Psalam 141:1-10

Napjev Davidov. 141  Prizivam te, Jehova.+Požuri k meni!+Čuj glas moj kad te prizivam!+   Neka molitva moja bude pred tobom kao kâd pripremljeni,+podizanje ruku mojih kao žitna žrtva večernja!+   Postavi, Jehova, stražu na usta moja,+čuvara na vrata usana mojih!+   Ne daj srcu mojemu da se prikloni ikakvome zlu,+pa da u zloći sramotna djela činim+zajedno s ljudima koji zlo rade,+i ne daj da jedem poslastica njihovih!+   Ako me udari pravednik, to je milost,*+ako me ukori, to je ulje za glavu moju,+koje glava moja neće odbiti.+Čak ću se moliti za njega kad u nevolji bude.+   Suci narodni bačeni su niz liticu,+a narod je čuo riječi moje, kako su ugodne.+   Kao što su drva rasuta po zemlji kad ih tko siječe i cijepa,tako su kosti naše rasute na ustima groba.*+   Ali oči su moje uprte u tebe,+ Jehova, Gospodine Svevišnji.+Ti si utočište moje.+Ne daj da duša moja u smrt ode!+   Sačuvaj me da se ne uhvatim u zamku koju su mi postavili,+čuvaj me od stupica onih koji zlo čine!+ 10  Zli će svi pasti u mrežu koju su sami postavili,+a ja ću siguran pored svega toga proći.

Bilješke

Ili: “vjerna ljubav”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.
Doslovno: “šeola”.