Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 ČLANAK ZA RAZMATRANJE 32

Neka tvoja ljubav sve više raste!

Neka tvoja ljubav sve više raste!

Molim se za to da vaša ljubav sve više i više raste (FILIP. 1:9)

PJESMA 106 Rastimo u ljubavi!

SAŽETAK *

1. Tko je osnovao skupštinu u Filipima?

KAD su apostol Pavao, Sila, Luka i Timotej stigli u rimsku koloniju Filipe, pronašli su mnogo ljudi koje je zanimala dobra vijest. Ta revna braća ondje su osnovala skupštinu te su se svi učenici počeli sastajati, i to vjerojatno u domu sestre Lidije, koja je bila vrlo gostoljubiva (Djela 16:40).

2. U kojoj se situaciji skupština u Filipima ubrzo našla?

2 Tek osnovana skupština uskoro se našla u teškoj situaciji. Sotona je ljude koji su se žestoko protivili kršćanima nahuškao da spriječe Pavla i njegove suradnike da propovijedaju. Uhvatili su Pavla i Silu, išibali ih i bacili u zatvor. Nakon što su bili pušteni iz zatvora, Pavao i Sila posjetili su nove učenike i ohrabrili ih. Zatim su zajedno s Timotejem otišli iz grada, dok je Luka, po svemu sudeći, ostao ondje. A što je bilo s novokrštenom braćom u Filipima? Oni su uz pomoć Jehovinog duha nastavili revno vršiti svoju službu (Filip. 2:12). Pavao je s razlogom bio ponosan na njih!

3. Prema Filipljanima 1:9-11, za što se Pavao molio?

3 Nekih deset godina kasnije Pavao je skupštini u Filipima napisao poslanicu. Iz nje se jasno vidi koliko je volio tu braću. “Čeznem za svima vama ljubavlju kakvu ima Krist Isus”, poručio im je (Filip. 1:8). Napisao im je i da se moli za njih. Molio je Jehovu da im pomogne jer je želio da njihova ljubav sve više raste, da znaju prosuditi  što je najvažnije, da budu neporočni, da ne budu drugima na spoticanje i da nastave donositi “plod pravednosti”. Sigurno se slažemo da Pavlove iskrene riječi mogu koristiti i nama. (Pročitaj Filipljanima 1:9-11.) U ovom članku razmotrit ćemo svaku od misli koje je spomenuo i vidjeti kako nam one mogu koristiti u životu.

NEKA “VAŠA LJUBAV SVE VIŠE I VIŠE RASTE”

4. (a) Prema 1. Ivanovoj 4:9, 10, kako je Jehova pokazao koliko nas voli? (b) Koliko bi duboka trebala biti naša ljubav prema Bogu?

4 Jehova nam je pokazao veliku ljubav kad je poslao svog Sina na Zemlju da umre za naše grijehe. (Pročitaj 1. Ivanovu 4:9, 10.) Božja nesebična ljubav potiče nas da i mi volimo njega (Rim. 5:8). Koliko bi duboka trebala biti naša ljubav prema njemu? Isus je odgovorio na to pitanje kad je jednom farizeju rekao: “Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!” (Mat. 22:36, 37). Mi ne bismo smjeli voljeti Boga s pola srca, nego svim srcem i ta ljubav treba svaki dan biti sve jača. Pavao je Filipljanima rekao da njihova ljubav treba rasti “sve više i više”. Kako možemo produbiti svoju ljubav prema Bogu?

5. Kako možemo ojačati svoju ljubav prema Bogu?

5 Da bismo zavoljeli Boga, najprije ga trebamo upoznati. Biblija kaže: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8). Apostol Pavao objasnio je da će naša ljubav prema Bogu postati još jača kad saznamo istinu o njemu i dobro upoznamo njegov način razmišljanja (Filip. 1:9). Kad smo tek počeli proučavati Bibliju, zavoljeli smo Boga iako još nismo znali puno o njemu i njegovim osobinama. Što smo više učili o Jehovi, to je naša ljubav prema njemu više rasla. Upravo je zato izuzetno važno da redovito proučavamo Bibliju i razmišljamo o njenim poukama (Filip. 2:16).

