DANAS je teško zamisliti proizvodni pogon u kojem radnici sve poslove obavljaju svojim rukama. U suvremenim tvornicama većinu poslova − naročito rutinskih radnji koje se neprestano ponavljaju − obavljaju strojevi. No kada su nastale prve naprave koje su mogle same obavljati određene radne procese? Jesu li se one pojavile prije dvjestotinjak godina, u doba industrijske revolucije? Možda ćete se iznenaditi kad saznate da su prve automatske naprave izumljene puno ranije.

Al-Džazarijeva dvoklipna crpka za vodu

Na početku zlatnog doba arapske znanosti, koje je trajalo od 8. do otprilike 13. stoljeća, učenjaci s Bliskog istoka počeli su prevoditi na arapski jezik znanstvene i filozofske knjige koje su sadržavale zapise čuvenih grčkih mislilaca poput Arhimeda, Aristotela, Ktezibija, Herona Aleksandrijskog te Filona iz Bizanta. * Zahvaljujući tim i drugim zapisima žitelji islamske države — koja se protezala od Španjolske preko sjeverne Afrike i Bliskog istoka pa sve do Afganistana — raspolagali su znanjem koje im je omogućilo da konstruiraju naprave što su samostalno obavljale razne korisne radnje.

Ilustracija Al-Džazarijevog sata (rukopis iz 13. stoljeća)

Prema riječima Donalda Hilla, vrsnog poznavatelja povijesti arapske znanosti i tehnologije, ti su strojevi mogli “neprekidno raditi satima, danima, pa čak i duže, a da nitko njima ne upravlja”. Kako je to bilo moguće? Njihovi konstruktori osmislili su učinkovite upravljačke mehanizme koji su omogućavali da te naprave rade same od sebe. Ti su strojevi koristili vodu iz povišenih spremnika kao stalan izvor pogonske energije. Imali su mehanizme koji su automatski otvarali i zatvarali ventile te preusmjeravali tok vode. U njih su bili ugrađeni i povratni mehanizmi, pa čak i “preteče nekih vrsta sigurnosnih mehanizama”, kaže Hill. Razmotrimo neke od tih izvanrednih izuma.

Domišljata braća Banu Musa

U Bagdadu su u 9. stoljeću živjela tri brata koja su se zvala Banu Musa, što na arapskom znači “sinovi Musini”. Zahvaljujući opisima i idejama što su ih našli u djelima grčkih učenjaka Filona i Herona te kineskih, indijskih i perzijskih konstruktora izumili su više od stotinu maštovitih naprava. Prema riječima novinara i znanstvenog pisca Ehsana Masooda, ta su braća konstruirala fontane kod kojih se svako malo mijenjao smjer vodenih mlazova, satove s kojekakvim ljupkim ukrasima te ćupove koji su sami točili piće i nanovo se punili pomoću složenih mehanizama što su se sastojali od plovaka, ventila i cijevi. Braća Banu Musa konstruirala su i primitivne robote koji su veličinom i izgledom podsjećali na ljude. Jedan od njih izgledao je poput djevojke i točio je čaj, a drugi je svirao frulu. Taj je “svirač” vjerojatno bio “prva naprava u povijesti koja se mogla ‘programirati’”, piše britanski znanstvenik Jim Al-Khalili.

Automatske naprave koje su izumila braća Banu Musa bile su po mnogočemu slične današnjim strojevima. Istina, “rad tih naprava nije se zasnivao na elektroničkim sklopovima, nego na pritisku vode, no princip rada bio je više-manje isti”, kaže Ehsan Masood.

 Al-Džazari — “otac robotike”

Godine 1206. Ibn al-Razaz al-Džazari dovršio je svoje djelo Teorija i praksa mehanike. U toj je knjizi sustavno opisao građu i funkcije raznih strojeva. Neki Al-Džazarijevi izumi bili su daleko napredniji od izuma braće Banu Musa, a opisi i nacrti koje je iznio u svojoj knjizi toliko su detaljni da na temelju njih današnji konstruktori mogu načiniti vjerne replike njegovih naprava.

Al-Džazarijeva knjiga sadrži ilustracije crpki za vodu, vodenih satova, satova-svijeća, raznih spremnika za vodu i mehaničkih glazbenih sprava. U njoj se nalazi i crtež jedne crpke koja vrtnju kotača vodenog kola pretvara u pravocrtno gibanje klipa koji pumpa vodu pod velikim pritiskom. Povjesničari kažu da je Al-Džazari konstruirao hidrauličke crpke tristotinjak godina prije nego što su se slične naprave pojavile na Zapadu.

Al-Džazari je ujedno pravio satove koji su bili čudnovata izgleda, ali su pouzdano mjerili vrijeme. Replika sata prikazanog na gornjoj ilustraciji nalazi se u jednom trgovačkom centru u Dubaiju. Riječ je o vrlo složenom satnom mehanizmu. U spremniku s vodom koji je smješten u slonovom trbuhu pluta posuda koja na dnu ima rupicu. Ta se posuda za 30 minuta napuni vodom i potone, pri čemu povuče uže koje oslobodi kuglicu iz kućice što se nalazi na slonovim leđima. Kuglica se otkotrlja i pokrene lančanu reakciju koja dovodi do toga da se posuda automatski vrati na površinu vode. Nakon toga cijeli proces počinje ispočetka. Maštoviti konstruktor ove i drugih zanimljivih automatskih naprava nazvan je “ocem robotike”.

Povijest čovjekovih izuma doista je fascinantna! Upoznavanje s tom poviješću nije samo zanimljivo nego i poučno. Ono nam pomaže da proširimo svoje horizonte. U vrijeme kad mnogi s ponosom govore o dostignućima suvremene tehnologije lijepo je podsjetiti se koliko smo toga naučili od velikih mislilaca i plodnih stvaralaca koji su živjeli davno prije nas.

^ odl. 3 Nešto više o prevođenju grčkih tekstova na arapski jezik možete pročitati u članku “Kako je arapski postao jezik učenih ljudi”, koji je objavljen u izdanju časopisa Probudite se! od veljače 2012.