Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo (HEBR. 11:1)

PJESME: 81, 134

1, 2. (a) Po čemu se nada koju imaju pravi kršćani razlikuje od onoga čemu se nadaju ljudi iz Sotoninog svijeta? (b) Koja ćemo važna pitanja sada razmotriti?

PRAVI kršćani doista imaju prekrasnu nadu! Bez obzira na to jesmo li pomazanici ili “druge ovce”, svi jedva čekamo da se ispuni Božji naum i posveti njegovo ime (Ivan 10:16; Mat. 6:9, 10). To bi svakom čovjeku trebalo biti najvažnije. No mi željno očekujemo i obećani vječni život, bilo kao dio Božjih “novih nebesa” bilo kao dio “nove zemlje” (2. Petr. 3:13). U međuvremenu, dok ne dobijemo tu nagradu, sigurni smo da će Bog i dalje voditi i podupirati svoj narod.

2 Ljudi koji su dio Sotoninog svijeta također imaju svoje nade, ali ne mogu biti sigurni hoće li se one ikada ostvariti. Naprimjer, milijuni ljudi igraju lutriju u nadi da će osvojiti glavni zgoditak iako znaju da su im šanse vrlo male. S druge strane, prava vjera je “čvrsto pouzdanje” da će se ostvariti ono čemu se kao kršćani nadamo (Hebr. 11:1). Kako to pouzdanje možemo još više ojačati? I kako nam jaka vjera u ono čemu se nadamo koristi već danas? U nastavku ćemo saznati odgovore na ta pitanja.

3. Na čemu se temelji prava kršćanska vjera?

3 Vjera nije nešto s čime se mi, grešni ljudi, rađamo niti se ona razvija spontano. Kršćanska vjera plod je djelovanja  Božjeg svetog duha na prijemljivo srce (Gal. 5:22). Biblija nigdje ne kaže da Jehova ima vjeru niti da mu je ona potrebna. On je svemoćan i beskrajno mudar te ga baš ništa ne može spriječiti da ispuni svoj naum. Naš nebeski Otac toliko je siguran u ispunjenje svojih obećanja da su u njegovim očima blagoslovi koje nam je obećao već stvarnost. Zato je u jednom proročanstvu za svoje riječi kazao: “Ispunile su se!” (Pročitaj Otkrivenje 21:3-6.) Vjera koju imaju kršćani temelji se na činjenici da je Jehova “Bog vjerni” i da uvijek održi svoju riječ (5. Mojs. 7:9).

UČIMO OD BOŽJIH SLUGU IZ PROŠLOSTI

4. Čemu su se nadali vjerni Božji sluge iz pretkršćanskog doba?

4 Jedanaesto poglavlje poslanice Hebrejima spominje imena 16 muškaraca i žena koji su pokazali snažnu vjeru. Pisac te poslanice pod Božjim je nadahnućem za njih i mnoge druge rekao da su “zbog svoje vjere primili svjedočanstvo da su Bogu po volji” (Hebr. 11:39). Svi su oni imali “čvrsto pouzdanje” da će Bog podignuti obećanog Potomka, koji će ugušiti Sotoninu pobunu i ispuniti naum koji je Jehova imao još od stvaranja čovjeka (1. Mojs. 3:15). Naravno, ti se vjerni Božji sluge nisu nadali nebeskom životu jer su umrli prije nego što je obećani Potomak, Isus Krist, to omogućio ljudima (Gal. 3:16). Umjesto toga, vjerovali su da će Bog kao i uvijek ispuniti svoja obećanja, uskrsnuti ih i omogućiti im da žive u raju na Zemlji (Psal. 37:11; Iza. 26:19; Hoš. 13:14).

