uzbuđeno čekao da veliki svećenik prinese zanjihanu žrtvu — dva kruha spravljena od kvasca i brašna dobivena od novog žita (3. Mojs. 23:15-20). Ta je žrtva označavala početak žetve pšenice. To se dogodilo na Pedesetnicu 33. godine.

2 Dok se u hramu veliki svećenik spremao prinijeti žrtvu, na jednom drugom mjestu trebalo se zbiti nešto kudikamo značajnije. To se trebalo dogoditi u gornjoj sobi jedne kuće u Jeruzalemu. Ondje se okupilo otprilike 120 kršćana, koji su “ustrajali u molitvi” (Djela 1:13-15). Njima se ubrzo dogodilo nešto što je bilo usko povezano s onim što je veliki svećenik činio svake Pedesetnice. Osim toga, tim se događajem ispunilo proročanstvo što ga je oko 800 godina ranije izrekao prorok Joel (Joel 2:28-32; Djela 2:16-21). Zbog čega je ono što se dogodilo u toj sobi bilo tako značajno?

3 Pročitaj Djela apostolska 2:2-4. Božji sveti duh bio je izliven na tu skupinu kršćana koji su se okupili u gornjoj sobi  (Djela 1:8). Ubrzo su počeli proricati, odnosno svjedočiti drugima, govoreći im o čudu koje su netom prije vidjeli i čuli. Oko njih se uskoro okupilo mnoštvo ljudi kojima je apostol Petar objasnio značenje onog što se dogodilo. Onima koji su ga slušali na koncu je rekao: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista radi oproštenja grijeha svojih i primit ćete dar svetoga duha!” Oko 3 000 ljudi tog je dana poslušalo njegove riječi, krstilo se i primilo sveti duh koji im je bio obećan (Djela 2:37, 38, 41).

4. (a) Zašto bi nas trebalo zanimati ono što se zbilo na Pedesetnicu 33. godine? (b) Koji se važan događaj možda još zbio na taj datum mnogo godina ranije? (Vidi bilješku.)

4 Zbog čega je Pedesetnica 33. godine toliko važna za nas danas? Sigurno ne zbog onog što se dogodilo u jeruzalemskom hramu, nego zbog onog što se dogodilo na nebu. Naime, Isus Krist je kao nebeski Veliki Svećenik učinio ono što je bilo predočeno prinošenjem žrtava u zemaljskom hramu. [1] Ondje je veliki svećenik tog dana prinio Jehovi na žrtvu dva kruha s kvascem koja su imala simbolično značenje. Ti su kruhovi predočavali pomazane Kristove sljedbenike koji su bili izabrani među grešnim ljudima kako bi postali Božji usvojeni sinovi. To je nekima od “prvina” među ljudima omogućilo da s vremenom odu na nebo i postanu suvladari u Kraljevstvu koje će ostalim ljudima što su poslušni Bogu donijeti ogromne blagoslove (Jak. 1:18; 1. Petr. 2:9). Stoga, bez obzira na to nadamo li se da ćemo s Isusom prebivati na nebu ili da ćemo vječno živjeti u raju na Zemlji, ono što se dogodilo na Pedesetnicu 33. godine itekako utječe na naš život!

KAKO JEHOVA BIRA POMAZANIKE

5. Po čemu znamo da ne bivaju svi pomazanici pomazani svetim duhom na isti način?

5 Da si bio jedan od učenika kojima se iznad glave pojavilo nešto nalik plamenim jezicima, nikad ne bi zaboravio taj dan. Ne bi nimalo sumnjao u to da si pomazan svetim duhom, posebno ako bi usto čudom počeo govoriti neki strani jezik (Djela 2:6-12). No bivaju li svi pomazanici pomazani svetim duhom na tako upečatljiv način kao tih 120 učenika? Kratko rečeno, ne. Ostali ljudi u Jeruzalemu koji su kasnije toga dana bili pomazani svetim duhom svoje su pomazanje dobili prilikom krštenja (Djela 2:38). Iznad njihovih glava nije se pojavilo nešto nalik plamenim jezicima. Osim toga, nisu svi pomazani kršćani bili pomazani prilikom krštenja. Samarićani su bili pomazani svetim duhom nakon što su se krstili (Djela 8:14-17). S druge strane, u jednoj iznimnoj situaciji Kornelije i njegovi ukućani bili su pomazani svetim duhom prije nego što su se krstili (Djela 10:44-48).

