U ČEMU JE PROBLEM?

  • Vaš se sin ponaša bahato, a ima samo deset godina.

  • Misli da ga svi trebaju tretirati kao princa.

Možda pomislite: “Pa što je njemu? Želim da bude siguran u sebe, ali ne i da misli da je bolji od svih drugih.”

Je li moguće odgojiti djecu tako da ne budu bahata, nego ponizna, a u isto vrijeme ne narušiti njihovo samopoštovanje?

ŠTO TREBATE IMATI NA UMU?

Posljednjih desetljeća roditelje se potiče da udovoljavaju željama djece; da ih stalno hvale, čak i ako ne učine ništa posebno; te da ih ne kažnjavaju ni ukoravaju. Mnogi smatraju da nije loše kod djece stvoriti osjećaj da im nitko nije ravan jer će im to pomoći da više cijene sebe. No što pokazuje praksa? U knjizi Generation Me piše: “Djeca nisu postala sretnija niti se bolje snalaze u društvu. Dapače, nastojanje da se pod svaku cijenu u njima izgradi samopoštovanje stvorilo je cijelu vojsku malih zaljubljenika u same sebe.”

Mnoga djeca koju su roditelji hvalili za svaku sitnicu na koncu nisu bila spremna suočiti se s razočaranjima, kritikom i ponekim neuspjehom u svom životu. Djeca koju se odmalena uči da se trebaju usredotočiti na vlastite želje teško stvaraju trajne veze kad odrastu. Zbog toga se mnoga od njih bore s tjeskobom i depresijom.

Netko možda misli da će njegovo dijete razviti pravi osjećaj o vlastitoj vrijednosti ako mu se stalno govori da je posebno i jedinstveno. No zapravo je najvažnije poticati djecu da ostvare istinski vrijedne ciljeve. Da bi u tome uspjela, nije dovoljno da samo vjeruju u sebe. Ona moraju produbljivati, koristiti i usavršavati znanja i vještine koje imaju (Mudre izreke 22:29). Osim toga, trebaju voditi računa o potrebama drugih ljudi (1. Korinćanima 10:24). Za sve je to potrebna poniznost.

 ŠTO MOŽETE UČINITI?

Pohvalite dijete kad to zaista zasluži. Ako vaša kći dobro napiše neki test, pohvalite je za to. Ako dobije lošu ocjenu, nemojte odmah krivicu svaliti na nastavnika. Time joj nipošto nećete pomoći da bude ponizna. Objasnite joj kako se može popraviti, a pohvalu joj dajte tek onda kad učini nešto hvalevrijedno.

Ukorite dijete kad je potrebno. To ne znači da ga trebate kritizirati kad god pogriješi (Kološanima 3:21). Međutim, preko ozbiljnih grešaka ne smijete olako prijeći. Isto vrijedi i za pogrešne stavove koje dijete ima. Budete li zatvarali oči pred njima, vaše dijete neće postati dobra osoba.

Naprimjer, zamislite da se vaš sin voli hvaliti i praviti važan. Ako mu ne skrenete pažnju na to, mogao bi postati bahat i umišljen, pa bi ga drugi zbog toga mogli početi izbjegavati. Objasnite mu da stvara lošu sliku o sebi ako se stalno hvali i da bi zato mogao doživjeti neugodnosti (Mudre izreke 27:2). Također mu objasnite da onaj tko ima uravnoteženo gledište o sebi nema potrebu da pred svima ističe svoje sposobnosti. Ako djetetu s ljubavlju ukažete na to, naučit ćete ga da bude ponizno i pritom nećete narušiti njegovo samopoštovanje. (Biblijsko načelo: Matej 23:12.)

Pripremite dijete za život u stvarnom svijetu. Budete li udovoljavali svakoj njegovoj želji, ono će početi misliti da ima pravo dobiti sve što mu se prohtije. Naprimjer, ako dijete želi nešto što si ne možete priuštiti, objasnite mu zašto je važno živjeti u okviru svojih mogućnosti. Ako morate otkazati putovanje ili izlazak, mogli biste mu reći da su razočaranja dio života i objasniti mu kako se vi nosite s njima. Nemojte se prema djetetu odnositi prezaštitnički, kao da živi pod staklenim zvonom, jer tada neće biti spremno suočiti se s izazovima koji ga čekaju kad odraste. (Biblijsko načelo: Mudre izreke 29:21.)

Učite dijete da bude velikodušno. Pokažite mu da su istinite riječi: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela apostolska 20:35). Kako to možete? Primjerice, mogli biste skupa napraviti popis osoba kojima treba ići nešto kupiti, odvesti ih nekamo ili im nešto popraviti u kući. Nakon toga možete s djetetom otići k nekome od njih i pomoći mu. Neka dijete vidi koliko ste vi sretni i zadovoljni kad se brinete za druge. Tako ćete ga svojim primjerom na najupečatljiviji način naučiti koliko je dobro biti ponizan. (Biblijsko načelo: Luka 6:38.)