6. Prema 1. Ivanovoj 4:11, 20, 21, koga još trebamo voljeti osim Boga?

6 Velika ljubav koju nam je Bog pokazao potaknut će nas da volimo svoju braću. (Pročitaj 1. Ivanovu 4:11, 20, 21.) Možda mislimo da će se ljubav prema braći i sestrama spontano javiti u našem srcu. Uostalom, svi mi služimo Jehovi i trudimo se izgraditi njegove divne osobine. Osim toga, oponašamo Isusa, koji nas je toliko volio da je dao svoj život za nas. No ponekad nam može biti teško poslušati zapovijed da volimo jedni druge. Pogledajmo što se dogodilo u skupštini u Filipima.

7. Što učimo iz savjeta koji je Pavao dao Evodiji i Sintihi?

7 Evodija i Sintiha bile su revne sestre u Filipima koje su blisko surađivale s apostolom Pavlom. No među njima je vjerojatno došlo do neke razmirice, pa zbog toga više nisu bile u dobrim odnosima. U svojoj poslanici Pavao je njih dvije spomenuo po imenu te ih je upozorio da trebaju biti “složne u razmišljanju” (Filip. 4:2, 3). Smatrao je potrebnim cijeloj skupštini poručiti: “Sve činite bez gunđanja i prepiranja” (Filip. 2:14). Ti direktni Pavlovi savjeti nesumnjivo su pomogli ne samo tim vjernim sestrama nego i cijeloj skupštini da još više vole jedni druge.

Zašto je važno da se koncentriramo na lijepe osobine svoje braće? (vidi odlomak 8) *

8. Zašto bi nam moglo biti teško voljeti svoju braću i kako možemo nadvladati tu prepreku?

 8 Možda smo i mi, poput Evodije i Sintihe, skloni usredotočiti se na tuđe mane i zbog toga nam je teško voljeti svoju braću. No svi griješimo svaki dan. Ako stalno razmišljamo o greškama drugih, naša će ljubav prema njima ohladnjeti. Naprimjer, ako neki brat zaboravi da treba sudjelovati u čišćenju dvorane, to bi nas moglo naljutiti. Ako tada u svojim mislima počnemo nabrajati sve druge greške koje je brat učinio, još ćemo se više razljutiti, a naša će se ljubav prema njemu početi hladiti. Ako se nađeš u sličnoj situaciji, imaj na umu sljedeće: Jehova vidi i tvoje mane i mane tvog brata. Unatoč tome on voli i njega i tebe. Zato se trudi voljeti braću kao što ih Jehova voli i koncentriraj se na njihove lijepe osobine. Kad ulažemo trud da bismo voljeli svoje suvjernike, jačamo jedinstvo koje vlada među nama (Filip. 2:1, 2).

“ŠTO JE NAJVAŽNIJE”

9. Na što je Pavao mislio kad je potaknuo Filipljane da se trude prosuditi “što je najvažnije”?

9 Pavao je pod nadahnućem svetog duha potaknuo kršćane u Filipima, a i sve nas, da se trude “prosuditi što je najvažnije” (Filip. 1:10). U ono “što je najvažnije” ubraja se posvećenje Jehovinog imena, ispunjenje njegovog nauma te mir i jedinstvo u skupštini (Mat. 6:9, 10; Ivan 13:35). Ako je sve to i nama prioritet u životu, to je dokaz da volimo Jehovu.

10. Što moramo činiti da bismo u Jehovinim očima bili čisti i besprijekorni?

10 Pavao je rekao i da moramo biti “neporočni”, odnosno čisti i besprijekorni. To ne znači da moramo biti savršeni. Mi ne možemo biti bez mane kao što je to Jehova. No u njegovim očima bit ćemo čisti i bez mane budemo li davali sve od sebe da produbimo svoju ljubav i trudili se prosuditi što je najvažnije. Naprimjer, naša ljubav dolazi do izražaja kad pazimo da nikoga ne navedemo na spoticanje.

