Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Propovjednik 3:1-22

3  Sve ima svoje vrijeme,+ sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme:  vrijeme kad se rađa+ i vrijeme kad se umire;+ vrijeme kad se sadi i vrijeme kad se čupa posađeno;+  vrijeme kad se ubija+ i vrijeme kad se liječi;+ vrijeme kad se ruši i vrijeme kad se gradi;+  vrijeme kad se plače+ i vrijeme kad se smije;+ vrijeme kad se tuguje+ i vrijeme kad se pleše;+  vrijeme kad se baca kamenje+ i vrijeme kad se skuplja kamenje;+ vrijeme kad se grli+ i vrijeme kad se ne grli;+  vrijeme kad se traži+ i vrijeme kad se miri s gubitkom; vrijeme kad se čuva i vrijeme kad se odbacuje;+  vrijeme kad se dere+ i vrijeme kad se zašiva;+ vrijeme kad se šuti+ i vrijeme kad se govori;+  vrijeme kad se voli i vrijeme kad se mrzi;+ vrijeme za rat+ i vrijeme za mir.+  Kakvu korist onaj tko radi ima od truda svojega?+ 10  Promatrao sam posao koji je Bog dao sinovima ljudskim da se njime bave.+ 11  Sve je učinio da je lijepo u svoje vrijeme.+ Čak je i vječnost stavio ljudima u srce,+ da ne mogu u potpunosti* dokučiti djela koja pravi Bog čini.+ 12  Spoznao sam da za njih nema ništa bolje nego da se vesele i čine dobro za života svojega,+ 13  i da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega.+ To je dar Božji.+ 14  Spoznao sam da će sve što pravi Bog čini trajati zauvijek.+ Tome se ništa ne može dodati niti se išta može oduzeti;+ a pravi Bog to čini+ da ga se ljudi boje.+ 15  Što sad biva, već je bilo, i što će biti, već je i prije bilo;+ i pravi Bog+ traži dobrobit onoga tko je progonjen.+ 16  Još sam vidio pod suncem kako ondje gdje bi trebala biti pravda vlada zlo i gdje bi trebala biti pravednost vlada zloća.+ 17  I rekao sam u srcu svojemu:+ “Pravi će Bog suditi i pravednome i zlome,+ jer kod njega svaka stvar i svaki posao ima svoje vrijeme.”+ 18  I rekao sam u srcu svojemu da će pravi Bog probrati sinove ljudske, kako bi vidjeli da su poput životinja.+ 19  Jer kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj.+ Kako umiru oni, tako umiru i one.+ I svi imaju isti duh,*+ pa čovjek nije bolji od životinje, jer sve je ispraznost. 20  Svi idu na isto mjesto.+ Svi su postali od praha+ i svi se vraćaju u prah.+ 21  Tko zna da li duh sinova ljudskih uzlazi gore, a duh životinja silazi dolje k zemlji?+ 22  I vidio sam da nema ništa bolje nego da se čovjek veseli u onome što radi,+ jer to mu je nagrada. Jer tko će ga dovesti da vidi što će biti poslije njega?+

Bilješke

Doslovno: “od početka do kraja”.
Ili: “životnu silu”.