Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Knjiga kojoj možete vjerovati – 2. dio

Asirija u biblijskoj povijesti

Knjiga kojoj možete vjerovati – 2. dio

Ovo je drugi u nizu od sedam članaka koji govore o sedam svjetskih sila iz biblijske povijesti, a izlaze u svakom broju časopisa “Probudite se!” Svrha tih članaka jest pokazati da je Biblija vjerodostojna i nadahnuta od Boga te da pruža nadu da će doći kraj patnjama koje su posljedica toga što ljudi okrutno vladaju jedni nad drugima.

LJUDIMA koji su u drevno doba živjeli na Bliskom istoku vjerojatno se ledila krv u žilama pri samom spomenu imena Asirija. Nešto više o tome otkriva nam biblijska knjiga proroka Jone. Kad je Bog poslao tog proroka da objavi osudu asirskoj prijestolnici Ninivi, on je pobjegao u suprotnom smjeru (Jona 1:1-3). Možda je tako reagirao zato što su Asirci bili na glasu kao okrutan i nemilosrdan narod.

Pouzdani povijesni izvještaji

Biblijski prorok Nahum nazvao je Ninivu “brlogom lavljim” i “gradom krvožednim”. Potom je dodao: “Plijena ne nestaje! Čuje se bič i štropot kotača, konji jure, kola  skaču. Konjanik na konju, plamen mača, bljesak koplja, mnoštvo pobijenih, gomile leševa, truplima nema kraja. O trupla se njihova spotiču” (Nahum 2:11; 3:1-3). Postoje li izvanbiblijski povijesni zapisi koji potvrđuju opis drevne Asirije koji nalazimo u Bibliji?

U knjizi Light From the Ancient Past Asirija se opisuje kao “nemilosrdna vojna sila koja je namjerno postupala krajnje surovo kako bi sijala strah među svojim neprijateljima”. Asirski kralj Ašurnasirpal II. hvalio se time da je okrutno postupao s onima koji bi se pobunili protiv njega. On je rekao:

Reljef na kojem se vidi kako Asirci muče zarobljenike tako da im živima deru kožu

“Postavio sam toranj nasuprot gradskih vrata, oderao kožu svim pobunjenim glavarima i prekrio toranj njihovom kožom; neke sam žive zazidao u toranj, a neke sam pribio na kolac i postavio na toranj, (...) odsjekao sam ruke i noge dvorskim službenicima koji su se pobunili protiv mene. (...) Mnoge zarobljenike spalio sam vatrom, a mnoge sam i žive zarobio.” Kad su arheolozi iskopali ostatke asirskih kraljevskih palača, pronašli su zidove na kojima je prikazano stravično mučenje zarobljenika.

Asirci su 740. pr. n. e. osvojili Samariju, prijestolnicu sjevernog kraljevstva Izraela, a njene su stanovnike odveli u izgnanstvo. Osam godina nakon toga Asirija je napala Judu * (2. Kraljevima 18:13). Asirski kralj Sanherib zatražio je od judejskog kralja Ezekije 30 talenata zlata i 300 talenata srebra. Biblija izvještava da mu je Ezekija platio taj danak. Unatoč tome Sanherib je tražio da mu se bezuvjetno preda i Judina prijestolnica, Jeruzalem (2. Kraljevima 18:9-17, 28-31).

U tekstu koji se nalazi na ovoj prizmi Sanherib se hvali kako je osvojio Judu

Arheolozi su u Ninivi pronašli Sanheribove ljetopise, koji također izvještavaju o tim događajima. U tekstu koji je napisan na jednoj šesterokutnoj glinenoj prizmi asirski kralj se hvali: “Ezekija, Židov, nije se podložio mom jarmu, pa sam opkolio 46 njegovih tvrdih gradova, obzidane utvrde i bezbrojna manja sela u njihovoj okolici i osvojio ih (...). Njega [Ezekiju] sam zatočio u Jeruzalemu, njegovoj prijestolnici, poput ptice u kavezu.” Sanherib potom kaže da mu je Ezekija poslao ‘30 talenata zlata, 800 talenata srebra te mnogo dragog kamenja i raznovrsnog blaga’, preuveličavajući broj srebrnih talenata koje je dobio od Ezekije.

No zanimljivo je da Sanherib nije tvrdio kako je osvojio Jeruzalem. Ustvari, on uopće ne spominje težak poraz koji je njegova vojska pretrpjela zbog toga što je Bog pritekao u pomoć Judejcima. Biblija kaže da je Božji anđeo u samo jednoj noći pobio 185 000 asirskih vojnika (2. Kraljevima 19:35, 36). Bibličar Jack Finegan kaže: “Imajući u vidu hvalisavost asirskih kraljeva koja dolazi do izražaja u njihovim zapisima, teško je vjerovati da bi Sanherib dao zapisati izvještaj o takvom porazu.”

