PROFESOR Rajesh Kalaria sa Sveučilišta u Newcastleu proučava ljudski mozak već više od 40 godina. Nekad je vjerovao u evoluciju, ali kasnije je promijenio svoje gledište o tome. Časopis Probudite se! postavio mu je neka pitanja o njegovom radu i vjeri.

Možete li nam nešto reći o svojoj obitelji?

Moj se otac rodio u Indiji. I majka mi je porijeklom Indijka, ali rodila se u Ugandi. Oni su bili hinduisti i držali su se tradicije i vjerskih običaja. Imam jednog starijeg i jednog mlađeg brata. Živjeli smo u Nairobiju, glavnom gradu Kenije, a u našoj blizini živjeli su i mnogi drugi Indijci.

Kako ste se počeli zanimati za znanost?

Životinje su oduvijek zaokupljale moju pažnju. Često sam sa svojim prijateljima kampirao u divljini i divio se čudesnom životinjskom svijetu. Najprije sam htio studirati veterinarsku kirurgiju. No nakon što sam završio fakultet u Nairobiju, otišao sam u Englesku na poslijediplomski studij patologije. Studirao sam na Sveučilištu u Londonu. Kasnije sam specijalizirao neurologiju i neuropatologiju.

Je li vaš studij utjecao na vaša vjerska uvjerenja?

Naravno. Što sam se više bavio znanošću, to mi je teže bilo vjerovati u hinduističku mitologiju i tradiciju, koja uključuje štovanje životinja i kipova.

Zašto ste teoriju evolucije prihvatili kao činjenicu?

Mnogi ljudi s kojima sam u mladosti dolazio u kontakt vjerovali su da je evolucija čovjeka započela u Africi. O toj smo teoriji često razgovarali u školi. Prema onome što su nam govorili nastavnici, a kasnije i profesori na fakultetu, zaključio sam da svi ugledni znanstvenici vjeruju u evoluciju.

 No s vremenom ste promijenili mišljenje o porijeklu života. Zašto?

Iza sebe sam imao već nekoliko godina fakulteta, na kojem sam između ostalog slušao biologiju i anatomiju, a onda mi je jedan kolega ispričao što je od Jehovinih svjedoka saznao o Bibliji. To je probudilo moju znatiželju. Zato sam otišao na njihov kongres koji se održavao u jednoj dvorani u sklopu mog fakulteta. Kasnije su mi dvije Jehovine svjedokinje, koje su bile misionarke, objasnile neka biblijska učenja. Ideja da postoji samo jedan Stvoritelj i da on ima odgovor na važna životna pitanja nije mi djelovala kao mitologija. Bila mi je privlačna jer mi je zvučala razumno.

Da li se vaše znanje o medicini kosilo s idejom da je život nastao stvaranjem?

Upravo suprotno. Dok sam istraživao anatomiju, shvatio sam koliko je živi svijet kompleksan. Zaključak da su vrlo složeni organizmi nastali pukim slučajem naprosto mi nije imao smisla.

Možete li nam dati neki primjer?

Početkom 1970-ih počeo sam se baviti istraživanjem ljudskog mozga. Taj me fascinantni organ zadivljuje i dan-danas. On je središte naših misli i sjećanja, a ujedno upravlja mnogim tjelesnim funkcijama. Mozak upravlja i radom našeg osjetilnog sustava, kojemu je zadaća obraditi informacije koje dobivamo izvana, ali i one koje dolaze iz našeg tijela.

Mozak funkcionira tako predivno zahvaljujući složenim kemijskim procesima i nevjerojatno razgranatoj mreži živčanih stanica koje se zovu neuroni. Ljudski mozak ima na milijarde neurona, koji međusobno prenose podatke pomoću dendrita, kraćih neuronskih izdanaka, i aksona, dužih neuronskih izdanaka. Jedan neuron može na takav način stvoriti na tisuće veza s drugim neuronima. Zbog svega toga ukupan broj živčanih veza u mozgu jednostavno je neshvatljiv. Što je još ljepše, ta gusta šuma neurona i njihovih izdanaka, odnosno živčanih vlakana, nije kaotična, već je oličenje sklada, reda i suradnje. Nigdje na svijetu ne postoji mreža slična živčanom sustavu.

Recite nam nešto više o tome.

Djetetov živčani sustav razvija se vrlo sustavno još u majčinoj utrobi, ali taj se proces nastavlja i nakon rođenja. Neuroni se živčanim vlaknima povezuju s drugim neuronima koji su od njih udaljeni nekoliko centimetara. To možda zvuči kao sitnica, ali na staničnoj razini te su udaljenosti ogromne. Da sve bude zanimljivije, cilj do kojeg to vlakno mora doći nije samo stanica, nego točno određeni dio stanice.

Novi neuronski izdanak tijekom svog grananja prati kemijske upute koje nalik prometnim znakovima govore “stani”, “idi”, “zaokreni”, sve dok on ne dođe do svog cilja. Da nije tih jasnih uputa, rast živčanih vlakana brzo bi se zaustavio. Cijeli taj proces genijalno je osmišljen, a sve počinje u DNK.

Mi smo još uvijek jako daleko od potpunog shvaćanja razvoja i rada ljudskog mozga. Još uvijek tragamo za spoznajama o tome kako se oblikuju sjećanja, osjećaji i misli. Mene već i činjenica da mozak funkcionira, da ne spominjem kako dobro funkcionira i kako se čudesno razvija, upućuje na to da mora postojati inteligencija puno viša od ljudske.

Zašto ste postali Jehovin svjedok?

Jehovini svjedoci logičnim i uvjerljivim argumentima dokazali su mi da je Biblija Božja Riječ. Naprimjer, Biblija nije znanstveni priručnik, ali sve što u njoj piše o znanstvenim temama točno je. Ona sadrži i proročanstva koja su se detaljno ispunila. Osim toga, ljudima koji se drže njenih načela pomaže da žive sretnije i smislenije. I moj život svjedoči u prilog tome. Otkad sam 1973. postao Jehovin svjedok, Biblija mi je životni vodič. Zahvaljujući tome moj je život dobio pravi smisao.