Molim te da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u zajedništvu sa mnom (IVAN 17:20, 21)

PJESME: 24, 99

1, 2. (a) Za što se Isus molio u posljednjoj molitvi koju je uputio sa svojim apostolima? (b) Što je Isusa možda potaknulo da apostolima ukaže na važnost jedinstva?

TIJEKOM posljednje večeri koju je proveo s apostolima Isus im je ukazao na važnost jedinstva. Kad se molio s njima, rekao je da želi da svi njegovi učenici budu jedno, kao što su on i njegov Otac jedno. (Pročitaj Ivana 17:20, 21.) Njihovo jedinstvo trebalo je poslužiti kao snažno svjedočanstvo i jasan dokaz da je Jehova Isusa poslao na Zemlju kako bi izvršio njegovu volju. Ljubav je trebala biti obilježje pravih Isusovih sljedbenika i pomoći im da budu ujedinjeni (Ivan 13:34, 35).

2 Posve je razumljivo što je Isus istaknuo važnost jedinstva. Naime, u više je navrata zamijetio neslogu među apostolima. Naprimjer, tijekom te posljednje večeri nastala je “prepirka o tome tko bi od njih bio najveći”, što nije bilo prvi put (Luka 22:24-27; Mar. 9:33, 34). U jednoj drugoj prilici Jakov i Ivan tražili su od Isusa da im da istaknuta mjesta u Kraljevstvu, odmah do sebe (Mar. 10:35-40).

3. Što je moglo biti uzrok nesloge među Kristovim učenicima i koja ćemo pitanja razmotriti?

3 Međutim, želja za istaknutim položajem nije bila jedina  prijetnja jedinstvu Kristovih učenika. U to doba ljudi su bili razjedinjeni zbog mržnje i predrasuda koje su imali prema drugima. Isusovi učenici trebali su pobijediti takve negativne osjećaje. U ovom članku razmotrit ćemo sljedeća pitanja: Kakav je bio Isusov stav prema predrasudama? Kako je on pomogao svojim sljedbenicima da nauče biti nepristrani te da budu istinski ujedinjeni? Kako Isusove pouke mogu pomoći nama da ostanemo ujedinjeni?

PREDRASUDE PREMA ISUSU I NJEGOVIM SLJEDBENICIMA

4. S kakvim se predrasudama suočavao Isus?

4 Sam Isus bio je žrtva predrasuda. Kad je Filip rekao Natanaelu da je pronašao Mesiju, on mu je odvratio: “Može li što dobro doći iz Nazareta?” (Ivan 1:46). Natanael je, po svemu sudeći, znao za proročanstvo iz Miheja 5:2 i smatrao je da Mesija ne može doći iz tako beznačajnog grada kao što je Nazaret. Slično tome istaknuti Judejci prezirali su Isusa zato što je bio Galilejac (Ivan 7:52). Zapravo, mnogi Judejci smatrali su Galilejce manje vrijednima. Neki drugi Židovi pokušavali su uvrijediti Isusa tako što su ga podrugljivo nazivali Samarićaninom (Ivan 8:48). Naime, Samarićani su bili drugačijeg porijekla i njihova se religija razlikovala od židovske. I Judejci i Galilejci prezirali su Samarićane i izbjegavali ih (Ivan 4:9).

5. S kakvim su se predrasudama suočavali Isusovi sljedbenici?

5 Židovski vjerski vođe omalovažavali su i Isusove sljedbenike. Farizeji su ih zvali prokletim narodom (Ivan 7:47-49). Oni su svakoga tko nije pohađao rabinske škole ili se držao njihovih običaja smatrali neukim i bezvrijednim (Djela 4:13). Predrasude prema Isusu i njegovim učenicima imale su korijen u vjerskim, društvenim i nacionalnim različitostima. I Isusovi učenici imali su predrasude. Da bi mogli biti ujedinjeni, trebali su promijeniti svoj način razmišljanja.

