Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula (izdanje za proučavanje)  |  kolovoz 2016.

Brak – njegovo porijeklo i svrha

Brak – njegovo porijeklo i svrha

Jehova Bog rekao je: “Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu” (1. MOJS. 2:18)

PJESME: 36, 11

1, 2. (a) Kako je osnovan prvi brak? (b) Što su prvi muž i žena mogli zaključiti o braku? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

BRAK je sastavni dio ljudskog života. No kako je nastao i što je njegova svrha? Odgovori na ta pitanja pomoći će nam da ispravno gledamo na brak. Pokazat će nam i što možemo učiniti kako bi naš bračni život bio još sretniji. Nakon što je Bog stvorio prvog čovjeka, Adama, dao mu je zadatak da životinjama nadjene ime. Sve životinje imale su svog para, ali “čovjeku se nije našla pomoćnica, kao njegova nadopuna”. Stoga je Bog “pustio dubok san” na Adama, uzeo mu jedno rebro i od rebra načinio ženu. Potom je ženu doveo k Adamu. (Pročitaj 1. Mojsijevu 2:20-24.) Dakle, brak je osnovao sam Bog.

2 Isus je citirao riječi koje je Jehova izgovorio u edenskom vrtu: “Čovjek [će] ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo” (Mat. 19:4, 5). Budući da je Bog ženu stvorio od Adamovog rebra, prvi ljudski par mogao je zaključiti da njihov odnos treba biti posebno blizak. Oni se nikad nisu trebali razvesti niti istovremeno imati više partnera.

 KAKO SE BRAK UKLAPA U JEHOVIN NAUM

3. Što je bila važna svrha braka?

3 Adam je bio oduševljen svojom prekrasnom ženom, koju je kasnije nazvao Eva. Ona mu je trebala biti “nadopuna” i “pomoćnica”. Oboje su trebali izvršavati ulogu koju im je Bog dodijelio u braku i tako usrećiti jedno drugo (1. Mojs. 2:18). Važna svrha braka bila je napučiti Zemlju (1. Mojs. 1:28). Jehovin je naum bio da djeca ostave svoje voljene roditelje, stupe u brak i osnuju vlastitu obitelj. Ljudi su trebali u razumnoj mjeri napuniti Zemlju i proširiti raj po cijelom planetu.

4. Što se dogodilo s prvim brakom?

4 Prvi brak doživio je brodolom kad su i Adam i Eva odlučili zloupotrijebiti svoju slobodnu volju i prekršiti Jehovinu zapovijed. Sotona Đavo, kojeg Biblija naziva “prazmijom”, naveo je Evu da povjeruje kako će, ako pojede plod s “drveta spoznaje dobra i zla”, dobiti neko posebno prosvjetljenje i moći sama odlučivati što je dobro, a što zlo. Ona nije svog muža pitala za savjet, čime bi pokazala da poštuje njegov autoritet. A Adam je, umjesto da posluša Boga, uzeo plod koji mu je Eva ponudila (Otkr. 12:9; 1. Mojs. 2:9, 16, 17; 3:1-6).

5. Kako su Adam i Eva reagirali kad ih je Jehova pozvao na odgovornost i što učimo iz toga?

5 Kad ga je Bog pozvao na odgovornost, Adam je okrivio Evu rekavši: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” A Eva je pak okrivila zmiju što ju je prevarila (1. Mojs. 3:12, 13). Bili su to neuvjerljivi izgovori. Za to što su učinili nije bilo opravdanja! Budući da je prvi ljudski par bio neposlušan Jehovi, on ih je osudio kao buntovnike. Nije li to snažno upozorenje za sve nas? Da bi brak bio uspješan, oba partnera moraju prihvaćati odgovornost za vlastite postupke i slušati Jehovu.

6. Kako bi objasnio 1. Mojsijevu 3:15?

6 Usprkos svemu što se odigralo u Edenu Jehova je odlučio ljudskom rodu pružiti nadu. O tome govori prvo biblijsko proročanstvo. (Pročitaj 1. Mojsijevu 3:15.) U njemu je bilo prorečeno da će “potomstvo” “žene” zdrobiti glavu Sotoni, duhovnom stvorenju koje se prvo pobunilo protiv Boga. Upotrijebivši izraz “žena”, Jehova je slikovito opisao poseban odnos koji postoji između njega i velikog mnoštva pravednih duhovnih stvorenja koja mu služe na nebu. Kasnije je Biblija otkrila da će Bog iz te svoje nebeske organizacije, koja je uspoređena sa ženom, poslati jedno duhovno stvorenje da “zdrobi glavu” Đavlu te da poslušnim ljudima omogući ono što je prvi par izgubio — priliku da vječno žive na Zemlji u skladu s Jehovinim prvobitnim naumom (Ivan 3:16).