 Pouzdana proročanstva

Stotinjak godina prije pada Asirskog Carstva Izaija je prorekao da će ti oholi osvajači morati položiti račun Jehovi Bogu za to što su drsko postupali s njegovim narodom. Izaija je napisao da će Jehova “pozvati na odgovornost kralja asirskoga zbog drskih djela srca njegova i zbog uobraženosti oholih očiju njegovih” (Izaija 10:12). Osim toga, Božji prorok Nahum prorekao je da će Niniva biti opljačkana, da će njena vrata biti otvorena neprijateljima i da će se njeni stražari razbježati (Nahum 2:8, 9; 3:7, 13, 17, 19). Biblijski prorok Sefanija napisao je da će taj grad postati pustoš (Sefanija 2:13-15).

Ta su se proročanstva ispunila 632. pr. n. e. Te je godine Niniva pala u ruke udruženim vojskama Babilonaca i Medijaca. Bio je to neslavan kraj Asirskog Carstva. U jednoj babilonskoj kronici koja govori o tom događaju piše da su osvajači “odnijeli ogroman plijen iz grada i hrama” te da su pretvorili Ninivu “u gomilu ruševina”. Mjesto na kojem se nekad nalazila Niniva danas je gola pustoš. O njenom postojanju svjedoči samo hrpa ruševina na istočnoj obali Tigrisa, nasuprot iračkog grada Mosula.

Pad Asirije doveo je do ispunjenja još jednog biblijskog proročanstva. Stotinjak godina ranije, 740. pr. n. e., Asirci su stanovnike desetplemenskog kraljevstva odveli u izgnanstvo. Otprilike u vrijeme kad je Asirija osvojila desetplemensko kraljevstvo Božji prorok Izaija pretkazao je da će Jehova ‘skršiti i zgaziti Asirca’ te vratiti Izraelce u njihovu domovinu. Izaija je napisao: ‘Bog će skupiti iz Asirije ostatak naroda svojega koji bude preostao.’ Upravo se to i dogodilo — otprilike dvjesto godina kasnije! (Izaija 11:11, 12; 14:25).

Obećanje u koje se možete pouzdati

Davno prije pada Ninive, još dok su njeni kraljevi tjerali strah u kosti svojim neprijateljima, Izaija je prorekao dolazak jednog potpuno drugačijeg vladara. On je napisao: “Rodilo nam se dijete, sina smo dobili, kojem će vlast kneževska biti na ramenu. Ime će mu biti (...) Knez Mira. Nadaleko će se prostirati kneževska vlast njegova i miru neće biti kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu da se utvrdi i utemelji na pravdi i pravednosti, odsada pa dovijeka. To će učiniti revnost Jehove nad vojskama” (Izaija 9:6, 7).

Taj “Knez Mira”, Isus Krist, zavladat će cijelom Zemljom. Psalam 72:7, 8 kaže: “U dane njegove cvjetat će pravednik i mira će u obilju biti sve dok bude mjeseca. Podanike će imati od mora do mora i od Rijeke do krajeva zemaljskih.”

Preko tog moćnog “Kneza Mira” Jehova Bog ispunit će obećanje iz Psalma 46:8, 9: “Dođite, gledajte djela Jehovina, zapanjujuće stvari koje je učinio na zemlji! Prekida ratove do kraja zemlje. Luk krši, koplje lomi, kola vatrom pali.”

Najavljujući ispunjenje tog biblijskog proročanstva, Jehovini svjedoci danas provode biblijski obrazovni program u sklopu kojeg ljude uče da budu miroljubivi, kao što je to i Isus činio. Mir među ljudima uspostavit će Bog, a ne ljudi. On će ispuniti biblijsko proročanstvo iz Izaije 2:4, koje kaže: “Oni će prekovati mačeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove. Narod na narod više neće dizati mača niti će se više učiti ratu.” No današnji svijet i njegovi vladari svake godine troše bilijune dolara na rat i naoružanje.

Biblija se po svojim točnim povijesnim izvještajima i istinitim proročanstvima razlikuje od svih drugih knjiga, što ljudima koji iskreno tragaju za istinom jasno pokazuje da je ona dostojna našeg povjerenja. U sljedećem članku iz ove serije bit će riječi o drevnom Babilonu, prijestolnici trećeg velikog carstva iz biblijske povijesti.

^ odl. 9 Nakon vladavine kralja Salamuna došlo je do podjele između 12 plemena izraelskog naroda. Juda i Benjamin osnovali su južno kraljevstvo, a preostalih deset plemena sjeverno kraljevstvo. Prijestolnica južnog kraljevstva bio je Jeruzalem, a sjevernog Samarija.