11. Zašto moramo paziti da drugima ne budemo na spoticanje?

11 Pavlov savjet da ne budemo drugima na spoticanje zapravo je ozbiljno upozorenje. Kako bismo mogli nekoga navesti na spoticanje? Svojim izborom zabave, odjeće ili čak odabirom posla. Možda ne činimo nešto što je samo po sebi neispravno. No ako svojim odlukama uznemiravamo nečiju savjest i on zbog toga oslabi u vjeri, to je vrlo ozbiljna stvar. Isus je rekao da bi čovjeku bilo bolje da mu se oko vrata objesi mlinski kamen i da ga se baci u more nego da navede na spoticanje jednu od njegovih ovaca (Mat. 18:6).

12. Što možemo naučiti od jednog bračnog para?

12 Jedan bračni par pionira vrlo je ozbiljno shvatio to Isusovo upozorenje. U njihovoj skupštini služio je jedan novokršteni bračni par. Taj brat i sestra odrasli su u vrlo konzervativnoj obitelji i smatrali su da kršćani ne smiju ići u kino, čak ni ako se prikazuje film kojem se nema što prigovoriti. Kad su čuli da su ti pioniri bili u kinu, ostali su u šoku. Nakon toga pioniri su odlučili da neće ići u kino dokle god taj novokršteni brat i sestra ne izoštre svoju savjest i postanu uravnoteženiji (Hebr. 5:14). Njihova je nesebičnost pokazala da vole svoje suvjernike,  i to ne samo riječima nego i djelima (Rim. 14:19-21; 1. Ivan. 3:18).

13. Kako bismo mogli navesti nekoga da učini grijeh?

13 Osim toga, mogli bismo drugima biti na spoticanje ako bismo ih naveli da učine grijeh. Kako bi se to moglo dogoditi? Zamisli sljedeću situaciju. Nakon duge i teške borbe jedan interesent konačno uspije pobijediti ovisnost o alkoholu. Svjestan je da ubuduće više ne smije popiti ni kap alkohola. Nakon toga počne brzo napredovati i krsti se. Kasnije ga na jednom druženju s braćom dobronamjerni domaćin počne nagovarati da popije neko alkoholno piće. Možda mu kaže: “Ti si sada kršten i imaš Jehovin duh, a jedan od plodova tog duha je samosvladavanje. Ako pokazuješ samosvladavanje, neće ti biti problem piti alkohol u umjerenim količinama.” Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da novokršteni brat posluša taj nemudar savjet!

14. Kako nam kršćanski sastanci pomažu da primjenjujemo savjet iz Filipljanima 1:10?

14 Naši kršćanski sastanci uvelike nam pomažu da primijenimo savjet iz Filipljanima 1:10. Kao prvo, duhovno bogat program podsjeća nas što Jehova smatra najvažnijim. Kao drugo, na sastancima učimo kako primjenjivati dobivene pouke kako bismo bili neporočni. I kao treće, ondje se potičemo “na ljubav i dobra djela” (Hebr. 10:24, 25). Što nas suvjernici više hrabre, to je naša ljubav  prema Bogu i braći snažnija. Kad te dvije ljubavi ispune naše srce, davat ćemo sve od sebe da ne budemo braći na spoticanje.

BUDIMO “PUNI PLODA PRAVEDNOSTI”

15. Kako možemo biti “puni ploda pravednosti”?

15 Pavao se usrdno molio da Filipljani budu “puni ploda pravednosti” (Filip. 1:11). Izraz “plod pravednosti” nesumnjivo se odnosio na njihovu ljubav prema Jehovi i njegovom narodu. Isto tako, sigurno se odnosio na propovijedanje o vjeri u Isusa i prekrasnoj nadi koju su imali. U Filipljanima 2:15 Pavao je koristio jednu drugu usporedbu. Rekao je da Filipljani “kao svjetlonoše [svijetle] u svijetu”. Sličan izraz upotrijebio je i Isus kad je za svoje učenike rekao da su “svjetlo svijeta” (Mat. 5:14-16). Osim toga, svojim je sljedbenicima zapovjedio da čine učenike i rekao im da će biti “svjedoci (...) sve do kraja zemlje” (Djela 1:8; Mat. 28:18-20). Kad revno sudjelujemo u tom najvažnijem zadatku, mi donosimo “plod pravednosti”.

