Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 TEMA S NASLOVNICE

Je li Isus doista postojao?

Je li Isus doista postojao?

NIJE bio bogat niti je imao utjecajan položaj u društvu. Nije čak imao ni vlastiti dom. Međutim, njegova su učenja promijenila život milijunima ljudi. O kome je riječ? O Isusu Kristu. No je li on doista postojao? Što o tome kažu povijesni, a što suvremeni izvori?

  • Michael Grant, povjesničar i stručnjak za civilizaciju klasičnog svijeta, rekao je: “Ako na Novi zavjet primijenimo iste kriterije kao na druge drevne povijesne spise, što bismo zapravo i trebali, vidjet ćemo da Isusovo postojanje ne treba dovoditi u pitanje kao što se u pitanje ne dovodi ni postojanje mnogih poganskih ličnosti.”

  • Rudolf Bultmann, teolog i izučavatelj Novog zavjeta, izjavio je: “Sumnja u Isusovo postojanje toliko je neutemeljena da nema smisla trošiti riječi na njeno opovrgavanje. Nijedna osoba koja je pri zdravoj pameti ne sumnja u to da je Isus začetnik pokreta čiji se prvi dokazi postojanja očituju u najstarijoj palestinskoj zajednici [kršćana].”

  • Will Durant, povjesničar i filozof, napisao je: “Veće bi čudo bilo da je nekolicina priprostih ljudi [pisaca evanđelja] iz istog naraštaja izmislila lik tako snažne i privlačne osobnosti, toliko uzvišena moralna mjerila i toliko produhovljenu viziju ljudskog bratstva nego da su se sva čuda zapisana u evanđeljima uistinu dogodila.”

  • Albert Einstein, poznati fizičar, rekao je: “Ja sam Židov, ali zadivljuje me taj izniman čovjek iz Nazareta.” Kad su ga pitali smatra li da je Isus postojao, odgovorio je: “Potpuno sam u to uvjeren! Tko god čita evanđelja, ima osjećaj da Isus progovara iz njih. Svaka riječ zapisana u njima zrači njegovom predivnom osobnošću. Nijedan mit ne zvuči tako živo.”

    Tko god čita evanđelja, ima osjećaj da Isus progovara iz njih (Albert Einstein)

 ŠTO OTKRIVA POVIJEST?

Najdetaljniji izvještaj o Isusovom životu i službi nalazi se u Bibliji, u evanđeljima koja nose ime svojih pisaca — Mateja, Marka, Luke i Ivana. No Isusa po imenu spominju i brojni ne-kršćanski izvori iz daleke povijesti.

  • TACIT (oko 56-120)

    Tacita se smatra jednim od najvećih povjesničara starorimskog doba. Njegovi Anali govore o zbivanjima u Rimskom Carstvu između 14. i 68. godine. (Vrijedi zapaziti da to pokriva velik dio Isusovog života, koji je umro 33. godine.) Tacit je pisao da se Nerona smatralo odgovornim za strašan požar koji je 64. godine poharao Rim. No napisao je i da je Neron za taj požar optužio kršćane, i to samo zato da zatomi javno govorkanje. Tacit je rekao: “Ime im to dolazi od Krista, koji, za Tiberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata” (Anali, Petnaesta knjiga, 44).

  • SVETONIJE (oko 69. – nakon 122)

    U svom djelu Životopisi careva povjesničar Svetonije pisao je o onome što se zbivalo za vladavine prvih 11 rimskih careva. U dijelu posvećenom caru Klaudiju spominju se previranja među Židovima u Rimu do kojih je vjerojatno došlo zbog svađa o Isusu (Djela apostolska 18:2). Svetonije je napisao: “Židove, koji su na nagovaranje Hresta [Krista] neprestano izazivali nemire, protjera [Klaudije] iz Rima” (Dvanaest rimskih careva, Stjepan Hosu, stranica 210). Premda je Isusa pogrešno optužio za izazivanje nemira, Svetonije nikad nije doveo u pitanje njegovo postojanje.

  • PLINIJE MLAĐI (oko 61-113)

    Rimski pisac i državnik Plinije Mlađi pisao je caru Trajanu kako postupa s kršćanima koji su živjeli u provinciji Bitiniji (današnja Turska). Rekao je da je kršćane pokušao prisiliti da se odreknu svoje vjere i da je javno pogubio sve koji su to odbili učiniti. Trajanu je objasnio: “Smatrao sam umjesnim pustiti na slobodu one koji su za mnom zazivali [poganske] bogove i poklonili se tvome liku uz vino i tamjan (...) te na koncu prokleli Krista” (Pisma, knjiga X, XCVI).