6. Što dobivaju svi pomazani kršćani i kako to utječe na njih?

6 Dakle, ne bivaju svi pomazani na potpuno isti način. Neki možda relativno brzo uvide da imaju nebeski poziv, dok drugi toga postanu svjesni tek nakon nekog vremena. No bez obzira na to kako je netko pomazan, na sve pomazanike odnose se sljedeće riječi apostola Pavla: “Kad ste povjerovali, bili [ste] zapečaćeni obećanim svetim duhom, koji je jamstvo našeg nasljedstva” (Efež. 1:13, 14). To posebno djelovanje svetog duha svojevrstan je predujam, odnosno jamstvo onoga što treba uslijediti. Na temelju tog jamstva svi pomazani kršćani duboko su uvjereni u to da će  živjeti na nebu. (Pročitaj 2. Korinćanima 1:21, 22; 5:5.)

7. Što svaki pomazani kršćanin mora činiti da bi dobio nebesku nagradu?

7 Znači li to da će kršćanin koji je dobio takvo jamstvo sigurno dobiti nebesku nagradu? Ne znači. Ta je osoba sigurna u to da je dobila poziv da ide na nebo. No da bi dobila tu nagradu, mora ostati vjerna Jehovi. Petar je to objasnio sljedećim riječima: “Zato, braćo, tim više dajte sve od sebe da biste svoj poziv i izbor potvrdili, jer ako to činite, nikada nećete posrnuti. Ustvari, tako će vam se velikodušno omogućiti da uđete u vječno kraljevstvo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista” (2. Petr. 1:10, 11). Dakle, svaki pomazani kršćanin mora se truditi ostati vjeran Jehovi. Ako mu ne ostane vjeran, njegov nebeski poziv neće ništa vrijediti (Hebr. 3:1; Otkr. 2:10).

KAKO NETKO ZNA DA JE DOBIO NEBESKI POZIV?

8, 9. (a) Zašto je većini ljudi teško razumjeti što se događa kad netko biva pomazan svetim duhom? (b) Kako netko zna da je dobio nebeski poziv?

8 Velikoj većini Božjih slugu koji danas žive možda je teško razumjeti kako netko biva pomazan svetim duhom. To je i logično jer oni sami to nisu doživjeli. Bog je stvorio ljude s namjerom da vječno žive na Zemlji (1. Mojs. 1:28; Psal. 37:29). To što su neki odabrani da služe na nebu kao kraljevi i svećenici nije pravilo, nego iznimka. Kad netko dobije nebeski poziv, to snažno utječe na njegov način razmišljanja i stavove te u njemu budi nadu u život na nebu. (Pročitaj Efežanima 1:18.)

9 No kako netko zna da je dobio nebeski poziv, odnosno jamstvo da će živjeti na nebu? Odgovor na to pitanje jasno se može vidjeti u riječima koje je Pavao uputio pomazanim suvjernicima u Rimu, “pozvanima da budu sveti”. Rekao im je: “Niste primili duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili duh posinjenja, koji nas potiče da vičemo: ‘Abba, Oče!’ Taj duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja” (Rim. 1:7; 8:15, 16). Jednostavno rečeno, Bog putem svog svetog duha obznanjuje osobi da ju je pozvao da jednog dana postane sunasljednik u njegovom Kraljevstvu (1. Sol. 2:12).

10. Što je apostol Ivan želio reći kad je napisao da pomazanike nitko “ne treba poučavati”?

10 Oni kojima je Bog uputio taj posebni poziv ne trebaju za to potvrdu ni iz kojeg drugog izvora. Njima nitko drugi ne treba potvrditi ono što im se dogodilo. Jehova u njihovom srcu i umu ne ostavlja mjesta nikakvoj sumnji. Apostol Ivan pomazanim je kršćanima poručio: “Vi imate pomazanje od Svetoga, svi vi znate istinu.” Potom je dodao: “A u vama ostaje pomazanje koje ste primili od njega, i nitko vas ne treba poučavati, nego vas pomazanje od njega uči o svemu — a ono je istinito i nije laž — i kao što vas je poučilo, ostanite u zajedništvu s Njim!” (1. Ivan. 2:20, 27). Pomazanim kršćanima potrebna je duhovna pouka kao i svima drugima. No njima nijedan čovjek ne treba potvrditi da su pomazani. Oni su tu potvrdu dobili od najmoćnije sile u svemiru!

