Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  lipanj 2017.

Jehova nas tješi u svakoj našoj nevolji

Jehova nas tješi u svakoj našoj nevolji

Bog svake utjehe tješi nas u svakoj našoj nevolji (2. KOR. 1:3, 4)

PJESME: 33, 41

1, 2. Kako nas Jehova tješi u kušnjama i što nam jamči njegova Riječ?

JEDAN mladi neoženjeni brat razgovarao je sa starijim oženjenim starješinom o pitanju koje ga je mučilo nakon što je pročitao riječi iz 1. Korinćanima 7:28. Ondje piše da će oni koji stupe u brak “imati tjelesnu nevolju”. Mladi je brat upitao starješinu: “Kakva je to nevolja i kako se mogu nositi s njom ako stupim u brak?” Prije nego što mu je odgovorio na pitanje, starješina mu je ukazao na jednu drugu misao koju je napisao apostol Pavao. Naime, napisao je da je Jehova “Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Kor. 1:3, 4).

2 Jehova je doista Otac pun ljubavi i tješi nas kad se nađemo u teškim okolnostima. Vjerojatno si i ti u nekim situacijama osjetio Božju podršku i vodstvo, i to često baš preko njegove Riječi. Možemo biti sigurni da nam on želi samo najbolje, kao što je želio i svojim slugama u prošlosti. (Pročitaj Jeremiju 29:11, 12.)

3. O kojim će pitanjima biti riječi u nastavku?

 3 Naravno, s problemima i nevoljama lakše ćemo se uhvatiti u koštac ako znamo što ih uzrokuje. To vrijedi i kad se radi o bračnim i obiteljskim problemima. Što bi sve moglo biti uzrok “tjelesne nevolje” koju je Pavao spomenuo? Koji nam primjeri iz biblijskog i suvremenog doba mogu pomoći da nađemo utjehu koja nam je potrebna? Odgovori na ta pitanja olakšat će nam borbu sa životnim izazovima.

“TJELESNA NEVOLJA”

4, 5. S kojim se problemima mogu suočiti oni koji stupe u brak?

4 Na samom početku ljudske povijesti Bog je rekao: “Čovjek [će] ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo” (1. Mojs. 2:24). Te je riječi Jehova izrekao kad su prvi ljudi stupili u brak. Međutim, budući da smo danas svi nesavršeni, brak i osnivanje nove obitelji mogu dovesti do napetih odnosa (Rim. 3:23). Žena je obično prije braka podložna svojim roditeljima, no nakon što se uda, treba biti podložna svom mužu, jer je Bog odredio da je “ženi (...) glava muškarac” (1. Kor. 11:3). Dakle, prema Božjoj Riječi, udana žena treba prihvatiti činjenicu da je više neće usmjeravati njeni roditelji, nego suprug. Nekim supružnicima nije lako ispunjavati te nove uloge. Osim toga, u braku se mogu pojaviti trzavice i zbog zategnutih odnosa s roditeljima bračnog druga.

5 Nove se brige često pojave i kad bračni par sazna da će dobiti dijete. Naravno, sretni su što će dobiti prinovu. No mnogi se istovremeno pribojavaju zdravstvenih problema koji bi se mogli pojaviti u trudnoći ili kasnije. A tu su i znatni financijski izdaci, kako kratkoročni tako i dugoročni. Nakon što se dijete rodi, roditelje čekaju daljnje prilagodbe. Majka obično svoje vrijeme i pažnju prvenstveno poklanja djetetu, pa se mnogi muževi osjećaju pomalo zapostavljeno. S druge strane, otac ima nove odgovornosti koje treba ispunjavati. Sada njegova obitelj ima novog člana za kojeg se on mora brinuti.

6-8. Kako se osjećaju neki bračni parovi koji ne mogu imati djece?

6 Neki bračni parovi suočavaju se s drugačijom nevoljom. Oni nemaju djece iako bi to silno željeli. Za neke je žene vrlo bolno to što ne mogu ostati u drugom stanju. Stupanje u brak i roditeljstvo donose svoje brige, no neostvarena želja za djecom također može biti svojevrsna “tjelesna nevolja” (Izr. 13:12). U biblijska vremena neplodnost se čak smatrala sramotom. Jakovljeva žena Rahela jako je patila zbog toga što je njena sestra imala djecu, a ona nije (1. Mojs. 30:1, 2). I danas mnogi smatraju da je jako važno biti roditelj. Misionare koji služe u zemljama gdje je običaj imati velike obitelji drugi često pitaju zašto nemaju djece. Iako se oni trude taktično im to objasniti, neki im znaju reći: “Žao nam je, molit ćemo se za vas!”