6. Pomoću primjera objasni kako predrasude mogu utjecati na nas.

6 I mi danas okruženi smo ljudima koji su puni predrasuda. Možda smo žrtve predrasuda ili ih i sami imamo. “Moja mržnja prema bijelcima sve je više rasla jer sam stalno razmišljala o nepravdama koje su nanesene Aboridžinima, i u prošlosti i danas”, ispričala je jedna pionirka iz Australije. “I sama sam doživjela maltretiranje, što je samo produbilo moju mržnju.” Jedan brat iz Kanade priznao je: “Mislio sam da smo mi koji govorimo francuski bolji od drugih ljudi. Zato sam pokazivao netrpeljivost prema onima koji govore engleski.”

7. Kakav je bio Isusov stav prema predrasudama?

7 Kao i u Isusovo vrijeme, i danas mnogi imaju predrasude koje su duboko ukorijenjene u njima. Kakav je bio Isusov stav prema predrasudama? Kao prvo, on sam nikada nije imao predrasude i bio je potpuno nepristran. Propovijedao je bogatima i siromašnima, farizejima i Samarićanima, pa čak i omraženim poreznicima i grešnicima. Kao drugo, riječima i primjerom učio je svoje sljedbenike da ne smiju biti sumnjičavi niti netrpeljivi prema drugima.

LJUBAV I PONIZNOST POBJEĐUJU PREDRASUDE

8. Na kojem temeljnom načelu počiva kršćansko jedinstvo? Objasni.

8 Isus je poučio svoje sljedbenike na kojem temeljnom načelu počiva njihovo jedinstvo. Rekao je: “Vi ste svi  braća!” (Pročitaj Mateja 23:8, 9.) Svi smo, u neku ruku, “braća” zato što svi potječemo od Adama (Djela 17:26). No Isus je objasnio da su njegovi učenici braća i sestre i zato što Jehovu smatraju svojim nebeskim Ocem (Mat. 12:50). Osim toga, postali su dio velike Božje obitelji, koju ujedinjuje njihova ljubav i vjera. Zato su apostoli u svojim poslanicama suvjernike često nazivali braćom (Rim. 1:13; 1. Petr. 2:17; 1. Ivan. 3:13). *

9, 10. (a) Zašto Židovi nisu imali razloga smatrati se boljima od drugih? (b) Kako je Isus poučio ljude da trebaju pobijediti nacionalni i rasni ponos? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

9 Nakon što je rekao svojim učenicima da trebaju jedni druge smatrati braćom, Isus je istaknuo važnost poniznosti. (Pročitaj Mateja 23:11, 12.) Kao što smo vidjeli, ponos je ponekad doveo do neslaganja među apostolima. Osim toga, u Isusovo doba mnogi su bili vrlo ponosni na svoj narod. Naprimjer, mnogi Židovi bili su čvrsto uvjereni da su bolji od drugih zato što su bili Abrahamovi potomci. No Ivan Krstitelj im je rekao: “Bog iz ovoga kamenja može Abrahamu podignuti djecu” (Luka 3:8).

10 Isus je osudio rasni i nacionalni ponos. Jasno je pokazao kako gleda na to kad ga je jedan zakonoznanac upitao: “Tko je moj bližnji?” Isus mu je nato ispričao usporedbu o Samarićaninu koji se suosjećajno pobrinuo za Židova kojeg su na putu pretukli razbojnici. Židovi koji su prošli pored nastradalog čovjeka jednostavno su ga ignorirali, no Samarićanin se sažalio na njega. Na kraju usporedbe Isus je zakonoznancu rekao neka postupa poput tog Samarićanina, od kojeg su svi Židovi mogli naučiti što znači istinski voljeti bližnje (Luka 10:25-37).

11. Zašto su Kristovi učenici trebali biti nepristrani prema ljudima iz drugih naroda i kako im je Isus pomogao da to shvate?

11 Prije nego što je uskrsnuo na nebo, Isus je svojim učenicima dao zadatak da svjedoče “po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). Da bi mogli ispuniti taj zahtjevan zadatak, morali su nadvladati svoj ponos i predrasude. Isus ih je ranije pripremio na to tako što im je ukazivao na dobre osobine ljudi iz drugih naroda. Naprimjer, pohvalio je jednog rimskog stotnika koji je pokazao izvanrednu vjeru (Mat. 8:5-10). U Nazaretu je spomenuo kako je Jehova pomogao nekim ne-Židovima, primjerice udovici iz feničkog grada Sarfate i Sirijcu Naamanu, koji je obolio od gube (Luka 4:25-27). Osim toga, Isus je propovijedao jednoj Samarićanki i čak je dva dana ostao u jednom samarićanskom gradu u kojem su ljudi pokazali zanimanje za dobru vijest (Ivan 4:21-24, 40).

