Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Probudite se!  |  Br. 2/2017.

 ŠTO KAŽE BIBLIJA

Križ

Križ

Mnogim ljudima križ je simbol kršćanstva. Zato ga se može vidjeti u mnogim crkvama, a neki ga iz sličnog razloga nose oko vrata ili drže u kući.

Je li Isus pogubljen na križu?

ŠTO KAŽU LJUDI:

 

Rimljani su pogubili Isusa tako što su ga raspeli na križ.

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

 

Rimljani su pogubili Isusa “objesivši ga na drvo” (Djela apostolska 5:30, Jeruzalemska Biblija, Šarić). Biblijski pisci koristili su dvije riječi kad su opisivali na čemu je Isus pogubljen. Obje te riječi ukazuju na jednu gredu, a ne na dvije grede koje se sijeku pod pravim kutom. Prema djelu Crucifixion in Antiquity, grčka riječ staurós znači “stup u najširem smislu riječi; ne znači ‘križ’”. Riječ xýlon, koja se koristi u Djelima apostolskim 5:30, naprosto označava drvo, stablo, stup, gredu, balvan, brvno, štap. *

Biblija Isusov način pogubljenja povezuje s jednom zakonskom odredbom iz starog Izraela, koja je glasila: “Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrtnu kaznu te bude pogubljen i obješen na stup, neka njegovo mrtvo tijelo ne ostane na stupu preko noći, nego ga pokopaj istoga dana, jer je proklet pred Bogom onaj koji je obješen” (5. Mojsijeva 21:22, 23). Pozivajući se na tu odredbu, apostol Pavao napisao je da je Isus umjesto nas postao “prokletstvom, jer je pisano: ‘Proklet je tko je god obješen na stup [xýlon]’” (Galaćanima 3:13). Dakle, Pavao je zapravo rekao da je Isus umro na stupu.

I njega smakoše, objesivši ga na drvo! (Djela apostolska 10:39, Jeruzalemska Biblija)

 Jesu li Isusovi učenici koristili križ u štovanju Boga ili kao simbol kršćanstva?

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

 

Biblija nigdje ne kaže da su kršćani u 1. stoljeću koristili križ kao vjerski simbol. Ustvari, u to su ga vrijeme Rimljani koristili kao simbol svojih bogova. Tek otprilike 300 godina nakon Isusove smrti rimski car Konstantin odlučio je staviti križ na vojnu zastavu i tako ga se zapravo počelo povezivati s “kršćanskom” crkvom.

Jesu li se Isusovi učenici poveli za poganima i počeli koristiti križ u obožavanju pravog Boga? Nipošto! Oni su znali da je Bog davno prije rekao da se u štovanju ne smije koristiti “lik bilo kakva idola” i da se kršćani moraju kloniti idolopoklonstva (5. Mojsijeva 4:15-19; 1. Korinćanima 10:14). “Bog je Duh”, znači da ga ljudi ne mogu vidjeti. Zato prvi kršćani nisu koristili nikakve predmete niti simbole da bi sebi približili Boga. Naprotiv, Boga su štovali duhom, to jest onako kako ih je vodila njegova nevidljiva sila, sveti duh. Štovali su ga i istinom, odnosno u skladu s Božjom voljom koja je ljudima otkrivena u Bibliji (Ivan 4:24).

Pravi će štovatelji štovati Oca duhom i istinom (Ivan 4:23)

Kako kršćani pokazuju da poštuju Isusa Krista?

ŠTO KAŽU LJUDI:

 

“Posve je logično da je sredstvo spasenja postalo predmet divljenja i štovanja. (...) Tko se klanja slikama i kipovima, klanja se i osobi koju oni prikazuju” (New Catholic Encyclopedia).

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

 

Isus je zadužio kršćane jer im je svojom smrću omogućio oproštenje grijeha, dobar odnos s Bogom i vječni život (Ivan 3:16; Hebrejima 10:19-22). Od njih se ne traži da svoju zahvalnost prema tom daru pokazuju tako da nose neki simbol Isusa ili da samo govore da vjeruju u njega. Na kraju krajeva, vjera bez djela je mrtva (Jakov 2:17). Dakle, kršćani moraju djelima pokazati da vjeruju u Isusa. Kako to mogu?

U Bibliji piše: “Kristova nas ljubav pokreće, jer smo zaključili ovo: jedan je čovjek umro za sve (...); oni koji žive ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro za njih i bio uskrsnut” (2. Korinćanima 5:14, 15). Krist je svojom smrću pokazao nenadmašnu ljubav i upravo to pokreće kršćane, odnosno potiče ih da postupaju po uzoru na njega. Oni tako Isusu iskazuju čast na puno dublji i smisleniji način nego što bi to činili da u štovanju koriste bilo koji vjerski simbol, pa makar to bio i križ.

Volja je Oca mojega da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega ima vječni život (Ivan 6:40)

^ odl. 8 Grčko-hrvatski rječnik, Gorski i Majnarić, 1983; Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta, Rudolf Amerl, 2000.