Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Biblija online | BIBLIJA — PRIJEVOD NOVI SVIJET

Psalam 78:1-72

Maskil.* Psalam Asafov.+ 78  Slušaj, narode moj, zakon moj,+ prigni uho riječima usta mojih!+   U izrekama ću otvarati usta svoja,+ navirat će iz mene zagonetke davne,+   ono što smo čuli i saznali+ i što su nam pričali očevi naši,+   ono što ne krijemo od sinova njihovih,+ nego budućem naraštaju pričamo o njima,+ o hvalama Jehovinim i snazi njegovoj+ i o čudesima koja je učinio.+   Podigao je svjedočanstvo* u Jakovu+ i zakon je postavio u Izraelu,+ riječi koje je zapovjedio ocima našim+ da ih objave sinovima svojim,+   kako bi budući naraštaj, sinovi koji će se roditi, saznao za njih,+ pa da oni ustanu i o njima pričaju sinovima svojim+   i da se u Boga pouzdaju+ i da ne zaborave djela Božja,+ nego da drže zapovijedi njegove.+   Da ne postanu kao oci njihovi,+ naraštaj tvrdokoran i buntovan,+ naraštaj koji nije pripremio srce svoje+ i koji nije bio vjeran Bogu duhom svojim.+   Sinovi Efrajimovi, premda su bili strijelci lukom naoružani,+ povukli su se u dan bitke.+ 10  Saveza Božjega nisu održali+ i po zakonu Božjemu nisu htjeli živjeti.*+ 11  I zaboravljali su ono što je učinio,+ čudesna djela njegova koja su gledali.+ 12  Pred ocima je njihovim čudesa učinio+ u zemlji egipatskoj,+ u polju soanskom.+ 13  Razdvojio je more, da bi mogli prijeći,+ i učinio je da vode poput zida stoje.+ 14  Oblakom ih je vodio danju,+ a svjetlom vatre svu noć.+ 15  Rascijepio je stijene u pustinji,+ da ih napoji obilno kao iz bezdana vodenih.+ 16  Potoke je izveo iz litice+ i dao je da vode poteku kao rijeke.+ 17  A oni su mu još više griješili,+ buneći se protiv Svevišnjega u kraju bezvodnom,+ 18  i iskušavali su Boga u srcu svojemu+ tražeći jelo za dušu svoju.+ 19  Protiv Boga su stali govoriti.+ Rekli su: “Može li Bog prostrti stol u pustinji?”+ 20  Evo, udara u stijenu+ da vode poteku i bujice provru.+ “Može li nam i kruha dati,+ hrane pribaviti narodu svojemu?”+ 21  Jehova je to čuo i silno se razgnjevio,+ i vatra se raspalila na Jakova,+ gnjev se podigao na Izraela.+ 22  Jer nisu vjerovali Bogu+ niti su se pouzdali u spasenje njegovo.+ 23  A on je dao zapovijed oblacima nebeskim u visini i otvorio je vrata neba.+ 24  Kao kišu sipao je po njima manu da jedu,+ žito nebesko dao im je.+ 25  Ljudi su jeli kruh onih koji su moćniji od ljudi,+ hrane im je do sitosti slao.+ 26  Podigao je na nebu vjetar istočni+ i snagom je svojom vjetar južni naveo da puše.+ 27  I dao je da kiša hrane pada po njima kao prašina,+ ptice krilate kao pijesak morski.+ 28  Dao je da padaju usred tabora njegova,+ svuda oko šatora njegovih.+ 29  A oni su jeli i nasitili se veoma,+ što su željeli, donio im je.+ 30  Ali nisu se odvratili od želje svoje. Još je hrana bila u ustima njihovim,+ 31  kad se srdžba Božja podigla na njih.+ I počeo je ubijati snažne ljude njihove,+ oborio je mladiće Izraelove. 32  Uza sve to, još su više griješili+ i nisu vjerovali u čudesna djela njegova.+ 33  Zato je okončao dane njihove kao dah,+ godine je njihove okončao užasom. 34  Kad ih je ubijao, onda su pitali za njega,+ vraćali se i tražili Boga.+ 35  Tada su se sjećali da je Bog Stijena njihova,+ da je Bog Svevišnji Osvetnik njihov.+ 36  I htjeli su ga prevariti ustima svojim,+ jezikom svojim lagali su mu.