GODINE 1953. molekularni biolozi James Watson i Francis Crick objavili su otkriće koje je iz temelja promijenilo znanstveno poimanje života i svijeta u kojem živimo. Ti su znanstvenici otkrili da je deoksiribonukleinska kiselina (DNK) građena kao dvostruka uzvojnica. * Ta nitasta tvorevina, koja se obično nalazi unutar stanične jezgre, sadrži mnoštvo kodiranih informacija. Stoga možemo reći da su molekule DNK bogate riznice informacija. Izvanrednim otkrićem strukture DNK započelo je novo doba u razvoju biologije. No čemu služe informacije koje se nalaze u molekulama DNK? Kako su uopće dospjele onamo?

 ČEMU SLUŽE INFORMACIJE KOJE SE NALAZE U STANICAMA?

Jeste li se ikad pitali kako iz malene sjemenke naraste ogromno drvo ili kako se iz oplođene jajne stanice razvije ljudsko biće? Jeste li ikad razmišljali o tome kako se neka nasljedna svojstva prenose s roditelja na dijete? Odgovori na ta pitanja povezani su s informacijama koje se nalaze u molekulama DNK.

Gotovo sve stanice sadrže molekule DNK. Riječ je o složenim strukturama koje nalikuju dugim zavinutim ljestvama. U ljudskom genomu — cjelovitoj zbirci genskih informacija o našem organizmu — te ljestve imaju otprilike tri milijarde “prečki”. Znanstvenici te “prečke” nazivaju parovima baza jer svaku od njih tvore dvije kemijske komponente, odnosno baze. Postoje četiri takve baze. Svaka se označava prvim slovom svoga imena — adenin (A), citozin (C), gvanin (G) i timin (T). Za njih bi se moglo reći da čine jednostavnu četveroslovnu abecedu. Godine 1957. Francis Crick iznio je teoriju prema kojoj linearni slijed parova baza tvori kodirane informacije sadržane u molekulama DNK. Šezdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici su počeli odgonetati taj genski kod.

Razne vrste informacija, primjerice tekstualni, slikovni ili zvučni sadržaji, mogu se pohranjivati i obrađivati na mnoge načine. Računala sve to čine digitalno. Stanice živih organizama pohranjuju i obrađuju informacije kemijskim putem, a ključnu ulogu u tome ima DNK. Informacije sadržane u molekulama DNK prenose se diobom stanica i razmnožavanjem organizama, biološkim procesima koji se smatraju temeljnim obilježjima živih organizama.

Kako stanice koriste genske informacije? DNK bismo mogli usporediti sa zbirkom recepata u kojima su detaljno opisani svi koraci pripreme raznih jela. No kod  genskog “recepta” umjesto ukusnog jela na koncu može nastati krava ili glavica kupusa. Naravno, u stanicama živih organizama svi se biološki procesi odvijaju automatski. Sve to pokazuje da su stanice izvanredno složene i da u njima sve savršeno funkcionira.

Tekst u kojem bi se opisala građa jedne bakterijske stanice bio bi dugačak kao knjiga od 1 000 stranica

Genske informacije pohranjuju se u molekule DNK kako bi se mogle koristiti kada to bude potrebno, primjerice da bi se istrošene ili oboljele stanice zamijenile zdravima ili da bi se potomstvu prenijela nasljedna obilježja. Koliko je informacija sadržano u molekulama DNK? Uzmimo za primjer bakterije, koje se ubrajaju u najsitnije vrste živih organizama. Njemački znanstvenik Bernd-Olaf Küppers kazao je: “Kada bismo sve informacije pohranjene u DNK izrazili ljudskim jezikom, molekularni tekst koji opisuje građu jedne bakterijske stanice bio bi dugačak kao knjiga od 1 000 stranica.” Stoga je profesor kemije David Deamer bio u pravu kad je napisao: “Čak su i najjednostavniji oblici života nevjerojatno složeni.” A koliko su tek opsežne informacije koje su sadržane u ljudskom genomu? “Njima bi se moglo ispisati na tisuće knjiga”, rekao je Küppers.

KODIRANE PORUKE KOJE MOŽEMO RAZUMJETI

Kada bismo kodirane upute sadržane u DNK opisali kao “molekularno-genski jezik”, to ne bi bila “puka metafora”, kazao je Küppers. “Kao i svaki ljudski jezik, i molekularno-genski jezik ima svoju sintaksu”, odnosno skup gramatičkih pravila koja određuju strukturu rečenice i način povezivanja riječi u rečenici. Drugim riječima, DNK ima “gramatička” pravila koja strogo određuju kako se sastavljaju i prenose genske upute.

Kombinacije raznih “riječi” i “rečenica” u molekulama DNK tvore upute za stvaranje proteina i drugih tvari od kojih su sazdane različite stanice ljudskog tijela. Naprimjer, po tim se uputama stvaraju stanice kože i kostiju te mišićne i živčane stanice. “Lanac DNK skup je informacija, to jest kodiranih poruka u kojima svako slovo označava jednu kemijsku tvar”, napisao je evolucionist Matt Ridley. “Fascinantno je što su te kodirane poruke napisane tako da ih možemo razumjeti.”

Biblijski pisac David rekao je u molitvi Bogu: “Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio, u knjizi su tvojoj svi dijelovi njegovi bili zapisani” (Psalam 139:16).  Naravno, David se izrazio kao pjesnik, a ne kao znanstvenik. Međutim, ono što je napisao potpuno je točno. To se može reći i za druge pisce Biblije. Ni na koga od njih nisu nimalo utjecala pučka vjerovanja ili izmišljene priče i legende drevnih naroda (2. Samuelova 23:1, 2; 2. Timoteju 3:16).

