Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Job 6:1-30

6  Nato je Job odgovorio:   “O, kad bi se muka moja+ mogla izvagati, kad bi se nevolja moja mogla na vagu s njome staviti!   Jer teža je sada od pijeska morskoga. Zato su riječi moje nepromišljene bile.+   Jer strijele Svemogućega u meni su,+ duh moj pije otrov njihov,+ strahote Božje zaredale su se protiv mene.+   Njišti li zebra+ kraj trave, muče li bik kraj hrane svoje?   Zar se bljutava hrana jede bez soli? Ima li okusa u sluzavom soku sljeza bijeloga?   Duša moja ne želi dotaknuti ništa. Sve je to kao bolest u hrani mojoj.   O, kad bi se molba moja uslišila i kad bi Bog ispunio ono čemu se nadam!   Kad bi Bog krenuo na me i satro me, kad bi zamahnuo rukom svojom i ubio me!+ 10  Čak bi mi i to utjeha bila, poskočio bih od radosti+ u teškim mukama svojim — iako se on ne bi smilovao — jer nisam zatajio riječi+ Svetoga.+ 11  Kakva je snaga moja, da bih mogao čekati?+ Kakav je kraj moj, da bih mogao produljiti život* svoj? 12  Je li snaga moja kao snaga kamenja? Je li tijelo moje od bakra? 13  Ima li u meni snage da sam sebi pomognem? Nije li rad plodonosan otjeran od mene? 14  Tko uskraćuje milost* bližnjemu svojem,+ taj će odbaciti i strah od Svemogućega.+ 15  Braća su me moja iznevjerila+ kao bujica zimska,* kao korito bujica zimskih koje presuše. 16  Tamne su od leda, snijeg se u njima krije. 17  Kad im dođe vrijeme, presuše+ i utihnu; kad pripeče, ishlape s mjesta svojega.+ 18  Staze puteva njihovih skreću, odlaze u pustoš i nestaje ih. 19  Karavane iz Teme+ očima ih traže, povorka Sabejaca+ čeka ih. 20  Posramljeni su što su se u njih uzdali, dolaze do mjesta njihova i razočarani ostaju.+ 21  Tako i vi meni sada ne značite ništa,+ gledate strašnu nevolju moju, pa ste se uplašili.+ 22  Jesam li rekao: ‘Dajte mi štogod, poklonite nešto od onoga što imate da biste me obranili, 23  izbavite me iz ruke protivnikove,+ od ruke nasilnika otkupite me’?+ 24  Poučite me, a ja ću šutjeti!+ Pomozite mi da shvatim kakvu sam grešku učinio!+ 25  Riječi čestite nisu bolne!+ Ali koga to prekorava prijekor vaš?+ 26  Prekorava li on riječi koje vi smišljate, kad riječi očajnikove+ ionako u vjetar odlaze?+ 27  Vi ste u stanju ždrijeb bacati za onoga koji oca nema,+ pogađati se za prijatelja svojega!+ 28  Hajde, sada, poslušajte me, i vidite hoću li vam lagati+ u lice! 29  Razmislite još jednom, molim vas — neka ne bude nepravde! Razmislite još jednom — pravednost je moja još uvijek tu!+ 30  Ima li nepravde na jeziku mojemu? Zar nisam u stanju shvatiti prirodu ove nevolje?*

Bilješke

Doslovno: “dušu”.
Ili: “vjernu ljubav”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.
Vidi dodatak 12.
Doslovno: “Ne raspoznaje li nepce moje”.