I PRVI KRŠĆANI BORILI SU SE S PREDRASUDAMA

12, 13. (a) Kako su apostoli reagirali kad je Isus svjedočio jednoj Samarićanki? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Po čemu se vidi da Jakov i Ivan nisu usvojili Isusovu pouku?

12 Apostolima nije bilo lako pobijediti predrasude. Začudili su se kad su vidjeli da je Isus spreman poučavati Samarićanku (Ivan 4:9, 27). Židovski vjerski vođe nikad ne bi na javnom mjestu razgovarali sa ženama, a kamoli s nekom Samarićankom sumnjivog morala. Apostoli su Isusa nagovarali da jede, no on se toliko uživio u razgovor s tom ženom  da nije razmišljao o jelu. Otac ga je poslao da propovijeda ljudima i za njega je vršenje njegove volje, pa čak i svjedočenje toj Samarićanki, bilo poput hrane (Ivan 4:31-34).

13 Jakov i Ivan nisu izvukli pouku iz tog događaja. Kad su s Isusom putovali kroz Samariju, učenici su u jednom samarićanskom selu tražili prenoćište. No Samarićani ih nisu primili, pa su se Jakov i Ivan razgnjevili i predložili Isusu da prizovu vatru s neba i unište čitavo selo. Isus ih je oštro ukorio (Luka 9:51-56). Tko zna bi li njih dvojica isto reagirala da se radilo o nekom selu u Galileji, njihovom rodnom kraju? Lako je moguće da su upravo predrasude raspirile njihov gnjev. Kad je apostol Ivan kasnije propovijedao Samarićanima, koji su u velikom broju prihvatili dobru vijest, možda mu je bilo neugodno što je ranije tako burno reagirao (Djela 8:14, 25).

14. Kako je riješen problem koji se pojavio u skupštini?

14 Ubrzo nakon Pedesetnice 33. godine u skupštini se pojavio jedan problem. Neki koji su dijelili hranu siromašnim udovicama pokazivali su pristranost, pa su udovice koje su govorile grčki bile zapostavljene (Djela 6:1). Možda su imali predrasude prema njima zato što su govorile drugi jezik. Apostoli su brzo riješili taj problem tako što su postavili sposobnu braću da nadgledaju dijeljenje hrane. Svi ti duhovno zreli muškarci imali su grčka imena, zbog čega je povrijeđenim udovicama možda bilo lakše prihvatiti njihovu pomoć.

15. Kako je Petar naučio biti nepristran prema svima? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

15 Godine 36. djelo propovijedanja poprimilo je međunarodni karakter. Apostol Petar dotad se uglavnom družio samo sa Židovima. No nakon što mu je Bog jasno pokazao da kršćani ne smiju biti pristrani, Petar je propovijedao rimskom vojniku Korneliju. (Pročitaj Djela apostolska 10:28, 34, 35.) Nakon toga rado je provodio vrijeme i s ne-židovskim kršćanima. No nekoliko godina kasnije u gradu Antiohiji počeo se odvajati od ne-židovskih kršćana i više nije htio jesti s njima (Gal. 2:11-14). Pavao ga je tom prilikom s razlogom ukorio, a Petar je očito prihvatio njegov ukor. Kad je pisao svoju prvu poslanicu židovskim i ne-židovskim kršćanima u Maloj Aziji, Petar je istaknuo da je važno voljeti “svu braću” (1. Petr. 1:1; 2:17).

16. Po čemu su prvi kršćani postali poznati?

16 Dakle, apostoli su se ugledali na Isusa te su naučili voljeti “sve vrste ljudi” (Ivan 12:32; 1. Tim. 4:10). Istina, za to im je trebalo vremena, ali na koncu su uspjeli promijeniti svoj način razmišljanja. Prvi kršćani postali su poznati po tome da ljube jedni druge. Tertulijan, pisac iz 2. stoljeća, napisao je što su drugi ljudi govorili za njih: “Oni se međusobno ljube. (...) Čak su spremni umrijeti jedni za druge.” Prvi kršćani obukli su “novu osobnost” i naučili da su u Božjim očima svi ljudi jednaki (Kol. 3:10, 11).

