Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Biblija online | BIBLIJA — PRIJEVOD NOVI SVIJET

Nehemija 9:1-38

9  Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca+ sakupili su se sinovi Izraelovi posteći+ u kostrijeti+ i posuti prahom.+  I rod Izraelov odvojio se+ od svih tuđinaca.+ I stajali su i priznavali+ grijehe svoje+ i prijestupe otaca svojih.+  Stojeći na mjestu svojemu,+ tri su sata*+ naglas čitali iz knjige zakona+ Jehove, Boga svojega, a onda su tri sata priznavali grijehe+ i klanjali se Jehovi, Bogu svojemu.+  A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija,+ Bani i Kenani popeli su se na mjesto podignuto+ za levite i glasno zavapili+ k Jehovi, Bogu svojemu.  I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli su ovako: “Ustanite, blagoslivljajte+ Jehovu, Boga svojega, odvijeka i dovijeka!+ I neka je blagoslovljeno ime tvoje+ slavno i uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale!  Ti si jedini, Jehova!+ Ti si stvorio nebesa,+ nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu,+ zemlju+ i sve što je na njoj,+ mora+ i sve što je u njima,+ i ti sve to održavaš na životu i vojska+ nebeska klanja ti se.  Ti si, Jehova, pravi Bog, koji si izabrao Abrama+ i izveo ga iz Ura Kaldejskoga+ i dao mu ime Abraham.+  I našao si da je srce njegovo vjerno pred tobom+ i zato si s njim sklopio savez+ da će dobiti zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana, da će je dobiti potomstvo njegovo.+ I ispunio si riječi svoje, jer si pravedan.+  Vidio si+ nevolju praotaca naših u Egiptu i čuo si viku njihovu na Crvenome moru.+ 10  I učinio si znakove i čuda na faraonu i na svim slugama njegovim i na svemu narodu zemlje njegove,+ jer si znao da su drsko postupali s njima.+ I stekao si sebi ime+ kakvo imaš danas. 11  I more si pred njima razdvojio,+ tako da su prešli posred mora po suhom,+ a progonitelje si njihove bacio u dubine+ kao kamen+ u silne vode.+ 12  Stupom od oblaka vodio si ih danju,+ a stupom od vatre noću,+ osvjetljavajući+ im put kojim su trebali ići. 13  Na goru Sinaj sišao si+ i s neba im govorio,+ i dao si im pravedne naredbe+ i zakon istine,+ dobre uredbe+ i zapovijedi.+ 14  I objavio si im svoj sveti dan počinka*+ i dao si im zapovijedi, uredbe i zakon preko sluge svojega Mojsija.+ 15  I kruh s neba dao si im u gladi njihovoj+ i vodu iz stijene izveo si im u žeđi njihovoj,+ i rekao si im da idu+ i zaposjednu zemlju za koju si se podignute ruke zakleo da ćeš im je dati.+ 16  Ali oni, praoci naši, drsko su postupali+ i postali su nepokorni*+ te nisu slušali zapovijedi tvoje. 17  Nisu htjeli slušati+ niti su se više sjećali+ čudesnih djela koja si na njima učinio, nego su postali nepokorni+ i sebi su vođu postavili+ da se vrate u ropstvo u Egipat. Ali ti si Bog koji oprašta,+ dobrostiv+ i milosrdan,+ spor na gnjev+ i pun milosti,*+ i nisi ih ostavio.+ 18  I kad su sebi načinili lijevano tele+ i rekli: ‘To je Bog tvoj koji te izveo iz Egipta’,+ i kad su djelima svojim velik prezir pokazali, 19  ti ih u velikome milosrđu svojemu nisi ostavio+ u pustinji. Stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem,+ niti stup od vatre noću osvjetljavajući im put kojim su trebali ići.+ 20  I duh+ svoj dobri dao si im da budu razboriti, mane svoje nisi uskratio ustima njihovim+ i vode si im dao u žeđi njihovoj.+ 21  Četrdeset+ si ih godina opskrbljivao hranom u pustinji. Ništa im nije nedostajalo.+ Odjeća njihova nije se trošila+ i noge njihove nisu oticale.+ 22  I dao si im kraljevstva+ i narode i razdijelio im dio po dio,+ tako da su zaposjeli zemlju Sihona,+ kralja hešbonskoga,+ i zemlju Oga,+ kralja bašanskoga.