7 Jedna sestra u Engleskoj jako je željela dijete, no ta joj se želja nije ispunila. Kad je ušla u menopauzu i shvatila da se njene nade u ovom svijetu neće ostvariti, bila je shrvana. Ona i suprug odlučili su se za usvajanje. “Usprkos  tome”, ispričala je, “trebalo mi je vremena da to prežalim. Znala sam da usvojiti dijete nije isto što i roditi svoje vlastito.”

8 Biblija kaže da će rađanje “zaštititi” kršćanke (1. Tim. 2:15). No to ne znači da će zbog toga što imaju djecu dobiti vječni život. Kako onda trebamo shvatiti te riječi? Budući da majka puno vremena posvećuje djeci i ima mnogo kućanskih obaveza, manja je vjerojatnost da će ogovarati druge i miješati se u tuđe poslove (1. Tim. 5:13). Međutim, to što ima djecu ne znači da je pošteđena bračnih i obiteljskih problema.

Što nam može pomoći da se lakše nosimo s gubitkom voljene osobe? (vidi 9. i 12. odlomak)

9. Koja izuzetno bolna nevolja može snaći one koji su u braku?

9 Smrt voljene osobe također je nevolja koja može snaći one u braku. Nažalost, mnogi su izgubili svog bračnog druga iako nisu očekivali da će ih to zadesiti u ovom starom svijetu. Njima veliku utjehu pruža Isusovo obećanje da će uskrsnuti umrle, u što kršćani čvrsto vjeruju (Ivan 5:28, 29). Naš brižan Otac, Jehova, u svojoj Riječi zapisao je mnoga obećanja koja hrabre i tješe one koje snađu životne nedaće. Razmotrimo sada kako je on pružio utjehu nekim svojim slugama u prošlosti i kako im je to pomoglo.

UTJEHA U KUŠNJAMA

10. Što je utješilo Hanu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

10 Hana, voljena Elkanina žena, suočila se s vrlo bolnom kušnjom. Ona nije mogla imati djecu, dok je Elkanina druga žena, Penina, imala mnogo sinova i kćeri. (Pročitaj 1. Samuelovu 1:4-7.) Hana je iz godine u godinu morala podnositi Peninino izrugivanje. Zbog toga je bila vrlo tjeskobna i uznemirena. Željna utjehe, obratila se Bogu. Biblija kaže da se “dugo molila Jehovi”. Je li očekivala da će on uslišiti njenu molbu? Sigurno se tome nadala. U svakom slučaju, nakon molitve “lice joj više nije bilo tužno” (1. Sam. 1:12, 17, 18). Uzdala se u to da će joj Jehova ili podariti dijete ili na neki drugi način popuniti prazninu koju je osjećala.

11. Kako nam molitva pruža utjehu?

11 Dokle god smo nesavršeni i živimo u svijetu kojim vlada Sotona, doživljavat ćemo kušnje i probleme (1. Ivan. 5:19). No nije li divno znati da je Jehova “Bog svake utjehe”? Možemo mu se moliti kako bismo izdržali kušnje i svladali izazove s kojima se suočimo. Hana je Jehovi izlila svoje srce. I mi to možemo učiniti. Kad imamo neki problem, nije dovoljno da to samo spomenemo Jehovi. Moramo mu se moliti usrdno, iz dubine srca, i konkretno mu reći kako se osjećamo (Filip. 4:6, 7, bilješka).

12. Što je udovici Ani donosilo radost?

12 Čak i ako u životu osjećamo duboku prazninu — bilo zato što nemamo djece bilo zato što smo izgubili voljenu osobu — ipak možemo naći utjehu. Proročica Ana, koja je živjela u Isusovo vrijeme, ostala je udovica nakon samo sedam godina braka. Biblija ne spominje da je imala djece. Što je Ana u dobi od 84 godine još uvijek činila? U Luki 2:37 stoji: “Nikad nije izostajala iz hrama, nego je noć i dan služila Bogu postovima i usrdnim molitvama.” Da, Ana je našla utjehu i radost u služenju Jehovi.

13. Navedi primjer koji pokazuje kako nam pravi prijatelji mogu pružiti utjehu kad nas obitelj razočara.

 13 Utjehu nam mogu pružiti i naša braća i sestre, među kojima možemo naći prave prijatelje (Izr. 18:24). Paula se sjeća koliko je bila žalosna kad je njena majka prestala služiti Jehovi. Ona je tada imala samo pet godina i nije joj bilo lako nositi se s tom teškom situacijom. No jako ju je ohrabrila pionirka iz skupštine po imenu Ann, koja joj je posvetila puno pažnje i brinula se za nju u duhovnom pogledu. “Iako mi Ann nije u rodu, puno mi je značila njena ljubav i briga”, ispričala je Paula. “To mi je pomoglo da nastavim služiti Jehovi.” Paula i dalje vjerno hodi putem istine. Osim toga, jako je sretna što se njena majka vratila u skupštinu. To veoma raduje i Ann, koja je Pauli postala duhovna majka.