ONI SU “NANOVO ROĐENI”

11, 12. Što se neki pomazanik može pitati, no u što nimalo ne sumnja?

11 Nakon što kršćanin bude pomazan svetim duhom, doživljava ogromne promjene. Osvrćući se na taj unutarnji preobražaj, Isus je jednom farizeju rekao  da se takve osobe “ponovno rode”, odnosno da se “rode odozgo” [2](Ivan 3:3, 5; Stvarnost/Kršćanska sadašnjost). Potom mu je objasnio: “Nemoj se čuditi što sam ti rekao: ‘Morate se ponovno roditi.’ Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Takav je svatko tko je rođen od duha” (Ivan 3:7, 8). Dakle, onima koji nisu dobili nebeski poziv nije moguće u potpunosti objasniti kakav je to osjećaj.

12 Oni koji su dobili nebeski poziv možda se pitaju: Zašto me Jehova odabrao? Zašto je odabrao baš mene, a ne nekog drugog? Možda čak sumnjaju u to da su dostojni tog poziva. No oni ne dovode u pitanje činjenicu da su dobili taj poziv. Presretni su zbog toga i od srca su zahvalni Jehovi na tom daru. Oni se osjećaju poput Petra, koji je pod Božjim nadahnućem napisao: “Neka je blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, jer nas je po velikom milosrđu svojemu nanovo rodio za živu nadu putem uskrsnuća Isusa Krista od mrtvih, za nasljedstvo koje je neraspadljivo i neokaljano i koje ne vene. Ono je sačuvano na nebesima za vas” (1. Petr. 1:3, 4). Kad pomazanici čitaju te riječi, nimalo ne sumnjaju u to da se njihov nebeski Otac obraća njima osobno.

13. Do kakve promjene u načinu razmišljanja dolazi kod onog tko biva pomazan svetim duhom i što uzrokuje tu promjenu?

13 Prije nego što su dobili svjedočanstvo Božjeg duha, ti su se kršćani nadali da će vječno živjeti na Zemlji. Čeznuli su za vremenom kad će Jehova očistiti Zemlju od zla i pretvoriti je u raj te su zamišljali sebe kako žive u novom svijetu. Možda su čak zamišljali kako dočekuju uskrsnule članove obitelji i prijatelje. Radovali su se tome da će živjeti u domovima koje su sagradili i jesti plodove s drveća koje su posadili (Iza. 65:21-23). Zašto su počeli razmišljati na drugačiji način? Jesu li postali nezadovoljni nadom koju su imali? Jesu li se predomislili zato što su bili pod stresom ili zato što im je zbog nečeg bilo jako teško? Jesu li iznenada zaključili da bi im život na Zemlji bio zamoran ili dosadan? Jesu li htjeli iskusiti kako je to živjeti na nebu? Ništa od toga. Do te je promjene došlo zato što je na njih djelovao Božji duh. Jehova im putem njega nije samo uputio nebeski poziv nego je i promijenio njihov način razmišljanja i dao im drugačiju nadu.

14. Kako pomazanici gledaju na svoj život na Zemlji?

14 Trebamo li stoga zaključiti da pomazanici žele umrijeti? Pavao je pod Božjim nadahnućem opisao kako se oni osjećaju. Usporedivši njihovo tijelo sa šatorom, napisao je: “Mi koji smo u ovom šatoru uzdišemo opterećeni, jer nam želja nije svući ovaj, nego obući drugi, da život proguta ono što je smrtno” (2. Kor. 5:4). Oni nisu izgubili želju za životom i ne žele što prije umrijeti. Naprotiv, oni svim srcem žele iskoristiti svaki dan kako bi služili Jehovi zajedno sa svojim prijateljima i članovima obitelji. No što god činili, ne mogu smetnuti s uma divno obećanje koje su dobili (1. Kor. 15:53; 2. Petr. 1:4; 1. Ivan. 3:2, 3; Otkr. 20:6).

JESI LI I TI DOBIO NEBESKI POZIV?

15. Što nije dokaz da je netko pomazan svetim duhom?

