MNOGA predviđanja o smaku svijeta, poput onih koja smo spomenuli u prethodnom članku, zvuče krajnje neuvjerljivo. Ipak, ne može se reći da nemamo nikakvih razloga za zabrinutost. Mnoge ljude brine problem prenapučenosti, koji bi mogao dovesti do opće nestašice hrane i pitke vode. Drugi se plaše da će svijet zapasti u još težu gospodarsku krizu koja bi mogla uzrokovati potpuni kolaps svjetskog monetarnog sustava. Neki pak žive u strahu od prirodnih katastrofa, epidemija i nuklearnog rata. Mogu li takvi događaji prouzročiti katastrofu svjetskih razmjera?

Razmotrimo ukratko neke zlokobne scenarije o kojima se u zadnje vrijeme puno priča. Kad bi se neka od tih predviđanja ostvarila, ne bi nužno izginuli svi ljudi na Zemlji, no sigurno bi došlo do propasti civilizacije kakvu danas poznajemo. U nastavku ćemo se osvrnuti na neke od mogućih prijetnji.

 Divovski vulkani

Godine 1991. na Filipinima je došlo do erupcije vulkana Pinatubo u kojoj je poginulo više od 700 ljudi, dok ih je oko 100 000 ostalo bez krova nad glavom. Ogroman oblak pepela uzdignuo se 30 kilometara uvis, a potom se spustio na zemlju te zatrpao ljetinu i krovove kuća, koji su se urušili pod težinom pepela. Vulkani takve veličine još godinama nakon erupcije uzrokuju klimatske promjene.

Gigantske erupcije koje su se događale u dalekoj prošlosti bile su stotinama puta jače i razornije od bilo koje vulkanske erupcije zabilježene u povijesti čovječanstva. Kad bi se danas dogodila erupcija takve jačine, posljedice bi bile više nego strašne. Istog trena poginulo bi mnoštvo ljudi, a potom bi uslijedile velike klimatske promjene zbog kojih bi zemlja slabo rodila, pa bi zbog opće nestašice hrane ljudi masovno umirali od gladi.

“Obični vulkani uništavaju biljke i životinje u krugu od nekoliko kilometara, no divovski vulkani mogu promijeniti klimatske uvjete po svoj Zemlji i tako uzrokovati izumiranje mnogih biljnih i životinjskih vrsta” (“National Geographic”).

Asteroidi

Jednog ljetnog jutra godine 1908. neki je čovjek sjedio na trijemu ispred trgovine u sibirskom mjestu Vanavari. Iznenada je odjeknula strahovita eksplozija koja ga je oborila sa stolice. Udarni val bio je toliko vruć da je čovjek mislio kako mu se košulja zapalila. Eksplozija se dogodila čak 60 kilometara sjeverno od Vanavare. Prouzročio ju je asteroid koji je u promjeru imao oko 35 metara, a težio je oko 100 000 tona. Nakon što je munjevitom brzinom ušao u Zemljinu atmosferu, asteroid se rasprsnuo pod utjecajem velikog tlaka i visoke temperature. Eksplozija je bila 1 000 puta jača od eksplozije atomske bombe koja je bačena na Hirošimu. Udarni val sravnio je sa zemljom 2 000 četvornih kilometara sibirske šume. Naravno, veći bi asteroid načinio mnogo veću štetu — uslijedile bi strahovite vatrene oluje nakon kojih bi po cijelom svijetu došlo do naglog pada temperature, što bi dovelo do izumiranja mnogih biljnih i životinjskih vrsta.

“Kroz čitavu povijest Zemlju su bombardirali kometi i asteroidi iz svemira. U prošlosti su udari takvih nebeskih tijela bili puno češći nego danas, no možemo očekivati da će nas jednog dana opet pogoditi neki veliki asteroid. Pitanje je samo kada će se to dogoditi” (Chris Palma, profesor astronomije i astrofizike na Pensilvanijskom državnom sveučilištu).

 Klimatske promjene

Znanstvenici smatraju da je svijet na pragu velikih klimatskih promjena. Naime, povećava se prosječna temperatura na Zemlji, sve se češće javljaju ekstremne vremenske nepogode, otapa se polarni ledeni pokrov i vječni led na planinama, nestaju koraljni grebeni te izumiru mnoge značajne biljne i životinjske vrste. Premda se stručnjaci spore oko toga što je uzrok navedenih pojava, mnogi tvrde da je glavni problem to što industrijska postrojenja i automobili troše ogromne količine fosilnih goriva — ugljena, nafte i zemnog plina — čijim se sagorijevanjem u atmosferu ispušta strahovito mnogo ugljičnog dioksida.

Neki znanstvenici smatraju da se time stvara efekt staklenika jer se u Zemljinoj atmosferi zadržava previše topline, što dovodi do globalnog porasta temperature. Budući da drveće upija ugljični dioksid, moguće je da i nekontrolirana sječa šuma pridonosi klimatskim promjenama.