5, 6. Čemu su se nadali Abraham i njegova obitelj i kako su jačali svoju vjeru? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

5 U Hebrejima 11:13 za neke koji su živjeli u pretkršćansko doba kaže se sljedeće: “Svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano, nego su to vidjeli izdaleka i pozdravili.” Jedan od njih bio je Abraham. Je li on uvijek imao u mislima divnu nadu u život pod vlašću obećanog Potomka? Isus je jasno odgovorio na to pitanje kad je svojim protivnicima rekao: “Vaš otac Abraham veoma se radovao u nadi da će vidjeti moj dan. I vidio ga je i obradovao se” (Ivan 8:56). Sara, Izak, Jakov i mnogi drugi također su se nadali dolasku Kraljevstva, “kojemu je graditelj i tvorac Bog” (Hebr. 11:8-11).

6 Kako su Abraham i njegova porodica jačali svoju vjeru? Tako što nisu prestali učiti o Jehovi. Vjerojatno su slušali starije vjerne Božje sluge, dobivali objave od Boga ili čitali pouzdane zapise koji su tada postojali. Što je još važnije, nisu zaboravili ono što su već naučili, nego su duboko razmišljali o Božjim obećanjima i zapovijedima te su ih iskreno cijenili. Njihova je nada bila toliko čvrsta da su bili spremni podnijeti svaku nevolju kako bi ostali vjerni Bogu.

7. Što nam sve Jehova s ljubavlju daje kako bismo stekli čvrstu vjeru, no što mi sami moramo činiti?

7 Jehova nas voli te želi da i mi sačuvamo čvrstu vjeru. Zato nam je dao svoju Riječ, Bibliju, koja nam je danas dostupna u cijelosti. Ako želimo biti sretni i uspješni u onome što radimo, moramo redovito čitati Božju Riječ, po mogućnosti svaki dan (Psal. 1:1-3; pročitaj Djela apostolska 17:11). No, poput Jehovinih slugu iz pretkršćanskog doba, moramo i razmišljati o Božjim obećanjima i slušati njegove zapovijedi. Jehova nas blagoslivlja i tako što nam preko “vjernog i razboritog roba” pruža obilje duhovne hrane (Mat. 24:45). Dakle, važno je da učimo o Jehovi i cijenimo duhovnu hranu koju nam on stavlja na raspolaganje. Tako ćemo sačuvati snažnu vjeru, poput  Božjih slugu iz prošlosti koji su imali “čvrsto pouzdanje” da će se pod vlašću Kraljevstva ostvariti sve njihove nade.

8. Kako molitva može ojačati našu vjeru?

8 Božji sluge iz prošlosti sačuvali su jaku vjeru i zahvaljujući molitvi. Kad su vidjeli kako Bog odgovara na njihove molitve, to je ojačalo njihovu vjeru (Neh. 1:4, 11; Psal. 34:4, 15, 17; Dan. 9:19-21). I mi možemo podijeliti s Jehovom sve svoje brige znajući da će nas on čuti i ojačati kako bismo s radošću ustrajali do kraja. A kad vidimo kako nam on uslišava molitve, naša vjera raste. (Pročitaj 1. Ivanovu 5:14, 15.) Budući da je vjera plod svetog duha, moramo ustrajno moliti Jehovu da nam da svoj duh, na što nas je Isus i potaknuo (Luka 11:9, 13).

9. Što bismo sve trebali uključiti u svoje molitve?

9 Međutim, naše se molitve ne bi smjele svoditi samo na naše osobne potrebe. Svakoga dana možemo zahvaljivati Jehovi i hvaliti ga za njegova “čudesna djela”, kojih ima “više nego što [možemo] nabrojiti” (Psal. 40:5). Osim toga, naše bi molitve trebale pokazati da mislimo “na one koji su u okovima kao da [smo] i sami s njima okovani”. A trebamo se moliti i za druge suvjernike diljem svijeta, posebno za one koji nas predvode. Kad vidimo kako Jehova uslišava molitve koje mu upućujemo, to jača našu vjeru i postajemo još bliskiji s njim (Hebr. 13:3, 7).

NISU POGAZILI SVOJA UVJERENJA

10. (a) Navedi neke Božje sluge koji nisu pogazili svoja uvjerenja. (b) Što im je dalo snage da ostanu vjerni?