+ 23  I sinove si njihove umnožio kao zvijezde na nebu.+ Potom si ih doveo u zemlju+ za koju si obećao praocima njihovim+ da će ući u nju i zaposjesti je. 24  I sinovi su njihovi+ ušli i zaposjeli zemlju,+ a ti si pokorio+ pred njima stanovnike te zemlje, Kanaance,+ i dao ih u ruke njihove, jednako kao i kraljeve njihove+ i narode te zemlje,*+ da rade s njima što god hoće.+ 25  I osvojili su utvrđene gradove+ i plodnu zemlju,+ i zaposjeli su kuće pune svakakvog dobra,+ nakapnice* iskopane,+ vinograde, maslinike+ i voćaka mnogo, i jeli su i nasitili se+ i ugojili+ i uživali u velikoj dobroti tvojoj.+ 26  Ali postali su neposlušni+ i pobunili se protiv tebe,+ okrenuli su leđa zakonu tvojemu+ i ubijali proroke tvoje,+ koji su ih opominjali da bi ih vratili k tebi,+ i djelima su svojim pokazivali velik prezir.+ 27  Zato si ih davao u ruke protivnika njihovih,+ koji su im zadavali nevolje.+ A kad su bili u nevolji, vapili su k tebi+ i ti si ih čuo s neba+ i u velikome milosrđu svojemu+ davao si im spasitelje,+ koji su ih izbavljali iz ruku protivnika njihovih.+ 28  Ali čim bi nastupio mir, opet su činili što je zlo pred tobom+ i ti si ih prepuštao rukama neprijatelja njihovih, koji su ih gazili.+ Tada bi se obratili i tebe u pomoć zvali,+ a ti si čuo s neba+ i u velikome milosrđu svojemu mnogo ih puta izbavljao.+ 29  Premda si ih opominjao+ da bi ih vratio zakonu svojemu,+ oni su drsko postupali+ i nisu slušali zapovijedi tvoje i ogriješili+ su se o zakone tvoje,+ koji život znače onome tko ih drži.+ I tvrdoglavo su ti leđa okretali,+ bili su nepokorni+ i nisu slušali.+ 30  A ti si mnogo godina bio strpljiv s njima+ i opominjao ih+ duhom svojim preko proroka svojih, ali nisu slušali.+ Naposljetku si ih predao u ruke drugim narodima.*+ 31  Ali u velikome milosrđu svojemu nisi ih istrijebio+ niti ostavio,+ jer ti si Bog dobrostiv+ i milosrdan.+ 32  A sada, Bože naš, Bože veliki+ i moćni,+ ti koji ulijevaš strah,+ koji čuvaš savez+ i pokazuješ milost,*+ neka ne bude neznatna pred licem tvojim+ sva ova nevolja koja je snašla nas,+ kraljeve naše,+ knezove naše,+ svećenike naše,+ proroke naše,+ praoce naše+ i sav narod tvoj od vremena kraljeva asirskih pa do danas.+ 33  Ti si pravedan+ u svemu što nas je snašlo, jer ti si postupao vjerno,+ a mi smo činili zlo.+ 34  I kraljevi naši, knezovi naši, svećenici naši i praoci naši+ nisu izvršavali zakon tvoj,+ nisu slušali zapovijedi tvoje+ ni opomene tvoje kojima si ih opominjao.+ 35  I u kraljevstvu svojemu+ i usred dobara koja si im dao u izobilju,+ u prostranoj i plodnoj zemlji+ koju si im dodijelio, oni ti nisu služili+ i nisu se odvratili od zlih djela svojih.+ 36  I evo, mi smo danas robovi!+ U zemlji koju si dao praocima našim da jedu plodove njezine i dobra njezina, evo, mi smo robovi u njoj,+ 37  a obilan urod njezin+ ide kraljevima+ koje si postavio nad nama zbog grijeha naših,+ i oni vladaju nad tijelima našim i nad stokom našom po svojoj volji, a mi smo u nevolji velikoj.+ 38  I zbog svega toga obavezujemo se pismeno na vjernost+ i ovjeravamo to pečatom+ naših knezova, levita i svećenika.”+

Bilješke

Doslovno: “četvrtinu dana”.
Doslovno: “šabat”. Vidi bilješku za 2Mo 16:23.
Ili: “tvrdovrati”. Doslovno: “ukrućivali su šiju (vrat)”.
Ili: “vjerne ljubavi”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.
“Narode (...) zemlje” — množina od hebrejskog izraza am haarec.
Ili: “cisterne”.
“Drugim narodima” — doslovno: “narodima zemalja” (množina od hebrejskog izraza am haarec).
Ili: “vjernu ljubav”.