Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Probudite se!  |  Br. 2/2017.

Kad dijete ostane bez roditelja

Kad dijete ostane bez roditelja

Ako vam je umro neki član obitelji, sigurno ste se pitali kako podnijeti taj gubitak. Pročitajte kako je Biblija pomogla nekim mladima u toj teškoj situaciji.

DAMI:

Dami

Izgledalo je kao da tata ima običnu glavobolju. No bilo mu je sve gore i gore, pa je mama nazvala hitnu pomoć. I dan-danas živo se sjećam kako su ga odveli vozilom hitne pomoći. Nisam ni slutila da ga nikad više neću vidjeti. Tri dana kasnije tata je umro od aneurizme. Imala sam samo šest godina.

Godinama sam sebe krivila za tatinu smrt. U glavi sam stalno vraćala scenu kad ga je odvela hitna pomoć i pitala sam se: Zašto sam samo stajala i gledala, zašto nisam nešto poduzela? Promatrala sam ostarjele koji su imali zdravstvenih problema i pitala se kako to da su oni živi, a moj tata nije. S vremenom mi je mama pomogla da se otvorim i kažem što osjećam. A budući da smo Jehovini svjedoci, suvjernici su nam bili velika podrška.

Neki misle da čovjek tuguje samo neposredno nakon smrti voljene osobe i da onda to preboli, ali kod mene nije bilo tako. Za tatom sam stvarno počela tugovati tek kad sam ušla u pubertet.

Mladima koji su ostali bez roditelja savjetovala bih da porazgovaraju s nekim o svojim osjećajima i razmišljanjima. Za njihovo je dobro da što prije nekome kažu kako se osjećaju.

Teško mi je što tata nije uz mene u nekim važnim životnim trenucima. Ali veliku utjehu nalazim u biblijskom obećanju koje je zapisano u Otkrivenju 21:4, gdje piše da će Bog uskoro obrisati svaku suzu s naših očiju i da “smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli”.

DERRICK:

Derrick

Sjećam se kako sam išao u ribolov s tatom i kako smo kampirali u planinama. Jako je volio planine. To su mi najdraže uspomene na njega.

Tata je neko vrijeme imao problema sa srcem. Sjećam se da sam ga jednom ili dvaput posjetio u bolnici dok sam bio jako mali. No nisam shvaćao da je teško bolestan. Umro je od srca kad sam imao devet godina.

Ja sam plakao i plakao. Nisam mogao disati i nisam želio ni s kim razgovarati. Nikad se u životu nisam osjećao tako loše. Sve mi je postalo glupo i bezveze. Zajednica mladih iz moje crkve u početku se zanimala za mene, ali to nije dugo trajalo. Ljudi su mi znali reći: “Došao je čas da nas tvoj tata napusti”, “Bog ga je pozvao k sebi” ili “On je sad na nebu”. Ta mi objašnjenja nikad nisu bila ni jasna ni logična.  No u to vrijeme nisam znao što Biblija govori o svemu tome.

A onda je jednog dana mama počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kasnije smo joj se pridružili moj brat i ja. Saznali smo u kakvom se stanju nalaze mrtvi i čuli utješno obećanje o uskrsnuću koje je Bog dao (Ivan 5:28, 29). Najviše mi je pomogao redak iz Izaije 41:10, gdje Bog kaže: “Ne boj se, jer ja sam s tobom! Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj! Ja ću te ojačati i pomoći ću ti.” Znao sam da je Jehova uz mene i to mi je bila velika utjeha dok sam tugovao zbog tatine smrti. I danas mi to pruža veliku utjehu.

JEANNIE:

Jeannie

Mama mi je umrla od raka kad sam imala sedam godina. Cijeli taj dan još uvijek mi je kao u magli. Sjećam se da je umrla kod kuće i da su s nama bili djed i baka. Svi su bili jako tihi. Za večeru smo jeli kajganu. Imala sam osjećaj da sam u nekom usporenom filmu i da mi se život okreće naopačke.

Godinama sam mislila da moram biti jaka zbog svoje mlađe sestre, pa sam potiskivala svoje osjećaje. I danas se, kad me preplavi bol, pravim da mi nije ništa, ali to nije pametno.

Sjećam se da su nam Jehovini svjedoci pokazali veliku ljubav i pružali nam podršku. Iako smo tek bili počeli ići na vjerske sastanke u njihovu dvoranu, uvijek bi nas srdačno dočekali, kao da nas poznaju godinama, kao da smo obitelj. Mislim da tata godinu dana nije morao spremati večeru jer bi nas ona uvijek dočekala ispred vrata.

Riječi koje mi puno znače zapisane su u Psalmu 25:16, 17. Pisac tog psalma usrdno je molio Boga: “Okreni k meni lice svoje i smiluj mi se, jer sam osamljen i u nevolji! Umnožili su se jadi srca mojega, od tjeskoba mojih izbavi me!” Utješno je znati da te netko razumije kad si tužan i da nisi sam. Bog je uz tebe. Uz pomoć Biblije uspjela sam krenuti dalje i usredotočiti se na pozitivne misli, primjerice na utješno biblijsko obećanje o uskrsnuću. Nadam se da ću u raju na Zemlji opet vidjeti mamu i da će ona tada biti potpuno zdrava (2. Petrova 3:13).

Ako želite saznati nešto više o utjesi koju Biblija pruža onima koji tuguju, besplatno preuzmite brošuru “Kad umre netko koga voliš...” Otiđite na www.jw.org i kliknite na IZDANJA > KNJIGE I BROŠURE.