7. (a) Što se dogodilo s bračnom zajednicom nakon pobune prvog ljudskog para? (b) Što Biblija nalaže muževima, a što ženama?

7 Pobuna Adama i Eve ostavila je trajne posljedice na njihov brak, ali i na sve brakove koji su sklopljeni nakon njihovog. Naprimjer, Jehova je prorekao da će trudnoća i rađanje djece biti vrlo bolno iskustvo za Evu i njezine ženske potomke. Bilo je prorečeno i da će žene žudjeti za ljubavlju i pažnjom svojih muževa, a oni će gospodariti nad njima, pa čak ih i zlostavljati, što se događa u mnogim današnjim brakovima (1. Mojs. 3:16). S druge strane, Biblija kaže da se muževi kao glave obitelji trebaju s ljubavlju ophoditi sa svojom ženom i djecom, a ženama nalaže da budu podložne svom suprugu (Efež. 5:33).  Kada oba supružnika osjećaju strahopoštovanje prema Bogu i složno surađuju, trzavice se javljaju rijetko ili gotovo nikad.

BRAK U RAZDOBLJU OD ADAMA DO POTOPA

8. Opiši povijest bračne zajednice u razdoblju od Adama do potopa.

8 Prije nego što su Adam i Eva uslijed grijeha i nesavršenosti umrli, dobili su sinove i kćeri (1. Mojs. 5:4). Njihov prvi sin Kajin oženio se svojom sestrom ili rođakinjom. Njegov potomak Lamek bio je prvi za kojeg Božja Riječ kaže da je imao dvije žene (1. Mojs. 4:17, 19). U naraštajima koji su se izmjenjivali od Adama do potopa u Noino vrijeme za svega nekoliko ljudi kaže se da su služili Jehovi. Među njima su bili Abel, Henok te Noa i njegova obitelj. Iz Biblije saznajemo da su u Noino vrijeme “sinovi pravoga Boga zapazili (...) da su kćeri ljudske lijepe, pa su ih uzimali sebi za žene, sve koje su izabrali”. Iz takvih protuprirodnih veza između materijaliziranih anđela i žena proizašli su izrazito nasilni potomci koji su bili poznati kao nefili. O stanju koje je tada zavladalo na Zemlji Biblija kaže: “Jehova je vidio da je zloća čovjekova na zemlji velika i da su sve misli srca njegova uvijek upravljene samo na zlo” (1. Mojs. 6:1-5).

9. Kako je Jehova kaznio zle ljude u Noino doba i što učimo iz tadašnjih događaja?

9 Jehova je u Noino vrijeme prouzročio potop kako bi uklonio zle. Ljudi su u to doba bili toliko zaokupljeni svakodnevnim životom, pa tako i svojim brakovima, da nisu ozbiljno shvaćali ono što im je Noa, “propovjednik pravednosti”, govorio o predstojećem uništenju (2. Petr. 2:5). Isus je ondašnju situaciju usporedio s onim što će se zbivati u naše vrijeme. (Pročitaj Mateja 24:37-39.) Prije nego što ovaj zli svijet dođe svome kraju, mi propovijedamo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu po cijelom svijetu za svjedočanstvo svim narodima, no većina ljudi ne želi nas slušati. Što učimo iz događaja koji su se odigrali u Noino vrijeme? Učimo da nam ništa, pa čak niti obiteljske obaveze, brak ili podizanje djece, ne bi smjelo postati toliko važno da izgubimo osjećaj hitnosti i zaboravimo koliko je blizu Jehovin dan.

BRAK U RAZDOBLJU OD POTOPA DO ISUSOVOG VREMENA

10. (a) Što je u mnogim kulturama bilo sasvim uobičajeno? (b) Zašto možemo reći da su Abraham i Sara bili uzoran bračni par?