17. Navedi primjere koji pokazuju kako se predrasude mogu iskorijeniti iz srca.

17 I nama danas možda će trebati vremena da iz svog srca iskorijenimo predrasude. Jedna sestra iz Francuske ovako je opisala borbu koju vodi sama sa sobom: “Jehova me naučio što je ljubav, kako davati drugima i kako voljeti sve vrste ljudi. No još uvijek se moram truditi da pobijedim predrasude prema drugima, što mi nije uvijek lako. Zato se stalno molim u vezi s tim.” Jedna sestra  iz Španjolske suočava se sa sličnim izazovom. Ona kaže: “Još uvijek mi se znaju pojaviti negativni osjećaji prema pripadnicima jednog naroda i najčešće ih uspijevam pobijediti. No znam da se i dalje moram boriti. Sretna sam što mi je Jehova omogućio da budem dio njegove ujedinjene obitelji.” Svi se mi trebamo iskreno preispitati. Imamo li i mi osobno neke predrasude koje moramo iskorijeniti?

KAD RASTE LJUBAV, PREDRASUDE NESTAJU

18, 19. (a) Zašto trebamo spremno prigrliti sve ljude? (b) Kako to u praksi možemo činiti?

18 Dobro je imati na umu da smo svi mi nekad bili “tuđinci”, odnosno bili smo otuđeni od Boga (Efež. 2:12). No Jehova nas je privukao k sebi “konopcima ljubavi” (Hoš. 11:4; Ivan 6:44). I Krist nas je prigrlio te nam omogućio da postanemo dio Božje obitelji. (Pročitaj Rimljanima 15:7.) Ako je Isus tako spremno prigrlio nas iako smo nesavršeni, kako bismo onda mi mogli nekoga odbaciti? Takvo što trebalo bi nam biti posve nezamislivo.

Jehovini sluge ujedinjeni su i ljube jedni druge zato što traže “mudrost odozgo” (vidi 19. odlomak)

19 Kako se bliži kraj ovog zlog svijeta, sigurno će biti sve više podjela, predrasuda i netrpeljivosti (Gal. 5:19-21; 2. Tim. 3:13). No mi, kao Jehovini sluge, želimo imati “mudrost odozgo”, koja je nepristrana i promiče mir (Jak. 3:17, 18). Radujemo se što možemo sklapati prijateljstva s ljudima iz drugih zemalja i nije nam teško prihvatiti njihovu kulturu ili čak naučiti njihov jezik. Zahvaljujući tome naš je mir “kao rijeka” i pravednost “kao valovi morski” (Iza. 48:17, 18).

20. Kako ljubav može oblikovati naš um i srce i do čega to dovodi?

20 Kad je sestra iz Australije koju smo ranije citirali počela proučavati Bibliju, to je duboko djelovalo na nju. Ona kaže: “Imala sam osjećaj da su mi se otvorile ustave nebeske. Biblijska istina potpuno je preoblikovala moje srce i um. Sve moje duboko ukorijenjene predrasude i mržnja polako su nestale.” A brat iz Kanade kaže da je sada svjestan toga da “iza nacionalizma često stoji neznanje i da nečije mjesto rođenja ne određuje kakav će on biti čovjek”. Koliko se promijenio dokazuje činjenica da se oženio sestrom koja govori engleski! Takvi primjeri pokazuju da kršćanska ljubav doista ima moć pobijediti predrasude. Ona je nesalomljiva spona koja nas čvrsto povezuje (Kol. 3:14).

^ odl. 8 Izraz “braća” može se odnositi i na ženske članove skupštine. Naprimjer, Pavao je svoju poslanicu Rimljanima uputio “braći” u Rimu, no očito je mislio i na sestre jer je nekoliko njih spomenuo po imenu (Rim. 16:3, 6, 12). Stražarska kula već desetljećima kršćane naziva braćom i sestrama.