10 U 11. poglavlju poslanice Hebrejima apostol Pavao opisao je kušnje koje su doživjeli mnogi Božji sluge kojima nije naveo ime. Naprimjer, on spominje žene snažne vjere koje su uskrsnućem dobile svoje umrle. Zatim spominje i one koji su “bili mučeni jer nisu prihvatili da budu oslobođeni kakvom otkupninom, kako bi dobili bolje uskrsnuće” (Hebr. 11:35). Ne možemo sa sigurnošću reći na koga je Pavao mislio, no možda je imao na umu ljude poput Nabota i Zaharije, koji su bili kamenovani zato što su slušali Boga i vršili njegovu volju (1. Kralj. 21:3, 15; 2. Ljet. 24:20, 21). Danijel i njegova tri prijatelja mogli su biti oslobođeni strašne kazne da su pogazili svoja uvjerenja. No oni to nisu učinili, nego su svojom vjerom u Božju moć, slikovito govoreći, “zatvorili ralje lavovima” i “ugasili žestinu ognja” (Hebr. 11:33, 34; Dan. 3:16-18, 20, 28; 6:13, 16, 21-23).

11. Koje su kušnje zbog svoje vjere pretrpjeli neki proroci?

11 Proroci kao što su Mikaja i Jeremija zbog svoje su vjere bili “iskušavani izrugivanjima i (...) tamnicama”. Drugi su, poput Ilije, “lutali (...) po pustinjama, gorama, pećinama i jamama zemaljskim”. Svi su oni izdržali takve kušnje zato što su imali “čvrsto pouzdanje da će se dogoditi” ono čemu su se nadali (Hebr. 11:1, 36-38; 1. Kralj. 18:13; 22:24-27; Jer. 20:1, 2; 28:10, 11; 32:2).

12. Tko nam je svojom ustrajnošću u kušnjama pružio najbolji primjer i što mu je pomoglo da ustraje?

12 Nakon što je opisao brojne muškarce i žene koji su pokazali iznimnu vjeru, Pavao je skrenuo pažnju na onoga tko nam je dao najbolji primjer — na našeg Gospodina Isusa Krista. “Zbog radosti koja je stajala pred njim”, piše u Hebrejima 12:2, “podnio je mučenički stup ne mareći za sramotu i sjeo je zdesna prijestolja Božjega.” Doista, svi trebamo “dobro promotriti” Isusa, koji je pokazao nesalomljivu vjeru u najtežim kušnjama. (Pročitaj Hebrejima 12:3.) Idući stopama svog Učitelja, rani kršćanski mučenici, kao što je učenik Antipa, nisu željeli iznevjeriti Boga (Otkr. 2:13). Oni  neće dobiti “bolje uskrsnuće” kojem su se nadali vjerni ljudi iz drevnog doba, već je njihova nagrada još uzvišenija — uskrsnuće u nebeski život (Hebr. 11:35). U nekom trenutku nakon što je 1914. uspostavljeno Kraljevstvo svi vjerni pomazanici koji su dotad umrli uskrsnuli su u duhovni život na nebu kako bi s Isusom vladali nad čovječanstvom (Otkr. 20:4).

LJUDI SNAŽNE VJERE U SUVREMENO DOBA

13, 14. S kojim se kušnjama suočio Rudolf Graichen i što mu je pomoglo da ustraje?

13 Po uzoru na Isusa, milijuni današnjih Božjih slugu usredotočeni su na svoju nadu i ne dopuštaju da im kušnje oslabe vjeru. Jedan od njih je brat Rudolf Graichen, koji se rodio 1925. u Njemačkoj. Zidove njegovog doma ukrašavale su slike s biblijskim motivima. Ispričao je: “Jedna je slika prikazivala vuka i janje, jare i leoparda, tele i lava — sve međusobno u miru dok ih vodi mali dječak. (...) Takve su slike ostavile trajan utisak na mene” (Iza. 11:6-9). Rudolf je dugi niz godina bio žrtva okrutnog progonstva, najprije na meti Gestapa, a potom i Stasija, tajne policije komunističkog režima u Istočnoj Njemačkoj. Unatoč tome sačuvao je čvrstu vjeru u raj na Zemlji.