10 Premda su Noa i njegova tri sina imali samo po jednu ženu, u doba patrijarha mnogi su živjeli u poligamnom braku. U mnogim je kulturama spolni nemoral bio sasvim uobičajen i čak je bio dio vjerskih obreda. Kad su Abram (Abraham) i njegova žena Saraja (Sara) poslušali Božju zapovijed i preselili se u Kanaan, bili su okruženi izrazito nemoralnim ljudima koji nisu nimalo poštovali bračnu zajednicu. Jehova je odlučio da Sodoma i Gomora budu uništene zato što su stanovnici tih gradova živjeli vrlo nemoralno ili su pak tolerirali takve gnusne postupke. S druge strane, Abraham je dobro predvodio svoju obitelj, a Sara mu je bila podložna, čime je pružila izvrstan primjer drugim ženama. (Pročitaj 1. Petrovu 3:3-6.) Abraham se pobrinuo da njegov sin Izak stupi u brak sa ženom koja služi Jehovi. Bogobojaznu ženu odabrao je i Izakov sin Jakov, od čijih je sinova poteklo 12 izraelskih plemena.

11. Kako je Mojsijev zakon štitio Izraelce?

 11 Jehova je kasnije sklopio savez s Jakovljevim, odnosno Izraelovim, potomcima. Dao im je Mojsijev zakon, koji je regulirao običaje vezane uz brak što su se bili uvriježili u doba patrijarha, između ostalog i poligamiju. Zakon je štitio Izraelce u duhovnom pogledu jer im je zabranjivao sklapanje braka s pripadnicima krivih religija. (Pročitaj 5. Mojsijevu 7:3, 4.) Kad bi u nečijem braku iskrsnuo ozbiljan problem, u pomoć bi često priskočili starješine. Zakon je propisivao što učiniti ako netko počini nevjeru, postane ljubomoran ili posumnja u vjernost svog bračnog partnera. Razvod je bio dopušten, ali pod određenim uvjetima. Muž se mogao razvesti od žene ako bi na njoj našao “nešto nedolično” (5. Mojs. 24:1). Biblija ne precizira što se konkretno smatralo “nedoličnim”, ali razumno je zaključiti da se nije mislilo na sitna neslaganja (3. Mojs. 19:18b).

NE BUDI NEVJERAN SVOM BRAČNOM DRUGU

12, 13. (a) Kako su se u Malahijino vrijeme neki Izraelci odnosili prema svojim ženama? (b) Kakve bi posljedice snosio kršteni Jehovin svjedok koji bi počinio preljub s tuđim bračnim drugom?

12 U vrijeme proroka Malahije mnogi su Izraelci iznevjerili svoje žene jer su se razvodili od njih iz kojekakvih razloga. Ostavljali su svoje supruge s kojima su bili od mladosti vjerojatno zato da bi se oženili mlađim ženama ili čak pogankama. Tako su postupali i u Isusovo vrijeme. Naime, Biblija kaže da su se razvodili “iz bilo kojeg razloga” (Mat. 19:3). Jehova Bog mrzio je takve razvode. (Pročitaj Malahiju 2:13-16.)

13 Danas se među Jehovinim narodom bračna nevjera rijetko javlja. No ona se ni u kom slučaju ne tolerira. Zamislimo da kršteni brat ili sestra počini preljub s tuđim bračnim partnerom i nakon razvoda sklopi s njim brak. Ako se ne pokaje, prijestupnik će biti isključen kako bi se sačuvala duhovna čistoća skupštine (1. Kor. 5:11-13). Da bi ponovno bio primljen u skupštinu, mora pokazati da donosi “plodove koji dolikuju pokajanju” (Luka 3:8; 2. Kor. 2:5-10). Iako ne postoji neki vremenski rok koji mora proći da bi osoba bila ponovno primljena, ne može se zanemariti činjenica da je počinjen težak grijeh. Možda će morati proći dosta vremena — godina ili više — da bi grešnik dokazao da se istinski kaje. Čak i ako bude ponovno primljen u skupštinu, morat će “stati pred Božju sudačku stolicu” (Rim. 14:10-12; vidi Stražarsku kulu od 1. travnja 1980, stranice 30-32).

BRAK MEĐU KRŠĆANIMA

14. Koja je bila svrha Mojsijevog zakona?

14 Izraelci su više od 1 500 godina bili pod Mojsijevim zakonom. Njegove odredbe pomagale su Božjim slugama da rješavaju obiteljska i druga pitanja vodeći se pravednim načelima. Zakon im je ujedno služio kao “odgajatelj koji [ih] je vodio do Krista” (Gal. 3:23, 24). No nakon Isusove smrti Zakon je bio ukinut, i Bog je uveo nešto novo (Hebr. 8:6). Određeni postupci koje je Mojsijev zakon dopuštao više nisu bili dozvoljeni.