Kako se nasljedna svojstva prenose s roditelja na dijete?

KAKO SU INFORMACIJE DOSPJELE U STANICE?

Kad znanstvenici proniknu u jednu tajnu, to obično za sobom povlači neka nova pitanja. Tako je bilo i s otkrićem DNK. Kad je postalo jasno da molekule DNK sadrže mnoštvo kodiranih informacija, umni ljudi počeli su se pitati: “Kako su te informacije dospjele onamo?” Nitko od nas nije vidio kako je nastala prva molekula DNK. Stoga nam ne preostaje ništa drugo nego da sami pokušamo dokučiti kako se to dogodilo. No to ne znači da se u potrazi za odgovorom moramo baviti pukim nagađanjima. Iako sam proces nismo vidjeli svojim očima, možemo doći do razumnih zaključaka o tome što se dogodilo. Razmislite o sljedećem primjeru koji potvrđuje tu logiku:

  • U Pakistanu su 1999. pronađeni ostaci keramičkih posuda iz drevnog doba na kojima se nalaze neobični znakovi. Njihovo značenje arheolozi još uvijek nisu uspjeli odgonetnuti. Unatoč tome smatra se da su te znakove načinili ljudi.

Što taj primjer pokazuje? Ljudi su svjesni toga da svaka smislena informacija, pa čak i neki jednostavan simbol na keramičkoj posudi, potječe iz nekog inteligentnog izvora. Ne moraju vidjeti proces stvaranja takvih informacija da bi došli do tog zaključka. No kad je riječ o najsloženijem skupu informacija koji je čovjek ikad otkrio — o kemijskom kodu koji sadrži upute za razvoj živih bića — mnogi odbacuju tu logiku te nastanak DNK pripisuju slijepom slučaju. Je li takav način zaključivanja dosljedan? Je li razuman? Je li u suglasju sa znanstvenim načelima? Popriličan broj uvaženih znanstvenika kaže da nije. Među njima su dr. Gene Hwang i profesor Yan-Der Hsuuw. Zamolili smo ih da nam objasne svoje gledište.

Dr. Gene Hwang bavi se matematičkim istraživanjima na području genetike. Svojedobno je vjerovao da je život nastao evolucijom, no saznanja do kojih je došao tijekom znanstvenih istraživanja navela su ga da promijeni gledište. “Proučavanje genetike pruža čovjeku uvid u složene mehanizme koji su odgovorni za nastanak i razvoj živih organizama”, rekao je dr. Hwang. “Zbog svega što sam saznao divim se mudrosti Stvoritelja.”

Profesor Yan-Der Hsuuw voditelj je istraživanja embrijskih stanica na tajvanskom Državnom znanstveno-tehnološkom sveučilištu u Pingtungu. I on je nekada bio pobornik evolucije, ali ono što je otkrio tijekom svojih istraživanja navelo ga je da promijeni mišljenje. U vezi s diobom i diferencijacijom stanica rekao je: “Točno određene stanice moraju nastati odgovarajućim redoslijedom i na odgovarajućem mjestu. Najprije grupiranjem stanica nastaju tkiva, a od tih tkiva postupno nastaju organi i udovi. Bi li ijedan inženjer ili programer mogao napisati upute za takav složeni proces?  No u molekulama DNK nevjerojatno su precizno zapisane upute za razvoj embrija živih bića. Kad razmišljam o tome kako sve to izvanredno funkcionira, uvjeren sam da je živa bića stvorio Bog.”

Gene Hwang (lijevo) i Yan-Der Hsuuw

JE LI UOPĆE VAŽNO KAKO JE NASTAO ŽIVOT?

Naravno da jest! Ako je Bog stvorio život, onda je pravedno da zaslugu za to pripišemo njemu, a ne evoluciji (Otkrivenje 4:11). Osim toga, ako nas je stvorio beskrajno mudar Stvoritelj, onda naš život mora imati neki dublji smisao. To ne bismo mogli reći kada bi život bio rezultat niza evolucijskih procesa koji su se odigrali slijepim slučajem. *

Ljudi koji su skloni promišljati o smislu života i svijetu koji ih okružuje od pamtivijeka tragaju za logičnim odgovorima na svoja pitanja. “Nastojanje da se u životu pronađe smisao jest primarna motivacijska snaga u čovjeku”, kazao je neurolog i psihijatar Viktor Frankl. Mi ljudi želimo dobiti odgovore na duboka životna pitanja i čeznemo za time da utažimo svoju duhovnu glad. No traganje za odgovorima ima smisla samo ako nas je stvorio Bog. Ako nas je Bog stvorio kao bića koja žele upoznati svog Tvorca i živjeti smislenim životom, je li nam onda omogućio i da zadovoljimo svoje duhovne potrebe?

Isus Krist odgovorio je na to pitanje rekavši: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih”, odnosno Božjih (Matej 4:4). Jehovine riječi, koje su zapisane u Bibliji, pomogle su milijunima ljudi da utaže duhovnu glad, pronađu pravi smisao života i steknu nadu u bolju budućnost (1. Solunjanima 2:13). I vi u Bibliji možete pronaći odgovore na važna životna pitanja. Ta vrijedna knjiga zaslužuje da joj obratite pažnju.

^ odl. 3 Watson i Crick došli su do svog otkrića zahvaljujući spoznajama nekolicine znanstvenika koji su prije njih istraživali deoksiribonukleinsku kiselinu. (Vidi okvir  “Povijest istraživanja DNK”.)

^ odl. 21 Nešto više o tome je li život nastao evolucijom ili ga je stvorio Bog možete pročitati u brošurama Pet važnih pitanja o porijeklu života i Je li život nastao stvaranjem? Obje su brošure dostupne na internetskoj stranici www.jw.org.