 14 Osim progonstva suočio se i s drugim teškim kušnjama. Izgubio je voljenu majku, koja je umrla od tifusa u koncentracijskom logoru Ravensbrück. Velik udarac bilo mu je i to što je njegov otac toliko duhovno oslabio da je potpisao dokument kojim je izjavio da više ne želi biti Jehovin svjedok. Nakon što je Rudolf pušten iz zatvora, dobio je zadatak da služi kao pokrajinski nadglednik, a potom je pozvan u školu Gilead. Kao misionar otišao je u Čile, gdje je ponovno služio kao pokrajinski nadglednik. A onda su ga snašle nove kušnje. Godinu dana nakon što je oženio misionarku po imenu Patsy umrla im je tek rođena kći. Kasnije mu je umrla i voljena supruga u dobi od samo 43 godine. Rudolf je izdržao sve te nevolje i u vrijeme kad je bila objavljena njegova životna priča još uvijek je, usprkos bolesti i poodmakloj dobi, služio kao stalni pionir i starješina. (Životna priča brata Graichena objavljena je u Stražarskoj kuli od 1. kolovoza 1997, stranice 20-25.) [1]

15. Koji suvremeni primjeri pokazuju da Jehovini sluge radosno i ustrajno služe Bogu unatoč progonstvu?

15 Jehovini svjedoci radosno iščekuju ispunjenje svoje nade unatoč žestokom progonstvu koje ne jenjava. Naprimjer, u Eritreji, Singapuru i Južnoj Koreji na stotine naše braće i sestara nalazi se u zatvoru, i to većinom zato što se drže Isusove zapovijedi da se ne “hvataju mača” (Mat. 26:52). Među njima su i Isaac, Negede i Paulos, koji su u kažnjeničkom logoru u Eritreji već preko 20 godina! Njima je oduzeto pravo da osnuju obitelj ili da olakšaju starost svojim roditeljima. Ipak, usprkos teškom zlostavljanju ta braća ostaju vjerna Jehovi. Njihov radostan izraz lica na fotografiji koju možemo vidjeti na stranici jw.org pokazuje da su sačuvali snažnu vjeru. S vremenom su čak zadobili poštovanje zatvorskih čuvara.

Znaš li što je pomoglo braći iz tvoje skupštine da ostanu snažna u vjeri? (vidi 15. i 16. odlomak)

16. Kako ti snažna vjera može služiti kao zaštita?

16 Većina Jehovinih slugu nije izložena žestokom progonstvu. No oni se suočavaju s drugačijim ispitima vjere. Mnogi se bore sa siromaštvom ili su puno pretrpjeli zbog građanskih sukoba ili prirodnih katastrofa. Drugi su se, poput Mojsija i starih patrijarha, odrekli lagodnog života ili slave u ovom svijetu. Oni se svim silama bore kako ne bi podlegli iskušenju da se prepuste sebičnom načinu života usredotočenom na materijalne stvari. Što im daje snage za to? Njihova ljubav prema Jehovi i snažna vjera u njegovo obećanje da će ispraviti svaku nepravdu i nagraditi svoje vjerne sluge vječnim životom u svom pravednom novom svijetu. (Pročitaj Psalam 37:5, 7, 9, 29.)

17. (a) Što si odlučio činiti da bi jačao svoju vjeru? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

17 U ovom smo članku vidjeli kako nam razmišljanje o Božjim obećanjima i redovita molitva pomažu da sačuvamo čvrstu vjeru. Takva vjera dat će nam snage da izdržimo kušnje, imajući “čvrsto pouzdanje” da će se ostvariti ono čemu se nadamo. No Biblija pokazuje da vjera uključuje još nešto. O tome će biti riječi u članku koji slijedi.

^ [1] (14. odlomak) Vidi i životnu priču Andreja Hanáka iz Slovačke, koja ima naslov “Unatoč kušnjama sačuvao sam nadu”. Objavljena je u časopisu Probudite se! od 22. travnja 2002.