14. Koje blagoslove doživljavaju oni koji drugima pružaju utjehu?

14 Kad se zaokupimo pomaganjem drugima, to nam može pomoći da zaboravimo na vlastite probleme. Naše sestre, i udane i neudane, znaju iz vlastitog iskustva koliko im radosti donosi propovijedanje dobre vijesti i spoznaja da su Božje suradnice. Sretne su što vrše Jehovinu volju i tako mu iskazuju čast. Neke čak kažu da im je služba poput terapije. Zapravo, svi mi možemo  pokazati da nam je stalo do ljudi na području tako da im propovijedamo dobru vijest. A kad činimo dobro svojoj braći i sestrama i surađujemo s njima u službi, to nas još više zbližava (Filip. 2:4). Apostol Pavao bio je izvrstan primjer u tome. On se za članove skupštine u Solunu brinuo “kao majka koja hrani i njeguje svoju djecu”, a bio im je i duhovni otac. (Pročitaj 1. Solunjanima 2:7, 11, 12.)

POMOĆ OBITELJIMA

15. Tko je prvenstveno odgovoran za poučavanje djece o istini?

15 A kako možemo pružiti pomoć i podršku obiteljima u skupštini? Novi objavitelji ponekad zamole zrelije da im pomognu poučavati djecu o istini ili čak da s djecom vode biblijski tečaj. Biblija pokazuje da je poučavanje i odgajanje djece prvenstveno dužnost roditelja (Izr. 23:22; Efež. 6:1-4). No njima je ponekad potrebna pomoć drugih i oni je jako cijene. Ipak, to ne umanjuje njihovu odgovornost. Izuzetno je važno da roditelji poučavaju djecu te da redovito razgovaraju s njima.

16. Što trebaju imati na umu oni koji pomažu tuđoj djeci?

16 Ako nas neki roditelj zamoli da proučavamo s njegovim djetetom, dobro je imati na umu da ne bismo smjeli preuzeti ulogu roditelja. Naš je zadatak pružiti djetetu duhovnu pomoć, a ne biti mu roditelj. Ponekad objavitelji čak proučavaju s djecom čiji roditelji nisu zainteresirani za istinu. Kad objavitelj poučava tuđe dijete, tečaj bi bilo mudro održavati ili u djetetovom domu kad su ondje roditelji odnosno neki drugi zreli Jehovin svjedok ili na nekom prikladnom javnom mjestu. Tako nitko neće imati razloga krivo protumačiti situaciju. A roditelji će s vremenom možda ipak preuzeti odgovornost koju su dobili od Boga i pobrinuti se za duhovne potrebe svoje djece.

17. Kako djeca mogu biti utjeha i podrška svojoj obitelji?

17 Mladi koji zavole pravog Boga i slušaju njegove savjete mogu biti velika utjeha i podrška svojoj obitelji. Oni poštuju svoje roditelje i pružaju im praktičnu i materijalnu pomoć. Djeca i u duhovnom pogledu mogu biti veliko ohrabrenje. Setov potomak Lamek, koji je živio prije potopa, vjerno je služio Jehovi. On je o svom sinu Noi rekao: “[On] će nam donijeti odmor [ili utjehu] od posla našega i od muke ruku naših što nam ih zadaje zemlja koju je Jehova prokleo.” To se proročanstvo ispunilo kad je Jehova ukinuo kletvu kojom je ranije prokleo zemlju (1. Mojs. 5:29; 8:21). I u današnje vrijeme djeca koja služe pravom Bogu mogu pružati utjehu članovima svoje obitelji i biti im oslonac. Mogu im pomoći da ustraju u sadašnjim kušnjama te da prežive nevolju koja će biti daleko veća od potopa.

18. Što nam može pomoći da hrabro ustrajemo unatoč svim kušnjama?

18 Molitva, razmišljanje o biblijskim primjerima te blisko druženje sa suvjernicima danas je milijunima Jehovinih slugu izvor utjehe u svim nevoljama. (Pročitaj Psalam 145:18, 19.) Imajmo na umu da je Jehova uvijek spreman pružiti nam utjehu i da će nam sigurno pomoći da hrabro ustrajemo unatoč svim kušnjama — i sada i u budućnosti!