15 Možda se pitaš jesi li i ti dobio taj divan poziv. Ako ti se čini da jesi, razmisli o sljedećim važnim pitanjima. Smatraš li da si vrlo revan u službi propovijedanja? Voliš li temeljito proučavati Božju Riječ i istraživati “dubine Božje”? (1. Kor.  2:10). Vidiš li da te Jehova bogato blagoslivlja u službi propovijedanja? Je li ti vršenje Jehovine volje važnije od bilo čega drugog u životu? Osjećaš li veliku odgovornost da pomažeš drugima u duhovnom pogledu? Jesi li primijetio da ti je Jehova konkretno pomogao u mnogim situacijama u životu? Ako na sva ta pitanja možeš bez oklijevanja odgovoriti potvrdno, znači li to da si dobio nebeski poziv? Ne znači. Zašto to možemo reći? Zato što se ono što smo naveli ne odnosi isključivo na one koji će živjeti na nebu. Jehovin duh jednako snažno djeluje i na one koji se nadaju vječnom životu na Zemlji. Ustvari, ako se pitaš jesi li dobio nebeski poziv ili nisi, već to ukazuje na činjenicu da ga nisi dobio. Oni kojima je Jehova uputio taj poziv ne pitaju se jesu li ga doista dobili. Oni to znaju!

16. Po čemu znamo da nisu svi koji imaju Božji duh dobili nebeski poziv?

16 U Bibliji se govori o mnogim vjernim Božjim slugama na koje je snažno utjecao sveti duh, ali ti se ljudi nisu nadali da će živjeti na nebu. Među njima je bio i Ivan Krstitelj. Isus ga je jako cijenio, ali rekao je da on neće biti među onima koji će s njim vladati u nebeskom Kraljevstvu (Mat. 11:10, 11). I na Davida je utjecao sveti duh (1. Sam. 16:13). David je razumio mnoge važne istine o Jehovi te je pod njegovim nadahnućem čak napisao neke dijelove Biblije (Mar. 12:36). Unatoč tome Petar je na Pedesetnicu rekao da David “nije uzašao na nebo” (Djela 2:34). Sveti duh snažno je djelovao na Ivana Krstitelja, Davida i mnoge druge Božje sluge, ali oni putem tog duha nisu dobili svjedočanstvo da su pozvani na nebo. To ne znači da su bili nedostojni nebeskog poziva ili da su u nečemu zakazali. To naprosto znači da će, nakon što ih Jehova uskrsne, živjeti u raju na Zemlji (Ivan 5:28, 29; Djela 24:15).

17, 18. (a) Kojoj se nagradi nada velika većina Božjih slugu koji žive u današnje vrijeme? (b) Koja ćemo pitanja razmatrati u idućem članku?

17 Velika većina Božjih slugu koji žive u današnje vrijeme nije dobila nebeski poziv. Oni imaju istu nadu kakvu su imali David, Ivan Krstitelj i drugi muškarci i žene iz starog doba koji su vjerno služili Bogu. Poput Abrahama, oni se raduju tome što će jednog dana živjeti na Zemlji kao podanici Božjeg Kraljevstva (Hebr. 11:10). Na Zemlji je danas, u ovo vrijeme kraja, ostalo malo onih koji su odabrani da žive na nebu (Otkr. 12:17). To znači da je većina od 144 000 pomazanika već umrla i primila svoju nebesku nagradu.

18 Kako bi onda oni koji se nadaju vječnom životu na Zemlji trebali gledati na one koji tvrde da imaju nadu u život na nebu? Kako bismo trebali reagirati ako netko u našoj skupštini počne uzimati simbole na obilježavanju Kristove smrti? Trebamo li biti zabrinuti ako se nastavi povećavati broj onih koji tvrde da su dobili nebeski poziv? Odgovore na ta pitanja saznat ćemo u idućem članku.

^ [1] (4. odlomak) Doba godine u kojem se slavila Pedesetnica možda se podudaralo s vremenom u kojem je izraelski narod kod Sinaja dobio Zakon (2. Mojs. 19:1). Ako je bilo tako, onda je Isus posredovao pri sklapanju novog saveza između Jehove i duhovnog Izraela na isti datum kad je Mojsije posredovao pri sklapanju saveza Zakona između Jehove i izraelskog naroda.

^ [2] (11. odlomak) Nešto više o tome što znači biti ponovno rođen možeš pronaći u Stražarskoj kuli od 1. travnja 2009, stranice 3-11.