15. (a) Koje načelo o braku vrijedi u kršćanskoj skupštini? (b) Što bi kršćanin trebao uzeti u obzir ako razmišlja o razvodu?

15 Odgovarajući na pitanje koje su mu postavili neki farizeji, Isus je rekao da je Mojsije učinio ustupak i dopustio Izraelcima da se razvode, ali da “u početku nije bilo tako” (Mat. 19:6-8). Time je dao do znanja da u kršćanskoj skupštini  treba vrijediti načelo koje je Bog postavio u Edenu (1. Tim. 3:2, 12). Budući da su “jedno tijelo”, bračni partneri trebaju ostati zajedno, a ljubav koju osjećaju prema Bogu i jedno prema drugome treba jačati njihovu bračnu vezu. Osoba koja se zakonski razvede, a da razlog za to nije spolni nemoral, nije slobodna stupiti u brak s nekim drugim (Mat. 19:9). Naravno, kršćanin može odlučiti oprostiti bračnom drugu koji se kaje zbog svog preljuba, kao što je prorok Hošea očito oprostio svojoj ženi Gomeri. Slično tome Jehova je pokazao milosrđe Izraelcima kad su se pokajali zbog duhovnog preljuba koji su počinili kao narod (Hoš. 3:1-5). Važno je napomenuti da osoba koja zna da ju je bračni drug prevario, a odluči ponovno imati spolne odnose s njim, tom odlukom pokazuje da mu je oprostila preljub i više nema biblijski temelj za razvod.

16. Što je Isus rekao o samaštvu?

16 Nakon što je ukazao na to da je među pravim kršćanima spolni nemoral jedini opravdani razlog za razvod, Isus je spomenuo one koji imaju dar samaštva. Dodao je: “Tko može živjeti tako, neka živi tako!” (Mat. 19:10-12). Mnogi su odlučili ne stupiti u brak kako bi se mogli potpuno posvetiti služenju Jehovi. Ta je odluka za svaku pohvalu!

17. Što može kršćaninu pomoći da odluči da li da stupi u brak?

17 Kako netko može odlučiti da li da stupi u brak ili da ostane samac? Treba preispitati svoje srce i procijeniti može li razvijati dar samaštva. Apostol Pavao preporučio je samaštvo, no istovremeno je napisao: “Budući da je blud vrlo raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svojega muža.” Potom je dodao: “Ako se ne mogu svladati, neka stupe u brak, jer je bolje stupiti u brak nego izgarati od strasti.” Onaj tko ima bračnog druga u manjoj je opasnosti da se zbog svojih spolnih poriva upusti u postupke kao što su masturbacija ili spolni nemoral. Dob također može biti važan faktor, na što je i Pavao ukazao rekavši: “Ako tko misli da ne može vladati svojim spolnim porivima i da je za njega najbolje stupiti u brak, posebno ako više nije u cvijetu mladosti, neka učini što želi, ne griješi. Takvi neka stupe u brak” (1. Kor. 7:2, 9, 36; 1. Tim. 4:1-3). Naravno, nikoga ne bi trebalo poticati da se oženi ili uda samo zato što ima snažne spolne želje kakve se javljaju u mladosti jer možda nije dovoljno zreo za odgovornosti koje bračni život donosi sa sobom.

18, 19. (a) S kim bi kršćani trebali sklopiti brak? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

18 U kršćanski brak trebaju ući muškarac i žena koji su krštenjem potvrdili svoje predanje Jehovi i koji ga svim srcem vole. Trebaju voljeti i jedno drugo, toliko da žele zajedno provesti cijeli život. Naravno, Jehova će ih blagosloviti zato što su poslušali savjet da se žene ili udaju “samo u Gospodinu” (1. Kor. 7:39). S vremenom će se nesumnjivo uvjeriti da je Biblija najbolji savjetnik za bračnu sreću.

19 U sljedećem članku razmotrit ćemo biblijske misli koje mogu pomoći kršćanima u braku da se nose s problemima današnjice. Naime, živimo duboko u posljednjim danima, kada mnogi ljudi pokazuju osobine koje razaraju bračnu sreću (2. Tim. 3:1-5). Jehova nam je u svojoj dragocjenoj Riječi dao sve što nam je potrebno da bismo imali sretan i skladan brak dok zajedno s ostalim njegovim slugama hodimo putem koji vodi u vječni život (Mat. 7:13, 14).