Pavao se nalazi u kućnom pritvoru u Rimu i piše poslanicu skupštini u Filipima. Isto tako, koristi prilike kako bi propovijedao stražarima i posjetiteljima (vidi odlomak 16)

16. Kako riječi iz Filipljanima 1:12-14 pokazuju da možemo svijetliti kao svjetlonoše i u teškim okolnostima? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

16 Kakve god bile naše okolnosti, mi možemo svijetliti kao svjetlonoše. Ponekad nam se u situacijama koje izgledaju kao prepreka pruži prilika za propovijedanje dobre vijesti. Naprimjer, kad je apostol Pavao pisao poslanicu Filipljanima, bio je u kućnom pritvoru u Rimu. No okovi ga nisu spriječili da propovijeda stražarima i svojim posjetiteljima. Revno je svjedočio i u takvim okolnostima, čime je potaknuo svoju braću da i oni hrabro, “bez straha, govore riječ  Božju” (pročitaj Filipljanima 1:12-14; 4:22).

Uvijek traži prilike da revno propovijedaš (vidi odlomak 17) *

17. Navedi primjer koji pokazuje kako braća u današnje vrijeme donose plod pravednosti i u teškim okolnostima.

17 Mnoga naša braća i sestre pokazuju sličnu hrabrost kao i Pavao. Oni žive u zemljama u kojima se ne može propovijedati na javnim mjestima ili od vrata do vrata, pa prenose dobru vijest na druge načine (Mat. 10:16-20). U jednoj od tih zemalja jedan je pokrajinski nadglednik predložio da svaki objavitelj obrađuje svoje “područje” tako da propovijeda rođacima, susjedima, vršnjacima u školi, kolegama na poslu i poznanicima. Za dvije godine broj skupština u toj pokrajini znatno se povećao. Mi možda ne živimo u zemlji gdje je propovijedanje ograničeno. No od te snalažljive braće i sestara možemo naučiti nešto važno: Uvijek se trebamo truditi u službi davati sve od sebe i biti uvjereni da će nam Jehova dati snage da svladamo svaku prepreku (Filip. 2:13).

18. Što trebamo odlučno činiti?

18 U ovim posljednjim danima uistinu je važno da odlučno primjenjujemo nadahnuti savjet koji je Pavao napisao u poslanici Filipljanima. Trudimo se uvijek imati na umu što je najvažnije, biti neporočni, ne navoditi druge na spoticanje i donositi plod pravednosti. Tada će naša ljubav sve više rasti i donijet ćemo slavu svom brižnom Ocu, Jehovi.

PJESMA 17 “Hoću!”

^ odl. 5 Sada je važnije nego ikad prije da jačamo svoju ljubav prema braći. Iz poslanice Filipljanima učimo kako možemo produbiti tu ljubav, čak i kad je to pravi izazov.

^ odl. 54 OPIS ILUSTRACIJE: Za vrijeme čišćenja dvorane brat Luka stane kako bi porazgovarao s jednim bratom i njegovim sinom. To naljuti Marka, koji usisava. On pomisli: “Luka bi trebao raditi, a ne razgovarati.” Kasnije Marko zapazi kako Luka brižno pomaže jednoj ostarjeloj sestri. Taj dirljiv prizor podsjeti Marka da se treba usredotočiti na Lukine lijepe osobine.

^ odl. 58 OPIS ILUSTRACIJE: U zemlji u kojoj Jehovini svjedoci ne mogu otvoreno propovijedati brat diskretno prenosi dobru vijest svom poznaniku. Kasnije, za vrijeme pauze na poslu, brat svjedoči jednom kolegi.