  •  JOSIP FLAVIJE (oko 37-100)

    Židovski svećenik i povjesničar Josip Flavije rekao je da je Ana, veliki svećenik koji je služio u jeruzalemskom hramu i bio izuzetno utjecajna politička figura, “okupio suce Sudbenog vijeća i pred njih doveo čovjeka po imenu Jakov, koji je bio brat Isusa zvanog Krist” (Židovske starine, XX, 200).

  • TALMUD

    Talmud, zbornik spisa židovskih rabina koji potječe iz razdoblja između 3. i 6. stoljeća, pokazuje da čak ni Isusovi neprijatelji nisu dovodili u pitanje njegovo postojanje. Talmud kaže da je “na Pashu Ješu [Isus] Nazarećanin obješen” te tako iznosi povijesno provjerenu informaciju (Babilonski Talmud, Sanhedrin 43a, Minhenski kodeks; vidi Ivana 19:14-16). Na drugom mjestu stoji: “Ne daj da stvorimo sina ili učenika koji bi se javno osramotio kao Nazarećanin”, misleći pritom na Isusa (Babilonski Talmud, B’rahot 17b, bilješka, Minhenski kodeks; vidi Luku 18:37).

BIBLIJSKI ARGUMENTI

Svaki vjerodostojan povijesni zapis odgovora na pitanja tko, gdje i kad. Biblijska evanđelja u tome nisu izuzetak. Ona su opsežan izvještaj o Isusovom životu i službi. Jedan primjer nalazi se u Luki 3:1, 2, gdje stoji:

“Sve je Pismo nadahnuto od Boga” (2. Timoteju 3:16)

“U petnaestoj godini vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat bio upravitelj Judeje, Herod tetrarh Galileje, a brat njegov Filip tetrarh zemlje Itureje i Trahonitide, i Lizanija tetrarh Abilene, u danima Ane, glavara svećeničkoga, i Kajfe, riječ Božja došla je Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.” Ti detaljni podaci pomažu nam da vremenski točno odredimo službu Ivana Krstitelja, koji je krstio Isusa Krista. To se dogodilo 29. godine.

Sedam ličnosti koje je Luka spomenuo dobro su poznate povjesničarima. Doduše, neki kritičari Biblije jedno su vrijeme  dovodili u pitanje postojanje Poncija Pilata i Lizanije. No prerano su se dignuli na noge jer su pronađeni arheološki dokazi koji su potvrdili točnost Lukine izjave. Riječ je o natpisima s imenima te dvojice državnika. *

ZAŠTO JE VAŽNO ZNATI PRAVU ISTINU?

Isus je ljudima navješćivao Božje Kraljevstvo, koje će u budućnosti zavladati Zemljom

Jako je važno znati je li Isus doista postojao zato što njegova učenja mogu utjecati na naš život. Naprimjer, Isus je govorio o tome kako možemo biti sretni i živjeti ispunjenim životom. * Osim toga, prorekao je da će u budućnosti svi ljudi biti ujedinjeni i živjeti u pravom miru i sigurnosti pod vlašću Božjeg Kraljevstva (Luka 4:43).

Izraz “Božje Kraljevstvo” doista je prikladan jer pokazuje da će Bog vladati nad cijelom Zemljom (Otkrivenje 11:15). Isus je istaknuo tu činjenicu kad je u molitvi Očenaš rekao: “Oče naš, koji jesi na nebesima (...)! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:9, 10). Što će Božje Kraljevstvo učiniti za ljudski rod? Spomenut ćemo samo neka obećanja:

Neki ljudi kažu da je to utopija. No zar nije utopijski vjerovati da će ljudi riješiti sve probleme koji tište čovječanstvo? Unatoč zavidnom napretku u obrazovanju, znanosti i tehnologiji milijuni ljudi u današnje vrijeme žive u strahu i neizvjesnosti od onoga što im donosi budućnost. Osim toga, svaki se dan suočavamo s pohlepom i korupcijom te jasno vidimo da su ekonomija, politika i religija posve zakazale. Da, sasvim je očito da je ljudska vlast čisti promašaj (Propovjednik 8:9).

Zašto se onda ne bismo okrenuli nekome tko ispunjava svoja obećanja? Za početak ispitajmo je li Isus stvarno postojao. * To je itekako razumno jer se u 2. Korinćanima 1:19, 20 za Isusa kaže: “Koliko god ima Božjih obećanja, po njemu su postala ‘da’.”

^ odl. 23 Pronađen je natpis na kojem se spominje tetrarh po imenu Lizanija (Luka 3:1). On je Abilenom vladao upravo u vrijeme koje spominje Luka.

^ odl. 25 Isusova čuvena Propovijed na gori sadrži mnoštvo korisnih načela. Ona je zapisana u 5-7. poglavlju Evanđelja po Mateju.

^ odl. 32 Nešto više o Isusu i njegovim učenjima pronaći ćete na internetskoj stranici www.jw.org. Kliknite na BIBLIJSKA UČENJA > PITANJA I ODGOVORI.