+ 37  Srce njihovo nije mu bilo odano+ i nisu bili vjerni savezu njegovu.+ 38  Ali on je bio milosrdan,+ opraštao je prijestup njihov+ i nije ih istrijebio.+ Mnogo je puta odvraćao gnjev svoj+ i nije podizao svu srdžbu svoju. 39  Sjetio bi se da su tijelo,+ da duh* odlazi i ne vraća se.+ 40  Koliko su se puta protiv njega bunili u kraju pustome,+ žalostili ga u pustinji!+ 41  I uvijek su iznova iskušavali Boga+ i bol nanosili Svecu Izraelovu.+ 42  Nisu se sjećali ruke njegove,+ dana kad ih je od protivnika otkupio,+ 43  kako je znakove svoje učinio u Egiptu+ i čudesa svoja u polju soanskom+ 44  i kako im je u krv pretvorio vodu u prokopima nilskim,+ pa nisu mogli piti iz potoka svojih.+ 45  Poslao je na njih obade da ih izjedu+ i žabe da ih upropaštavaju.+ 46  Žoharima je dao urod njihov i trud njihov skakavcima.+ 47  Pobio je trsove njihove tučom+ i smokve njihove gradom.+ 48  Tuči je predao stoku njihovu+ i vrućici smrtonosnoj stada njihova. 49  Slao je na njih usplamtjeli gnjev svoj,+ bijes, osudu i nesreću,+ čete anđela koji nevolju nose.+ 50  Pripremio je put gnjevu svojemu.+ Dušu njihovu nije sačuvao od smrti, život je njihov predao pošasti.+ 51  Na koncu je pobio sve prvorođeno u Egiptu,+ prvence njihove u šatorima Hamovim.+ 52  Zatim je narod svoj izveo kao ovce+ i vodio ih kao stado u pustinji.+ 53  Vodio ih je sigurno i nisu se bojali.+ More je prekrilo neprijatelje njihove.+ 54  I doveo ih je u sveti kraj svoj,+ gorski kraj ovaj koji je desnica njegova stekla.+ 55  Zbog njih je istjerao narode,+ užetom mjernim razdijelio im je nasljedstvo+ i dao je plemenima Izraelovim da stanuju u domovima svojim.+ 56  A oni su iskušavali Boga Svevišnjeg i bunili se protiv njega+ i nisu se držali opomena* njegovih.+ 57  Odstupali su od njega i nevjerni mu bili kao i oci njihovi,+ kao luk nezategnut okrenuli su se na drugu stranu.+ 58  Vrijeđali su ga obrednim uzvišicama svojim+ i rezbarenim likovima svojim ljubomoru su njegovu izazivali.+ 59  Bog je to čuo+ i silno se razgnjevio,+ i Izrael mu je jako omrznuo.+ 60  Naposljetku je napustio šator svoj u Šilu,+ šator u kojem je prebivao među ljudima zemaljskim.+ 61  I snagu je svoju dao u zarobljeništvo+ i ljepotu svoju u ruke protivniku.+ 62  Narod je svoj predao maču,+ silno se razgnjevio na nasljedstvo svoje.+ 63  Mladiće je njegove vatra progutala, djevojkama se njegovim pjesme svatovske nisu pjevale.+ 64  Svećenici su njegovi pali od mača,+ a udovice njihove nisu zaplakale.+ 65  Tada se Jehova kao iz sna probudio,+ kao junak koji se trijezni od vina.+ 66  I stao je straga udarati protivnike svoje,+ sramotu vječnu nanio im je.+ 67  I odbacio je šator Josipov,+ pleme Efrajimovo nije izabrao,+ 68  nego je izabrao pleme Judino,+ goru Sion, koju je ljubio.+ 69  I stao je graditi svetište svoje da stoji poput vrhova gorskih,+ poput zemlje koju je postavio da stoji dovijeka.+ 70  I izabrao je Davida, slugu svojega,+ i uzeo ga od torova ovčjih.+ 71  Od čuvanja dojilica+ doveo ga je da pastir bude Jakovu, narodu njegovu,+ Izraelu, nasljedstvu njegovu.+ 72  I on ih je čista* srca pasao+ i vještim ih je rukama vodio.+

Bilješke

Vidi bilješku za Ps 32:0.
Ili: “opomenu”. Usporedi bilješku za Ps 119:2.
Doslovno: “hoditi”.
Ili: “životna sila”.
Vidi bilješku za Ps 119:2.
Vidi bilješku za 1Mo 6:9.