“Ako se ne zaustavi globalno zagrijavanje i ne smanji proizvodnja ugljičnog dioksida, prosječna će temperatura na Zemlji, po mišljenju mnogih znanstvenika, i dalje rasti. Zbog toga će promjene atmosferskih prilika biti još žešće i teže predvidljive, a razina svjetskog mora toliko će porasti da će ugroziti opstanak velikog broja ljudi koji žive u nizinskim priobalnim područjima” (David Stover i Erika Erdmann, “A Mind for Tomorrow: Facts, Values, and the Future”).

Epidemije opakih bolesti

U 14. stoljeću kuga je za samo dvije godine pokosila trećinu europskog stanovništva. U razdoblju od 1918. do 1920. španjolska gripa odnijela je najmanje 50 milijuna života. U prošlosti se relativno malo i sporo putovalo, pa se te opake bolesti nisu mogle jako brzo širiti. No u današnje vrijeme, kad velik dio stanovništva živi u ogromnim gradovima i kad ljudi mogu lakše nego ikad putovati svijetom, neka slična zarazna bolest mogla bi se munjevitom brzinom proširiti po svim kontinentima.

Takva bi se pandemija mogla javiti sasvim spontano. No ljudi sve više strahuju i od pošasti koje bi mogle nastati uporabom biološkog oružja — virusa i drugih mikroorganizama koje čovjek može proizvesti u laboratoriju. Stručnjaci koji se bave istraživanjem biološkog oružja kažu da svega nekoliko osoba koje imaju potrebnu naobrazbu može zajedničkim snagama proizvesti smrtonosno biološko oružje, a svu opremu koja im je za to potrebna mogu nabaviti preko interneta.

“Prirodni uzročnici bolesti ozbiljna su prijetnja za život ljudi. No ako ti isti virusi i bakterije — ili njihovi mutanti koji su postali otporni na lijekove ili pak patogeni mikroorganizmi koji su umjetno stvoreni u laboratorijima — dospiju u ruke zlim ljudima, to bi moglo imati katastrofalne posljedice” (američki Centar za borbu protiv terorizma i širenja oružja za masovno uništenje).

 Izumiranje važnih biljnih i životinjskih vrsta

U posljednjih pet godina pčelari u Sjedinjenim Državama svake su godine izgubili oko 30 posto pčela zbog toga što im cijele kolonije naglo i neobjašnjivo nestaju iz košnica. S tom se tajanstvenom pojavom suočavaju pčelari u cijelom svijetu. Pčele su vrlo korisna stvorenja, i to ne samo zato što proizvode med nego i zato što oprašuju važne poljoprivredne kulture kao što su vinova loza, jabuke, soja i pamuk. Stoga svi mi itekako ovisimo o pčelama.

No ovisimo i o fitoplanktonu. Da nema tih sićušnih biljnih organizama, ne bi bilo ni ribe, jedne od glavnih prehrambenih namirnica. Da nema glista koje rahle tlo, zemlja bi puno slabije rodila. Nestanak takvih važnih biljnih i životinjskih vrsta uzrokovao bi nestašicu hrane i glad, a to bi pak dovelo do nasilja i društvenih nemira. Zagađenost, prenapučenost, prekomjerno iscrpljivanje prirodnih bogatstava, uništavanje okoliša i klimatske promjene doprinose tome da životinjske vrste izumiru i do 1 000 puta brže nego što bi izumirale prirodnim tijekom.

“Svake godine izumre između 18 000 i 55 000 biljnih i životinjskih vrsta, a za to su krivi ljudi” (Program Ujedinjenih naroda za razvoj).

Nuklearni rat

Eksplozija jedne jedine atomske bombe može u tren oka razoriti cijeli grad, kao što se vidjelo na primjeru dvaju japanskih gradova koji su stradali u kolovozu 1945. Nuklearna eksplozija nezamislivo je jaka i razorna. Kod takve eksplozije ljudi najprije stradavaju od udarnog vala, vjetra, vatre i vrućine, a potom od radijacije, koja ujedno zagađuje hranu i vodu. Kad bi došlo do nuklearnog rata, u zrak bi se podignulo na milijune tona prašine, zbog čega bi na Zemlji nestalo Sunčeve svjetlosti, pa bi došlo do velikog pada temperature. Usahnuli bi poljoprivredni usjevi i sve drugo raslinje. Stoga bi i ljudi i životinje pomrli od gladi. Smatra se da devet zemalja svijeta posjeduje nuklearno oružje. No još nekoliko zemalja navodno radi na razvoju vlastitog nuklearnog naoružanja. A terorističke organizacije vrebaju svaku priliku ne bi li se dokopale atomske bombe.

“Nuklearno je oružje i dan-danas najozbiljnija i najizravnija prijetnja opstanku ljudske civilizacije. (...) U svijetu još uvijek postoji oko 25 000 nuklearnih bojevih glava. (...) Prije ili kasnije atomska bomba past će u ruke teroristima” (američko Udruženje zabrinutih znanstvenika).